Danas je u gradu Dugo Selo otkriveno poprsje hrvatskog policajca, heroja Domovinskog rata koji je dao život za domovinu, rad akademskog kipara Ivana Kujundžića
Okupljenima se obratio u gradonačelnik Panijan i autor, a tekst kritike, književnice Lilijane Domić, koja poradi kiše u protokol nij govorila prenosimo u cijelosti:
Pred nama je bista poginulog policajca Željka Filipovića, poginulog, u obrambenom domovinskom ratu, rad akademskog kipara Ivana Kujundžića. Ovim činom otkrivanja biste obilježavamo Dan hrvatskih branitelja Dugog Sela, Općine Rugvica i Općine Brckovljani.
U središtu pažnje je besprijekoran kiparski rad u bronzi Ivana Kujundžića jer bista Željka Filipovića (u zlatnom rezu) na postamentu govori cijeloj figuri: gledajući naime ovako postavljenu glavu doživljavam ju s pomakom u prostoru, doživljavamo ju u,,nevidljivoj” prisutnosti cijele figure Branitelja Željka Filipovića susrećemo tako kao sugovornika jer je kipar Ivan Kujundžić s bistom, uhvatio dinamiku stojeće figure.
To mogu samo rijetki majstori. Nije to tek bista, to je bista heroja…živa glava u dijalogu, u estetiziranom pomaku koji govori u prilog oživotvorenju kipa. Gledajući ovu glavu vidim najprije antički kontrapost moguće figure, potom čitam realistični slog, u kojem su nastajali portreti i figure antičkih, renesansnih i baroknih junaka, onda se prisjećam najboljeg od hrvatske suvremene skulpture: Rudolfa Valdeca, Ivana Rendića, pa i Ive Kerdića… i poglavito Vanje Radauša, autora tragičnog hrvatskog Panopticum. Prisjetim se njegove, Radauševe krasne biste kompozįtora hrvatske himne Josipa Runjanina postavljene u Glini, gdje je Runjanin skladao hrvatsku himnu na prelijepe Mihanovićeve stihove ,,Lijepa naša…”
Umjetnici ne vole da se uspoređuju njihovi radovi ali baš cizelirani realizam Rudolfa Valdeca i ekspresija Vanje Radauša kao da je oživjela u ovoj “nevelikoj bisti” Željka Filipovića. O RANIM RADOVIMA U jednostavnoj zamisli i realizaciji Ivan Kujundžić je izradio još jedno obilježje žrtvama u Glini. Lijepa jednostavna pravokutna kristalična forma, gdje sam autor govori o svojim kamenim biljezima kao o menhirima. Ja bih dodala – biljeg za Glinu je moguće -stećak! Lingvisti kažu da je ,stećak” izveden iz riječi, stojećak”, a Glava Željka Filipovića, u Dugom Selu, glava je antičkog junaka, kako i sam autor kaže ratnika Spartanca. Slaviti žrtvu pojedinačno ili kao pojam znači izdići žrtvu do ideala slobode, dobrote, mira (čitamo je i sofisticiranoj pretvorbi – u Apoteozi, a život u slobodi i suživot u miru to je također- poruka:vrijedi/vrijedilo je, žrtvovati se u obrambenome osloboditeljskog Domovinskom ratu.
Okupljenima se obratio i autor Ivan Kujundžić
Spomenik hrvatskom branitelju, policajcu Željku Filipoviću u Gradu Dugo Selo simbolično za javnost otkrili smo poprsje koje sam izradio, u slavu hrvatskog policajaca, koji je 26. srpnja 1991. godine poginuo u Strugi Banskoj braneći domovinu Hrvatsku.
Tog 26. srpnja 1991., srpski teroristi i JNA, u sklopu operacije “Žaoka” započeli su minobacačko tenkovski i pješački napad, uz svoj kukavičji ritual paljenja i pljački kuća i zlostavljanja i ubijanje tamošnjih Hrvate. U napadu na području Pounja sudjelovao je i zloglasni četnički kapetan Dragan. Hrvatski branitelji su morali pri povlačenju paziti da ne bi ugrozili civile, prijatelje rodbinu. U neobjašnjivom hrabrom herojskom činu hrvatski branitelj, policajac Mile Blažević, bio je u rovu nekoliko desetaka metara od kuće u kojoj su bili njegova obitelj, žena, djeca i susjedi. Odlučio se žrtvovati, kako bi zaustavio napad i spasio civile u selu i one živom štitu.
S potpornog zida iznad ceste, Mile Blažević Čađo, opasan eksplozivom i ručnim bombama, bacio se na oklopni kamion srpskih terorista, a do njega je bio mladi hrvatski branitelj, policajac Željko Filipović. Čađo je aktivirao bombe od koje je u eksploziji poginulo pet i ranjeno dvadeset napadača. Na žalost od eksplozije neprijateljskog yugo-četničkog oklopnog kamiona, poginula su i oba hrvatska branitelja Mile Blažević Čađo i Željko Filipović. Neka im je vječna hvala i slava!