Politički analitičar Krešimir Macan u emisiji Pregled dana s Ivanom Hrstićem ponudio je smirenu i razumnu analizu nedavnih događanja vezanih uz koncerte Marka Perkovića Thompsona, obilježavanje obljetnice Oluje i pitanje korištenja pozdrava “Za dom spremni”.
Kontekst je ključan
Macan upozorava na potrebu razlikovanja namjere i konteksta kada se govori o simbolima i pjesmama iz Domovinskog rata. Pritom je posebno istaknuo koncert Marka Perkovića Thompsona, koji je u nekim međunarodnim izvještajima opisan kao “proustaški dernek”.
“Kako koncert može biti proustaški dernek ako počinje s ‘Hvaljen Isus i Marija’? I ako su u prvom planu križevi? Više je to nalikovalo misi, nego bilo kakvom političkom skupu,” rekao je Macan, naglasivši da mediji često pojednostavljuju stvari bez razumijevanja šire slike.
Država mora biti jasna, ali i razumna
#image_title
Macan je podsjetio da je 2018. surađivao s vladom u definiranju pravnog okvira koji prepoznaje dvije specifične iznimke vezane uz pozdrav “Za dom spremni” – u pjesmi Marka Perkovića Thompsona i u kontekstu HOS-a, ratne postrojbe iz Domovinskog rata.
“Imamo presude koje dopuštaju upotrebu pokliča u tim ograničenim kontekstima. Na primjer, Marko Skejo to smije vikati jer je bio pripadnik HOS-a. Ali, sve izvan toga treba ignorirati – upravo kao što smo to činili i 1995.”
Time je Macan ukazao na potrebu pravne preciznosti, ali i mudrosti u društvenoj reakciji. Po njemu, pretjerano reagiranje često daje na važnosti marginalnim provokacijama.
Pohvala policiji i poziv na smirenost
Pozitivno se osvrnuo na reakciju policije koja je, kako kaže, “dobro odlučila postupati u Zagrebu i Sinju”, posebno pohvalivši njihovu brzu intervenciju u slučaju pokušaja izvođenja zabranjenih pjesama poput “Jasenovac i Gradiška Stara”.
“Radi se o izoliranim provokatorima. Njih uvijek ima, ali ne treba im davati više pažnje nego što zaslužuju.”
Hrvatsko društvo treba konsenzus
Macan ističe da Hrvatska još uvijek nije definirala granicu između dopuštenog i nedopuštenog u javnom prostoru, posebno kada je riječ o simbolima i povijesnom nasljeđu. Napominje da se stvari doživljavaju različito, ovisno o osobnom iskustvu.
“Hrvat iz Australije, onaj iz Chicaga ili netko tko je proživio rat – ne doživljavaju stvari jednako. Moramo to uzeti u obzir kad donosimo odluke.”
Manje pažnje, manje provokacija
Macan smatra da prevelika medijska pažnja i politizacija simbolike često rezultira upravo suprotnim učinkom – pojačanom provokacijom. Umjesto toga, zagovara hladnu glavu, razboritost i pravno jasne granice.
“Treba jasno reći: ZDS nije pozdrav Hrvatske vojske. HOS nije iznio Oluju. Ali, u nogometu smo vidjeli da se jasnim kaznama može djelovati učinkovito – to moramo prenijeti i na druge sfere.”
Krešimir Macan u svom nastupu nudi racionalan i uravnotežen pogled na polarizirajuću temu. Ne relativizira neprimjerene poruke, ali poziva na mudrost, dosljednost i razumijevanje složenosti hrvatskog društvenog konteksta. Njegova poruka je jasna – manje dramatizacije, više razuma i jasnija pravila dovest će do mirnijeg i zrelijeg društva.