Licemjerje,ime ti je Europska komisija, europski birokrati su radi mira kod kuće spremni izdati Ukrajinu i okrenuti se ruskim ugljikovodicima. U Europskoj uniji cijene nafte i plina doslovno divljaju i rastu svakodnevno što ne samo da ugrožava ekonomiju, već povećava inflatorni pritisak i ruše europski standard stavljajući birokrate pred zid i odabir manje štete. Ode li nafta na crpkama u Njemačkoj, Francuskoj ili Nizozemskoj iznad 3 eura buknuti će domino efekt i zahvatiti cijelu Europu, dogodit će se točno ono što priželjkuje Trump.
Ono što najmanje treba Europi je politička i ekonomska nestabilnost, a europski političari morat će birati između ruske nafte i plina ili uključivanja u rat na Bliskom Istoku. Europa bora birati između mogućih iranskih balističkih projektila, potencijalnog terorizma aktivacijom iranskih spavača po Europi ili eskalacije rata u Ukrajini i izdaje Ukrajine i Ukrajinaca.
Pitanje koje se nadvija nad Bruxellesom nije više pitanje morala, već golog opstanka političkih elita. Dok se u dvoranama Komisije nižu fraze o “europskim vrijednostima”, realnost na terenu diktiraju prazna skladišta i cijene koje proždiru kupovnu moć prosječnog građanina. Europa se našla u procjepu između čekića i nakovnja, pokušaja gašenja požara benzinom.
Ako Europska komisija podlegne pritisku i potiho otvori kanale prema istoku, to neće biti samo poraz ukrajinskog otpora, već i kapitulacija pred energetskom ucjenom koja će trajati vječno. Povratak ruskim ugljikovodicima pod krinkom “stabilizacije tržišta” značio bi priznavanje da je europska energetska neovisnost bila samo utopija. S druge strane, ignoriranje rasta cijena goriva vodi izravno u inflaciju bez gornje granice i poziva građane na ulice, a političari se samo toga boje,pogotovo briselski birokrati.
Uključivanje u sukob na Bliskom Istoku radi osiguravanja alternativnih ruta i resursa donosi sa sobom strepnju, nemiran san i tisuće spavača koji su u Europu došli u masama kao radna snaga, a ispalo je kao teret nesigurnosti i nesigurna budućnost. Aktiviranje “spavača” i prijetnja iranskim balističkim programom nisu više scenariji iz nekog filma, već realna opasnost potvrđena obavještajnim podacima.
Birokrati u Briselskim hodnicima počinju shvaćati da je njihova pozicija u udobnim foteljama stvar prošlosti i da više nemaju vremena da o situaciji godinama raspravljaju, dok im požar gori pod prozorima. Odabir “manjeg zla” zapravo je odabir između ekonomskog kolapsa kod kuće ili uvlačenja u vrtlog vjerskih i ideoloških ratova koji nemaju jasan krajnji cilj.
Trumpov povratak na scenu, koji se u ovom kontekstu čini sve izvjesnijim, dodatno pojačava pritisak. “Amerika na prvom mjestu” ostavitelja Europu da se guši u birokratskoj sporosti. Europa nema lidera, nema nekog da udari šakom o stol jer je Europa skup gomile ega i nedorečenih, intelektualno potkapacitiranih birokrata i poslušnika.
Dok se u Bruxellesu birokrati stavljaju na vagu osobne i nacionalne interese, ponašajući se licemjernoi krajnje kukavički u Hrvatskoj, počinje rasti nervoza i strah.. Turizam, koji čini gotovo petinu hrvatskog BDP-a, sada se nalazi pred najvećim mogućim izazovom. Ako se ostvari crni scenarij cijena goriva iznad 2 ili 3 eura, Hrvatska kao “auto-destinacija”, mogla bi postati luksuz koji si srednja klasa Njemačke, Austrije ili Poljske više ne može priuštiti, a tek Hrvati.