Javne osobe i političari često misle da glasnim i provokativnim nastupima mogu privući pažnju i pokazati svoju hrabrost, no stvarnost je često suprotna. Umjesto poštovanja i podrške, takvi istupi izazivaju bijes i otpor građana te dodatno podižu tenzije u društvu. Primjerice, prozivanje Hrvata koji su pohodili Thompsonove koncerte „ustašama“ izazvalo je ogroman revolt i pokazalo koliko su nepromišljene izjave štetne za vlastiti ugled.
Posljedice ovakvih nastupa uvijek se očituju: negativan kontekst, podjele među građanima i gubitak povjerenja. Umjesto da grade zajedništvo, mnogi javni istupi završavaju stvaranjem antagonizma i jačanjem otpora prema osobama koje su ih izrekle. Tako se idealna borba za demokratske vrijednosti i ljudska prava često pretvori u samopromociju i kontraproduktivne polemike.
Zajednički problem je jasan: bez obzira na dobre namjere, nepromišljene i provokativne izjave umjesto tolerancije donose netrpeljivost. Umjesto da šire zajedništvo, ovakvi nastupi siju antagonizam i postaju sinonim za kontroverzu u javnom prostoru.
Evo što je Dalija Orešković objavila u znak zahvale Vlatki Pokos na riječima podrške:
Hvala Vlatki Pokos, hvala svima koji su unatoč našim međusobnim razlikama u stavovima, političkim preferencijama, pa čak i stilu izražavanja, stali u obranu vrijednosti građanskog društva, ideje za koju smo već pomislili da je uništena na ovim prostorima.
Sve te međusobno različite glasove ljudi iz javnog života kao i nebrojenih građana koji su se svojim komentarima na društvenim mrežama izložili uvredama i napadima, doživljavam kao poziv na jednu drugu vrstu zajedništva.
Zajedništva u kojem će svod koji nas povezuje biti tolerancija, a ne netrpeljivost bukača koji misle da je njihova interpretacija vjere jedini prihvatljiv oblik postojanja.
Naglašavam da se ovdje ne radi o stranačkom svrstavaju, već o izražavanju onoga što bi trebao biti naš zajednički nazivnik, a to je izgradnja demokratskog društva u kojem se promiču i štite ljudska prava i sloboda osobnog odabira, kao i solidarnost s različitima.
Ovo ljeto obilježila su društvena previranja koja su ugrozila naš Ustav, naš identitet, našu osjećaj sigurnosti i mira. U vremenu u kojem se gromoglasno poziva na spremnost za nove ratove u ime jedne vjere i nacije, ljekoviti su glasovi onih koji žive u muzici i stihovima Hrabrih ljudi i Nade!
Od srca sam uz vas, uvijek i do kraja!
Zaključno – hvala im na lekciji. Pokazale su nam da se glasnoćom ne postiže poštovanje, a prozivanjem naroda ne gradi zajedništvo. Hrvatska je nakon njihovih istupa možda malo zbunjenija, ali sigurno nije zaboravila jedno: tko vrijeđa vlastite građane, na kraju ostaje sam.