Piše: Domagoj Franić, vojni analitičar
Već nekoliko tjedana, dezinformacijski kanali Kremlja pojačavaju Putinove petljajuće i slabo prikrivene prijetnje asimetričnom ruskom odmazdom ako Zapad ukine ograničenja Ukrajini da koristi oružje koje isporučuje zapad za udare na vojne ciljeve duboko u Rusiji.
Europski parlament je nedavno donio rezoluciju kojom poziva na ukidanje ograničenja Ukrajini da napada legitimne vojne ciljeve unutar Rusije.
Prokremaljski medij Pravda, dio ruske propagandne mreže Portal Kombat, odmah je lažno optužio Europsku uniju za objavu rata rusiji , dok je ruski državni TV Kanal 1 dodao tretman ‘rusofobije’. Drugi nisu bili tako suptilni. Ozloglašeni ruski propagandist Vladimir Solovjov bio je previše spreman ponoviti strahopoštovanje drugog pijanog lika – predsjednika Državne Dume Rusije Vjačeslava Volodina, koji se hvalio da bi ruske rakete Sarmat mogle stići do Europskog parlamenta za 3 minute i 20 sekundi.
Iako ovo može zvučati samo hvalisavo, ove vrste objavljenih rasprava o potencijalnoj šteti koju bi ruski projektili mogli nanijeti Europi također služe u svrhu jačanja lažnih crvenih linija koje je povukao Putin.
Također, olakšavaju još jedan od omiljenih dezinformacijskih oblika Kremlja – suprotstavljanje političkog vodstva na Zapadu s ‘običnim ljudima’. Manipulativna, zabijajuća implikacija je kako vodstvo, ili ‘elite’ kako tvrdi Kremlj, “donose nepromišljene, sebične odluke, dovodeći ljude na zapadu u opasnost”.
Kremlj godinama iskorištava ovu agendu “globalnih elita” kako bi plasirao neutemeljene teorije zavjere i nagrizao povjerenje javnosti u legitimne vlade.
Rusija ima mnogo oružja u svom arsenalu, kao što je ruski agresorski rat protiv Ukrajine bolno pokazao. Ipak, odabir rakete Sarmat za prijetnje EU nije slučajan. Ovo je balistički projektil dugog dometa s nuklearnim sposobnostima. Odabir ovog specifičnog oružja, čak i ako su nedavni testovi lansiranja Sarmata bili neuspješni, još je jedan način da Kremlj zvecka nuklearnim oružjem.
Ono čega ruski diktator nikako nije svjestan je da svakom takvom objavom “crvene linije” on postaje predmet podsmjeha. To mu je jasno pokazao i njemački ministar obrane u svome nedavnom obraćanju.
Cijelu vladavinu Vladimira Putina, kao uostalom i većine Kremaljskih vladara i diktatora kroz povijest, obilježile su prijetnje, posebno nuklearnim oružjem i to u trenutcima krize i slabosti.
Zamislite kako to smiješno izgleda kada se analizira čime, kako i komu to Putin prijeti? Prije svega prijeti nuklearnim arsenalom istovremeno strahujući da bi pritisak na “crveno dugme” mogao polučiti rezultat kakav je imao nedavni pokušaj lansiranja Sarmata.
Ukrajina glavni prioritet: Biden najavio novi paket vojne pomoći Ukrajini od osam milijardi dolara
Analizirajte malo kome psihopata prijeti? Izbjegava direktne prijetnje Americi, prijeti Velikoj Britaniji i Njemačkoj. U većini slučajeva. Čak ne prijeti ni Ukrajini, protiv koje ratuje i koju uništava!
Kakvo razočaravajuće za ruski ego, ali bitno je prijetiti, barem nekome…
Paradoksalno je da se silnici Kremlja boje jedne “male” Ukrajine – zemlje koja je višestruko manja, s tri puta manje stanovnika, zemlje koja je višestruko nadjačana vojnim potencijalom rusije, koja uostalom ima i manje vojnika.
“Druga vojna sila” svijeta je u strahu da bi mala Ukrajina, koja više nije nuklearna sila, samo s konvencionalnim naoružanjem, bez obzira čijim, mogla ugroziti “Carsku vojsku”?! Ili samog Cara?
I pokazati ruskoj populaciji rasulo vladavine i rasulo vojske maloga diktatora.
Kada nekome prijetite i činite to konstantno, na gotovo identičan način, kroz dugi vremenski period u kojem se ništa ne događa – i ne izvršavate prijetnje – postajete smiješni, nedosljedni i postajete prozirna kukavica. Blefer.
Blefer kojega, na žalost, još uvijek poneki uvažavaju i svojim kalkulacijama i dvojbama potpiruju vatru u njegovoj dogorjeloj svijeći, svijeći ruskih laži i manipulacija.
Odluka SAD-a da Ukrajini isporuči vojnu pomoć u iznosu od 8 milijardi dolara je definitivna potvrda onome što sam napisao 13. rujna u svome osvrtu na predstojeće sastanke i dogovore u Washingtonu. Pretpostavio sam: “Hoće li možda Biden izbjeći izdavanje odobrenja za ATAMCS-e na način da će realizirati pomoć u iznosu od 6 milijardi dolara prije isteka roka od 30. rujna?”
Da upravo se to događa, iako sam naglasio da ovakvo ponašanje američke administracije u ovom slučaju nije strah od ruske prijetnje nuklearnim napadom već kalkulacije i održavanje “mira u kući” do termina predsjedničkih izbora. Mnogi će to, posebno rusofili, proglasiti zaslugom Putinovih novih “crvenih crta”.
