Možemo se priprema za izbore, ušli su kampanju bez obzira kada će izbori biti, pa se tako pojavljuju PR intervjui. Jedan se upravo pojavio, a Robert Čulina analizirao ga je u cijelosti razrađujući ga do detalja. Tako Tomašević u velikom, očito naručenom intervju kreće u medijski kako bi javnosti dao dokaz uspješnosti njegove administracije, zapravo da prikrije neuspjehe.
Umjesto izvješća o radu, dobili smo školski primjer političke demagogije koja se urušava već pri prvom dodiru s realnošću. Kada se zagrebe ispod fasade proklamirane transparentnosti, postaje bjelodano da se šest godina mandata Možemo i SDP-a u Zagrebu može sažeti u jednostavnu formulu, puno crtanja, skica bez kranova, buke bagera, sustavno optuživanje drugih za opstrukciju i pravdanje svoje nemoći i neznanja.
Izostanak kapitalnih projekata
Kada se pažljivo i bez stranačke pristranosti analizira veliki intervju gradonačelnika Tomislava Tomaševića, postaje očito da se iza fasade transparentnosti i razvoja krije školski primjer političke demagogije. Kroz samo nekoliko preciznih propitivanja, cijela kula od karata o tobožnjim epohalnim uspjesima gradske administracije potpuno se urušava.
Najporaznija činjenica koja potpuno razotkriva ovaj intervju jest to da u punih šest godina ove vlasti u Zagrebu nije završen niti jedan jedini kapitalni projekt. Građani već godinama slušaju o mandatu razvoja, no stvarnost na terenu ih demantira. Svi oni vitalni, strateški projekti koji bi trebali preporoditi Zagreb i riješiti njegove kronične probleme, poput Jarunskog mosta, novog stadiona u Maksimiru ili Centra za gospodarenje otpadom u Resniku, i dalje se nalaze u fazi idejnog projektiranja, arhitektonskih natječaja i javnih savjetovanja. Nakon šest godina upravljanja gradom s nikad većim proračunom, umjesto bagera i gotovih objekata, građani i dalje dobivaju samo obećanja o tome što će se graditi tek u dalekoj budućnosti.
Realnost nove tramvajske pruge
Gradonačelnik slavodobitno najavljuje da će Zagreb nakon četvrt stoljeća dobiti prvu novu tramvajsku prugu. Zvuči vizionarski, no tu na vidjelo izlazi surova realnost jer ta pruga još uvijek uopće nije puštena u promet. Riječ je o dionici u Sarajevskoj cesti dugoj svega dva i pol kilometra. Za njezinu pripremu, rješavanje papira i gradnju ovoj je vlasti trebalo više od pola desetljeća. Predstavljati dvadeset minuta hoda dug komad tračnica, koji građani još uvijek ne mogu ni koristiti, kao povijesni trijumf urbanog razvoja, u najmanju je ruku podcjenjivanje inteligencije Zagrepčana.
Financiranje projekata i uloga države
Druga velika demagoška podvala ovog intervjua jest prisvajanje zasluga za projekte koje Zagreb uopće ne plaća sam. Nabava novih tramvaja financirana je iz europskih fondova koje je osigurala država, projekt obnove vodovoda većinom se oslanja na europski novac i državni proračun, dok je stadion u Maksimiru potpuno nemoguć bez izravnog uplitanja Vlade i nogometnih saveza. Kada se podvuče crta, većinu onoga čime se Možemo hvali zapravo financiraju porezni obveznici cijele Hrvatske i Europska unija. Sposobnost gradske uprave ovdje se svodi na puko ispunjavanje formulara i povlačenje tuđeg novca, što je tek opis posla, a ne razlog za predizborni orden.
Slučaj bazena u Španskom
Tamo gdje je grad doista platio projekt sam, poput bazena u Španskom, dolazimo do vrhunca apsurda. Umjesto da se gradonačelnik pokrije po ušima jer za projekt od trideset i pet milijuna eura nije uspio povući niti jedan jedini euro iz izdašnih europskih fondova, on to prezentira kao financijski uspjeh gradskog proračuna. U prijevodu, to znači da nisu znali uzeti besplatan novac iz Bruxellesa pa su sve uzeli izravno iz džepova Zagrepčana i sada za to traže pljesak.
Predizborna retorika i politička odgovornost
Ovaj intervju jasno pokazuje da je predizborna kampanja u punih jeku. Brojke se rastežu, vitalni projekti drže u ladicama u obliku idejnih skica, neuspjesi s otpadom i urbanizmom se pakiraju u metafore o vlakovima koji imaju inerciju, a statistika se koristi kao štit od realnosti. Zagreb se možda mijenja na papiru, ali retorika vladajućih ostala je ista jer se preuzimaju zasluge za sve što valja, makar to platila država, dok se za sve što kasni, što je u idejskoj fazi ili uopće ne funkcionira, redovito krive zakoni, sustav i daleka prošlost. Naposljetku, dok se gradonačelnik bavi visokom politikom i izjavljuje kako je navodno jasno tko će dati novog premijera, očito je da nakon ovakvih šestogodišnjih rezultata u glavnom gradu postaje jedino sasvim jasno tko tog premijera sigurno neće dati.
