Dok većina Hrvata s pijetetom i dubokom boli obilježava žrtve Bleiburga i Križnoga puta, predstavnici srpske manjine na Kordunu manifestacijama demantiraju povijesne mitove o “bratstvu i jedinstvu”.
Na dan kada većina Hrvata, bez obzira na smjernice službenih politika, s pijetetom i dubokom boli komemorira žrtve Bleiburga i Križnoga puta, predstavnici srpske manjine u Hrvatskoj, u organizaciji Srpskog narodnog vijeća i Saveza antifašističkih boraca i antifašista, odlučili su zorno demonstrirati kako je u praksi izgledao partizanski pokret u središnjoj Hrvatskoj i tko su zapravo bili njegovi akteri.
Piše Vlatka Vukelić izv.prof.dr.sc. Vlatka Vukelić
Obilježavajući manifestaciju takozvanog proboja na Biljeg na Petrovoj gori, sudionici su zapravo jasno potvrdili povijesnu činjenicu da su većinu partizanskih postrojbi na kordunaškom području 1942. godine činili pripadnici srpskog naroda.
Podsjetimo, na tom istom Biljegu, tri godine nakon uspostave partizanske kontrole, počinjen je masovni zločin nad hrvatskim stanovništvom u tunelu obližnje šume. Taj povijesni čin, baš kao i ova današnja manifestacija, koju je nemoguće pročitati nikako drugačije nego kao teški oblik izrugivanja cijelom hrvatskom narodu, najbolji je dokaz da na ovim prostorima nikada nije bilo nikakvog bratstva i jedinstva. Bilo je to vrijeme pokolja, terorizma i otvorenih težnji za okupacijom teritorija, a danas, pak, na sceni prevladava čisto licemjerje.
Cijeli kontekst postaje još jasniji ako znamo da je otprilike u ovo isto vrijeme, 12. svibnja 1991. godine, na ovom području proveden famozni referendum za odcjepljenje i pripojenje Srbiji. Nameće se pitanje obilježava li SDSS danas, doduše u nešto intimnijoj atmosferi, upravo i taj događaj.
Na koncu, preostaje samo jedno sasvim opravdano pitanje, a to je tko je zapravo platio vijence i svijeće za ovaj današnji event.
Na dan kada većina Hrvata, bez obzira na smjernice službenih politika, s pijetetom i dubokom boli komemorira žrtve Bleiburga i Križnoga puta, predstavnici srpske manjine u Hrvatskoj, u organizaciji Srpskog narodnog vijeća i Saveza antifašističkih boraca i antifašista, odlučili su zorno demonstrirati kako je u praksi izgledao partizanski pokret u središnjoj Hrvatskoj i tko su zapravo bili njegovi akteri.
Obilježavajući manifestaciju takozvanog proboja na Biljeg na Petrovoj gori, sudionici su zapravo jasno potvrdili povijesnu činjenicu da su većinu partizanskih postrojbi na kordunaškom području 1942. godine činili pripadnici srpskog naroda.
Podsjetimo, na tom istom Biljegu, tri godine nakon uspostave partizanske kontrole, počinjen je masovni zločin nad hrvatskim stanovništvom u tunelu obližnje šume. Taj povijesni čin, baš kao i ova današnja manifestacija, koju je nemoguće pročitati nikako drugačije nego kao teški oblik izrugivanja cijelom hrvatskom narodu, najbolji je dokaz da na ovim prostorima nikada nije bilo nikakvog bratstva i jedinstva. Bilo je to vrijeme pokolja, terorizma i otvorenih težnji za okupacijom teritorija, a danas, pak, na sceni prevladava čisto licemjerje.
Cijeli kontekst postaje još jasniji ako znamo da je otprilike u ovo isto vrijeme, 12. svibnja 1991. godine, na ovom području proveden famozni referendum za odcjepljenje i pripojenje Srbiji. Nameće se pitanje obilježava li SDSS danas, doduše u nešto intimnijoj atmosferi, upravo i taj događaj.
Na koncu, preostaje samo jedno sasvim opravdano pitanje, a to je tko je zapravo platio vijence i svijeće za ovaj današnji event.