Kako su predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac i SNV najavili tužbu protiv organizatora okruglog stola “Znanstveni pristup istraživanju žrtava Jasenovca”, donosimo pravno mišljenje o tome može li sudionik snositi kaznenu odgovornost po hrvatskim zakonima zbog iznesenog mišljenja kojim se dovodi u sumnju točnost određenih podataka o broju stradalih u ratnim okolnostima, bez poricanja samog zločina, ismijavanja žrtava ili opravdavanja počinitelja.
Ustav Republike Hrvatske u Članku 38. kaže:
Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli. Sloboda izražavanja obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa, slobodu izražavanja mišljenja. Ograničenja slobode izražavanja mogu se propisati zakonom radi zaštite prava i ugleda drugih ljudi, nacionalne sigurnosti, javnog zdravlja ili morala.
Iz navedenog proizlazi da je pravo na izražavanje mišljenja ustavno zaštićeno, ali ne i apsolutno. Ograničenja su dopuštena samo ako se time štite druga ustavna prava i vrijednosti.
Kazneni zakon (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21)
Članak 325. – Javno poticanje na nasilje i mržnju
Tko putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom mjestu ili na drugi način javno potiče na nasilje ili mržnju prema skupini ljudi ili članu skupine zbog njihove rasne, vjerske, nacionalne ili etničke pripadnosti, spola, spolne orijentacije, invaliditeta ili bilo kojih drugih osobina, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.
(4) Tko javno odobrava, poriče ili znatno umanjuje kaznena djela genocida, zločina agresije, zločina protiv čovječnosti ili ratnih zločina na način koji može potaknuti nasilje ili mržnju protiv skupine osoba ili člana skupine, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.
Bitna sastavnica kaznenog djela jest namjera i mogućnost poticanja na mržnju ili nasilje. Samo izražavanje mišljenja ili sumnje, bez poticanja mržnje i bez poricanja zločina, ne ispunjava zakonske elemente ovog kaznenog djela. Od svega navedenog u člancima Kaznenog zakona na okruglom stolu ništa se nije dogodilo niti izrečeno.
Članak 147. – Kleveta
Nema kaznenog djela ako je počinitelj postupao u opravdanom interesu ili ako je istinitost činjenica dokazao, a postojala je opravdana osnova za njihovo iznošenje u javnosti. U ovom slučaju ne radi se o kleveti, jer nije riječ o iznošenju neistinitih tvrdnji o određenoj osobi.
Činjenično stanje (pretpostavljeno)
Sudionici okruglog stola su:
-iznosili je mišljenje o mogućim netočnostima u podacima o broju stradalih,
– ukazivali na potrebu znanstvenog provjeravanja podataka („matematika je egzaktna znanost“),
-nisu poricali da su se zločini dogodili,
-nisu opravdavao počinitelje,
– nisu ismijavali niti vrijeđali žrtve.
Na temelju navedenih ustavnih i zakonskih odredbi, jasno proizlazi da sudionici navedenog okruglog stola nisu počinili kazneno djelo niti su prešli granice dopuštene slobode govora. Sve je napravljeno u okvirima ustavnih i zakonskih odredbi.
Sudionici su iznosili mišljenja o znanstvenim i metodološkim pitanjima te su time ostvarivali svoje ustavno pravo na slobodu mišljenja i izražavanja (članak 38. Ustava RH). Niti jedan izneseni navod nije sadržavao elemente poticanja na mržnju, nasilje ili diskriminaciju, što je nužan preduvjet za postojanje kaznene odgovornosti prema članku 325. Kaznenog zakona. Na osnovu iznesenih činjenica nisu povrijedili nijednu zakonsku odredbu-
Također, nije bilo ni vrijeđanja žrtava niti poricanja postojanja zločina, već se radilo o legitimnom propitivanju točnosti dostupnih podataka i pozivu na znanstveno istraživanje i transparentnost.
Prema praksi Europskog suda za ljudska prava, sloboda izražavanja obuhvaća i one izjave koje mogu biti „nepopularne, uznemirujuće ili šokantne“ (predmet Handyside protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 1976.), sve dok ne predstavljaju govor mržnje niti poziv na nasilje. Isto je potvrđeno i u predmetu Perinçek protiv Švicarske (2015.), u kojem je Sud naglasio da javna rasprava o povijesnim pitanjima mora imati širok prostor slobode izražavanja, osobito kad je riječ o znanstvenim istraživanjima i javnim debatama.
ZAKLJUČAK
Na temelju analize relevantnih pravnih izvora može se zaključiti da:
-Sudionici okruglog stola koristili su svoje ustavno pravo na slobodu mišljenja i izražavanja (čl. 38. Ustava RH).
-U njihovim izjavama nema elemenata kaznenih djela iz članka 325. ni članka 147. Kaznenog zakona.
-Rasprava je bila vođena u znanstvenom i javnom interesu, bez poricanja ili opravdavanja ratnih zločina.
-Prema domaćem pravu i standardima Europskog suda za ljudska prava, ne postoji pravna osnova za kaznenu odgovornost sudionika.