Film „260 dana“, koji priču o Domovinskom ratu želi približiti publici diljem svijeta, do gledatelja dolazi bez potpore Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC) i redovne kino-distribucije. Unatoč tome, prema očekivanjima produkcije, film bi do kraja godine trebao prijeći 100.000 gledatelja.
Producent i financijer filma Dražen Majstrović objasnio je zašto je projekt pokrenut i zašto su njegovi autori smatrali da Hrvatskoj treba drukčiji pristup snimanju filmova o Domovinskom ratu.
Njegova je polazna ideja bila da Hrvatska napokon dobije film koji će njezino ratno iskustvo predstaviti međunarodnoj publici, a ne ostati ograničen samo na domaće tržište.
Majstrović: Hrvatska je trebala svjetski relevantan film
„Motiv je bio da riješimo problem i da Hrvatska konačno dobije jedan svjetski referent na filmu o Domovinskom ratu“, rekao je Majstrović.
Objasnio je da je takva ambicija zahtijevala drukčiji pristup scenariju, produkciji i samoj obradi teme. Nije bilo dovoljno snimiti film koji će biti razumljiv hrvatskoj publici, nego je trebalo stvoriti djelo koje može doprijeti i do gledatelja izvan Hrvatske.
„Željeli smo napraviti prvi svjetski referent na filmu o Domovinskom ratu, što znači da ga morate drukčije raditi“, istaknuo je producent.
Prema njegovim riječima, važan dio tog pristupa bio je angažman međunarodno prepoznatljivih glumaca. U filmu sudjeluje Tim Roth, čije je ime poznato i izvan hrvatskog filmskog tržišta.
Majstrović smatra da hrvatski dugometražni filmovi teško dolaze do međunarodne publike, među ostalim zbog jezične prepreke i ograničene vidljivosti hrvatske kinematografije u svijetu. Upravo je zato „260 dana“ zamišljen kao produkcijski iskorak koji bi priču o Domovinskom ratu približio gledateljima različitih zemalja.
Film bez potpore HAVC-a i redovne kino-distribucije
Posebnost projekta jest i način na koji je financiran. Film nije dobio potporu HAVC-a, a nije prikazivan ni u CineStaru, najvećem hrvatskom kino-lancu, niti u lancu neovisnih kinoprikazivača.
Unatoč izostanku tih uobičajenih kanala potpore i prikazivanja, „260 dana“ nastavlja pronalaziti put do gledatelja. Prema očekivanjima produkcije, do kraja godine trebao bi prijeći 100.000 gledatelja.
Taj očekivani rezultat otvara pitanje mogućnosti koje hrvatski filmovi imaju na domaćem tržištu. Koliki doseg može ostvariti film kada nema redovnu kino-distribuciju i koliko bi gledatelja mogao privući kada bi bio dostupniji publici?
Izostanak potpore HAVC-a i nedostatak redovne kino-distribucije pritom su dvije odvojene okolnosti. Ipak, njihov spoj u slučaju „260 dana“ potiče raspravu o odnosu javnih institucija, distributera i projekata koji hrvatsku povijest žele predstaviti međunarodnoj publici.
„Nevjerojatna greška države“
Majstrović smatra da Hrvatska predugo nije imala film takvih ambicija o Domovinskom ratu. U razgovoru nije skrivao nezadovoljstvo zbog činjenice da se, prema njegovoj ocjeni, tijekom niza godina nije pojavio sličan projekt.
„Za nas je to nevjerojatna greška države. U te silne godine nije napravljeno ništa slično“, poručio je.
Njegova izjava otvara šire pitanje odnosa Hrvatske prema filmskom prikazivanju vlastite novije povijesti. Domovinski rat tema je koja nadilazi nacionalne granice, ali da bi doprla do međunarodne publike, potrebno je više od same priče. Važni su produkcijski standardi, glumačka postava, distribucija i mogućnost da film doista dođe do gledatelja.
Upravo je to, prema Majstrovićevim riječima, bio motiv za nastanak „260 dana“: napraviti film koji će hrvatsko iskustvo rata predstaviti na način razumljiv i publici koja ne govori hrvatski jezik.
Zašto je Hrvatska toliko dugo čekala „260 dana“?
Priča o filmu ne završava njegovom produkcijom. Jednako je važno pitanje kako film dolazi do publike i kakve mogućnosti ima na tržištu na kojem redovna kino-distribucija može presudno utjecati na broj gledatelja.
Očekivanje da će „260 dana“ do kraja godine prijeći 100.000 gledatelja posebno je zanimljivo upravo zbog okolnosti u kojima se prikazuje. Ako se taj rezultat ostvari, film će potvrditi da postoji publika zainteresirana za priču o Domovinskom ratu i kada put do nje nije jednostavan.
To samo po sebi ne daje konačan odgovor na pitanje kako bi država trebala financirati filmove niti znači da svaki projekt s nacionalnom temom automatski zaslužuje javnu potporu. Međutim, opravdano je raspravljati o kriterijima financiranja, međunarodnim ambicijama hrvatske kinematografije i mogućnostima distribucije.
Dražen Majstrović smatra da je Hrvatska predugo čekala film koji će priču o Domovinskom ratu približiti cijelom svijetu. „260 dana“ pokušava ostvariti upravo taj cilj, a put prema očekivanih 100.000 gledatelja pokazat će koliki interes za takvu priču postoji među hrvatskom publikom.
