Piše Ante Rašić
Marija Selak Raspudić i njena stranka intrigantnog naziva- Drito izazvale su blago rečeno osjećaj straha iako bi prava situacija bila bliže panici nego strahu. Rečenica ni Pavelić ni Tito samo Drito očitava jasan smjer stranke, nema romantizma prema ni jednom totalitarnom sistemu, svi su hrvatskom narodu donijeli samo zlo. Očito fokusiranje na bitno i izbjegavanje ideoloških podjela hrvatsko biračko tijelo od lijevog centra, čistog centra pa do desnog centra čeka još od devedesetih.
U svim političkim opcijama, bolje rečeno u biračkom tijelu dosta je nesposobne ljevice i koruptivno klijentelističke klike na centru i desnom centru. Bračni par Raspudić, vrhunski intelektualci i sjajni retoričari, hrvatski nacionalno osviješteni postaju izbor svim onima koji nisu zadovoljni hrvatskim političarima bez obzira koju ideologiju zastupaju. Kako je ideologija začin politici Raspudići politiku i ideologiju svode zapravo na samo jedno-Hrvatska i interesi države i njenog naroda, dodajući toj politici samo zrno soli da dobije okus.
Raspudići su svjesni da je ljevica bezidejna, trivijalna i da ne forsiraju ideološke podjele u parlamentu ne bi imali o čemu govoriti. Sve ono o čemu bi ljevica trebala voditi političku bitku uzeo im je HDZ. Istovremeno HDZ bez obzira na pojedine segmente rada vlade i pogotovo nekih ministara gdje se postižu dobri rezultat, vuče za sobom hipoteku iz prošlosti koje se nisu riješili, iako su ne trebali već morali. Ono što je ostalo na hrvatskoj političkoj sceni ili su nevidljivi ili jeftini žetončići što ne znači da na političkoj sceni nisu poželjni i dobrodošli da ostvare sa strankom Drito sinergiju i i izazovu pravi politički rušum već sada ne čekajući parlamentarne izbore.
Gledajući i sagledavajući političke opcije s kojima bi stranka Drito mogla postići savez ili dogovor da nastupe na parlamentarnim izborima zajedno, najbliži njihovim programskim sastavnicama je gradonačelnica Rijeke Iva Rinčić koja je oslobodila Rijeku srušivši zadnji bastion komunističkog naslijeđa u Hrvatskoj, vjerojatno i u Europi potaracavši ono što je ostalo od partije i njenih satelita. Neosporno je da u Hrvatskoj postoji još kvalitetnih ljudi s čvrstim ljudskim i političkim integritetom koji su spremni pratiti ideje i misli koje promovira i zastupa hercegovačka “nevista” i da će se vrlo brzo uključiti u bitku protiv onih koji baštine romantizam prema Paveliću i Titu.
Da će uslijediti medijski napad, bolje rečeno iskonstruirani linč od medija ne treba sumnjati, zapravo je već počeo u nekim medijima kojima je malo otvorena slavina s dotokom novca u financijski krvotok, a ni mediji koje kontrolira kapital stranog porijekla neće šutjeti. Jedno je izvjesno, bude li se situacija razvijala onako kako su je zamislili Raspudići, teško će se buduća vlast formirati bez njih, a za sada oni ostaju oporba.
