Sastanak Donalda Trumpa i Vladimira Putina u Anchorageu na Aljasci, iako najavljivan kao prekretnica u mirovnim naporima, završio je bez ikakvog opipljivog rezultata. Upravo u toj praznini – u nedostatku dogovora, prekida vatre ili čak jasne mape puta – leži najveće razočaranje za slobodni svijet, Ukrajince i sve one koji su se nadali da će američko-ruski dijalog otvoriti put prema pravednom miru.
Trump je želio demonstrirati sposobnost da „jednim potezom“ nametne dogovor Putinu, koristeći svoj imidž tvrdog pregovarača i nekonvencionalnog lidera. No, rezultat je bio upravo suprotan: nekoliko sati razgovora, spektakl na pisti s američkim bombarderima, crveni tepih i diplomatska pompa – ali bez sadržaja. Time je poslana poruka da Washington, iako najmoćniji akter na svijetu, ne uspijeva ishoditi nikakav ustupak od Moskve. To je ogroman udarac američkom autoritetu i reputaciji, posebice jer je Trump prethodno postavio visoke očekivanja o brzom dogovoru.
Za Putina, sastanak je bio poklon: bez da je ponudio išta konkretno, uspio je stati na istu pozornicu s američkim predsjednikom i predstaviti se kao nezaobilazan „mirotvorac“. Iako se nije obvezao na prekid vatre ili povlačenje s ukrajinskog teritorija, dobio je globalnu vidljivost i priliku da relativizira vlastitu agresiju, govoreći o „korijenskim uzrocima“ i potrebi za „novim sigurnosnim poretkom“. Drugim riječima – bez ikakvog ustupka, Putin je izašao jači u očima vlastite javnosti i dijela međunarodne zajednice.
Za Ukrajince, summit je bio posebno bolan. Iako se njihova sudbina rješavala u Anchorageu, Kijev nije bio prisutan za stolom. Takav format pregovora podsjetio je na povijesne situacije kada su velike sile odlučivale o sudbini manjih država bez njihove uključenosti. To je snažno potkopalo povjerenje Ukrajinaca u Trumpovu iskrenu posvećenost njihovoj borbi za slobodu. U Kijevu raste bojazan da bi Trump, u potrazi za vlastitim političkim poenima, mogao pristati na „deal“ koji bi značio de facto priznanje ruskih osvajanja.
Trump je u summit ušao kao lider koji obećava „brza rješenja“. Otišao je praznih ruku, izbjegavajući pitanja novinara i nudeći samo optimistične fraze o „produktivnom susretu“. To izgleda kao diplomatski poraz. Ne samo da nije postigao ništa, već je otvorio prostor za kritike u SAD-u – i od demokrata i od dijela republikanaca – koji tvrde da njegova naklonost Putinu slabi američku pregovaračku poziciju. U tom smislu, summit je istodobno oslabio Trumpov međunarodni imidž i dodatno polarizirao domaću političku scenu.
Za saveznike u Europi, a posebno za istočnoeuropske zemlje koje žive u sjeni ruske prijetnje, Anchorage je bio hladan tuš. Ako SAD ne uspijeva izvući nikakve ustupke od Moskve, pitanje je koliko ozbiljno će Trumpova administracija uopće braniti europske interese. Takva neizvjesnost potkopava vjeru u transatlantsku solidarnost i pruža prostor populistima i autoritarnim liderima da tvrde kako je liberalni poredak u raspadanju.
Anchorage summit ostaje simbol propuštene prilike. Umjesto prekretnice, svijet je svjedočio predstavi bez sadržaja, u kojoj je Putin dobio priznanje, a Trump gubitak kredibiliteta. Za Ukrajinu i slobodni svijet, to je bilo veliko razočaranje: još jedan dokaz da borba protiv ruskog imperijalizma ne može počivati na iluzijama o brzom dogovoru iza zatvorenih vrata. Ako se nastavi ovakav pristup, najveći poražen neće biti samo Trump, nego i ideja slobodnog, sigurnog i ujedinjenog Zapada.