Je li ovako nekako bilo i 1941? Jesmo li mi, koje danas zovu fašistima, isti kao oni koje zovu fašistima iz 1941? Jesu li njihovi djedovi u ono vrijeme na transparentima, nosili iste parole kao unuci u nedjelju? One o balkanskoj federaciji, jugoslavenskom jeziku i tome da se kako je na jednom pisalo, puno bolje razumiju s beogradskim studentima nego s hrvatskim nacionalistima? Da se ne lažemo – jesu!
Moglo bi naime biti da se radi o istoj bitci, drugom poluvremenu istog ideološkog sukoba, jer kad vidimo na što je izašlo 1945 i kad čujemo što se na ljevici zaziva 2025 kako u tretmanu granica, država, poimanja domoljublja i doživljaja hrvatskog jezika, nema osobitih razlika. Naime, ako je ovo danas fašizam, a i ono od prije 80 godina se isto tako tretirali neupitnim fašizmom, nije li vrijeme da pogledamo što je sve za vas fašizam i brzo ćemo vidjeti da je to svaka hrvatska država koja: ima nacionalne granice, vojsku koja novači vojnike, hrvatski jezik kao ustavnu kategoriju, javno nesputano iskazivanje domoljublja i vjere, jednak stav prema Srbiji i srpstvu kao i prema Maroku, Afganistanu i Peruu, njegovanje kulturne i povijesne baštine hrvatstva, uz jasno prokazivanje protuhrvatstava kroz povijest, ali i danas.
Sve to i još ponešto za ljevicu je danas- fašizam. Međutim iste ove odrednice su vrijedile i u vrijeme NDH, dakle i onda i danas su ti pojmovi za ljevicu bili dio neprihvatljivog fašizma. Jeste li većini pucali u glavu samo zato jer su iste ove odrednice cijenili kao i mi danas? I pri tom su prezirali Jugoslaviju! Jeste ih zato onako zvjerski, onako mahnito, luđački, industrijski, ubijali? Jer im je Hrvatska bila svetinja, a Jugoslavija mjera zla! Jeste li ih gurali u Hude jame jer ste prštali od mržnje prema hrvatstvu? Naime, nije moguće stotine tisuća ljudi ubiti u onom sadističkom ludilu bez patološke mržnje! Da se hrvatstvo mrzilo vidjeli smo po rješenjima 1945 kako u nacionalnim pitanjima, tako u jezičnim pitanjima, pitanjima granica, nota bene pitanjima preoranih groblja!
Koliko moraš mrziti hrvatstvo da bi Hrvatska onako izgledala 1945? Jer, ljevici se nikada, ali nikada neće oprostiti što je srušila jedva dosegnutu hrvatsku državu. Mijenjajte vlast, sudite im, kaznite ih, ali ako ste doista Hrvati, ostavite državu. Jer, na kraju smo opet došli do nje samo smo izgubili 45 godina kroz vaše fiksacije i eksperimente. I to se ne zaboravlja. I onda nakon svega, nakon 45 godina krvave patnje i nakon jezivog Domovinskog rata u kojem smo opstali zadnjim naporima snage, 35 godina nakon tog rata, vi šetate hrvatskim gradovima tražeći balkansku federaciju. Zajednički jezik. Kao vaši djedovi.
Naime, ne može se kako bi sad htjeli, bježati od tog transparenta koji traži balkansku federaciju. Taj transparent „balkanska federacija bez država i nacija“ kojeg nije samo netko napravio, nego ga je netko i „odobrio“, a baš nitko ga nije sklonio kad se pojavio! Nikome nije smetao, čak ni saborskim zastupnicima ljevice koji su se uz njega šetali. Pa tko bi vam to zaboravio? Miletić ističe da je u Rijeci na prosvjedu bilo 15 jugoslavenskih zastava. Kad na jednom skupu imate 15 jugoslavenskih zastava, a na drugom transparent koji zaziva balkansku federaciju, jasno je kao bijeli dan da je stvaranje i opstanak hrvatske države u samom srcu vaših problema.
Tu je ključ, sve drugo je folklor. Jer, vi zapravo nikada niste prežalili raspad Jugoslavije, to je bit ovog verbalnog građanskog rata. Svaka hrvatska država je više ili manje fašistička, a svaka Jugoslavija ima pravo na novu šansu. To je vaša himna. I zato je dragocjena ona Hasanbegovićeva prispodoba o tome što se krunskoga zapravo dogodilo 1945: skinuta je hrvatska i podignuta jugoslavenska zastava. To je zapravo bilo najvažnije. To je samo srce revolucije i onda i danas! Taj narativ je i onda i danas isti: da hrvatske države ne treba jer je sve u njoj fašističko. I onda i danas. Stvaranje moderne hrvatske države i kraj Jugoslavije je za ljevicu bio najgora noćna mora. I zato ih sve u hrvatskoj državi žulja čak i sad kad gotovo sve konce države drže u svojim rukama.
Tko su hrvatski tajkuni? Bivši članovi partije ili povratnici iz emigracije? Tko vodi hrvatske kulturne krugove: Hasanbegovićevi ljudi ili oratori jugoslavenstva? Tko preteže u sudskim, sveučilišnim, utjecajnim društvenim krugovima: ljevica ili desnica? Ali unatoč ovome, njima je sve to fašizam. Zašto? Zato jer je ostatak naroda spontano, ali u nezamislivom broju od 500 000 ljudi pokazao da uopće nije na njihovoj strani! Unatoč pokolju nevinih 1945, unatoč lobotomiji dugoj 45 godina, unatoč 30 godina hrvatske države u kojoj drže sve konce, duša ovog naroda ne pripada ljevici! E, to ih boli neizdrživo. I sad je bijes takav da se čak i Plenkovićeva Hrvatska tretira kao fašistička.
Molio bih u tom smislu čisto iz zdravstvenih razloga, da se više ne govori da je Plenkovićeva Hrvatska fašistička, jer će nacija od smijeha masovno dobiti bruh! Naime, taj čovjek koji je u nizu tema kadar izbaciti iz takta i detektore laži, ovdje je nevin kao malo dijete. Plenković i fašizam – imate neki bolji vic? Bit priče leži u tome da je ljevica koja savršeno kontrolira sve: od medija preko kulture do recentnih tajkuna, dobila milenijsku šamarčinu u najvećem plaćenom koncertu ikada održanom na kugli zemaljskoj gdje se pjevalo nikom drugom negoli hrvatstvu! Tu vlastitu ideološku sramotu da se dakle nije pjevalo njihovim ideološkim himnama, od prvog dana su prozvali fašizmom!
Ako ste politički Hrvat, ako ste domoljub i toga se ne stidite, ako nemate razumijevanja za jugonostalgičare, ne poštujete Tita i nemate bar mrvicu empatije za Jugoslaviju vi ste brate zakleti ustaša! To je definicija i to je šifra za mržnju. No, što god više oni vrte tezu o današnjem sveprisutnom fašizmu, to se upravo ljevica baš s tom tezom pokazuje kao najveći rehabilitator NDH. Jer ako smo mi fašisti, a i one ste tako zvali premda je fašizam ovdje na svojim vojničkim čizmama donijela Italija i Njemačka, a sramotne rasne zakone je uz cijelu tadašnju Europu uvela još i prva Jugoslavija u Mačekovo vrijeme, nota bene za njegova vakta, teško ćete mlade, neopterećene generacije uvjeriti u tu gotovo genetsku malformaciju svog naroda.
Naime, nastavi li ljevica s ovom tezom o neprekidnom fašizmu svake hrvatske države, ona sigurno neće mlade generacije uvjeriti da su im i djedovi i bake i očevi i majke krvoločni fašisti, ali bi ih moglo uvesti u promišljanja: čekajte ako su mi djeda i baku zvali fašistima i ustašama, sada to viču za mog oca i majku, a to redovito rade oni koji hrvatsku državu nikad nisu sanjali, ali bogami Jugoslaviju jesu, je li bilo što u njihovim tezama na tu temu istina? Jer, mi jesmo mladi, ali nismo glupi!
Osim toga ovaj marš otvara pitanje kako je moguće da ljudi koji nose jugoslavenske zastave i identične zastave koje su četnici nosili po Vukovaru nakon pada grada, dakle zastave s mrtvačkim glavama, nisu uhićeni? A momci koji su skandirali i pjevali nota bene dopuštene pjesme ispred Srpskog kulturnog centra u Zagrebu su završili u Remetincu. I sve to u ustaškoj Hrvatskoj?
Hrvati poslovično u politici spavaju zimski san, ali kad se probude zapamte za sva vremena onoga tko ih je probudio. Tako nekako se i sad dogodilo. Nakon što je ljevica pokazala svoje pravo lice, a program im se osim u transparentima u kojima zazivaju jedan jezik i balkansku federaciju raskošno može otrčati u onom na kojem je pisalo „kapitalizam i fašizam idu ruku pod ruku, slomimo im obje“ Hrvati više neće imati nekih dilema. U tom kontekstu ovo je više negoli bod u gostima za HDZ i desnu scenu. Tim prije što su i Anušić i Tramišak momentalno, jasno i glasno, odrješito, bez petljanja i uvijanja nazvali stvari pravim imenom. Iako je i njima bila nedjelja, iako su i oni tog dana bili u crkvi, iako i oni imaju djecu. Hrvatska first!