Dr.sc Ivica Granić analizira rad i ponašanje nadbiskupa Mate Uzinića te predstavlja li on istu crkvu koju predstavlja njegov formalno nadređeni zagrebački nadbiskup monsinjor Dražen Kutleša. Objavu Ivice Granića na društvenoj mrežiprenosimo u cijelosti.
Mons. Uzinića pratim još iz doba kad je bio ‘biskup dubrovačke biskupije koji je puno obećavao’. Predviđali su mu grandioznu karijeru, ali se karte, barem za sada, nisu posložile u očekivanom rasporedu. Nešto sam o njemu, više se ne sjećam na kojem portalu, kritički pisao i – dobio po prstima.
Izdvojio se odmah ovaj prelat katoličke Crkve svojim ‘liberalnim stavovima’, preko noći postaje miljenik lijevog Mainstreama jer bi dopustio pitaj Boga što sve ne, često se ne drži Biblije ‘kao pijan plota’, sada mu smeta molitva na trgovina. I ono što je posebno interesantno, svi njegovi religijski stavovi, kako onda tako i danas, zatim bilo koji stav vezan za vjerska, etička ili općenito duhovna ili društvena pitanja, potpuno korespondiraju, isti su kao i stavovi hrvatske umjerene ili ekstremne političke ljevice, stranke Možemo, SDP-a i dr.
Kako ide ona priča o kozi i rogu?
Analizirajmo malo ovu vratolomnu verbalistiku niže, nedavno rečenu kao veliku misao, a zapravo je obična besmislica.
Prvi dio, ‘Molitva koja mene ne oplemenjuje… ‘, podrazumijeva, dakle, kako molitva duhovno ne oplemenjuje molitelj(a)e! Od kuda mu pravo na takav stav? Ili zaključak? Na koji to način biskup zna da molitva ne oplemenjuje molitelja? Je li razgovarao, ako ne s većinom, barem s ponekim moliteljem? Znači, biskup Uzinić je u ime drugih zaključio kako njih molitva zapravo ne oplemenjuje. On to izgleda nekim čudnim receptorima hvata, lovi, slijedom logike molitelji mole radi tko zna čega, svakako ne zbog duhovnih potreba. Time ih je automatizmom transferirao na stranu društvenih provokatora, kamo ‘klečavce’ godinama trpa ekstremne ljevica.
Nadalje, ‘… a druge provocira… ‘. Koga to molitva na trgu provocira? Tko su ti isprovocirani ljudi ili skupine? Kako smo do sada vidjeli, impresivan je to kružok. Riječ je o ekstremnoj postjugoslavenskoj ljevici, rodnim zagovarateljima, gay pokretu, Lekić-Fridrih i dr. dekadentnim promicateljima kulture smrti, a ne života, i sličnima. Pa zar nije ipak čudno da se visoki katolički prelat nađe na istoj strani s takvima, a kontra udruge ‘Marijini ratnici’, koji hrabro promiču vjeru diljem sve više dekršćanizirane Europe.
Nadalje, ‘… često provocira i mene protiv drugih…’. Ovaj dio je toliko besmislen da nije ni za komentar! Znači, molitva na trgu provocira ili (mene) molitelja, ili istomišljenike, protiv – drugih. Kojih drugih? Postoji li ijedan dokaz u prilog ovoj tezi, da je molitelj ili istomišljenik, isprovociran, podigao glas ili nešto drugo, ozbiljnije, učinio protiv bilo koga drugoga. Barem izgovorio jednu jedinu ružnu riječ? Meni takav slučaj nije poznat. Upravo suprotno, unatoč ekstremnim provokacijama molitelji ostaju mirni, pribrani, iza njih ne ostane niti bačen papirić na pod.
I na koncu zaključak ‘… nije prava molitva’. Takav zaključak više govori o riječkom nadbiskupu nego o bilo kome drugome. Hm, prava molitva?! Što bi trebala biti prava molitva? Molitva je duboko intimna stvar svakog pojedinca, u ime drugih govoriti i zaključivati što je ‘prava’, ili što je ‘kriva’, molitva može samo totalni analfabet. A ako je taj analfabet ujedno i predstavnik visokog klera, onda je to ‘kraj svijeta’.