Svibanj je u hrvatskoj nacionalnoj svijesti odavno prestao biti samo jedan u nizu proljetnih mjeseci. On je postao mjesec hrvatskog mementa, vrijeme duboke tišine i sjećanja na desetke tisuća žrtava koje su u poraću 1945. godine postale žrtvama najmasovnijeg zločina u poratnoj Europi. Međutim, dok obitelji žrtava i demokratska javnost komemoriraju stratišta poput Teznog, Hude Jame i Macelja, u samom srcu glavnog grada Hrvatske, Zagreba, pod pokroviteljstvom aktualne gradske vlasti, održavaju se Trnjanski krijesovi. Ova manifestacija nije tek kulturološki događaj, već brutalan sudar dva dijametralno suprotna pristupa i civilizacijska standarda, kakav je u modernoj, demokratskoj Europi gotovo nezamisliv.
Piše d.sc. Vlatka Vukelić
Apsurd slavljenja sustava nad masovnim grobištima
Govoriti o Trnjanskim krijesovima u kontekstu svibnja znači govoriti o apsurdu. S jedne strane imamo pijetet prema žrtvama koje su bez suda i presude bacane u protutenkovske rovove i rudarska okna, a s druge strane imamo slavlje sustava i ideologije čiji su nalogodavci te iste zločine osmislili i proveli. To nije pitanje slobode izbora ili pluralizma mišljenja; to je pitanje osnovnog ljudskog dostojanstva. U demokratskoj Europi, koja je svoje temelje izgradila na osudi svih totalitarizama, nezamislivo je da gradska vlast javnim novcem financira slavljenje aktera odgovornih za masovna kršenja ljudskih prava.
Trnjanski krijesovi, pod krinkom “oslobođenja”, zapravo relativiziraju hrvatsku žrtvu. Oni pokušavaju nametnuti narativ u kojem se nasilni dolazak totalitarne komunističke vlasti slavi kao trijumf, dok se istovremeno ignorira da je taj isti “trijumf” za tisuće obitelji značio smrt, progon i desetljeća šutnje. Time se izravno udaraju temelji ne samo hrvatske slobode, već i temelji Europske unije i Vijeća Europe.
Kršenje europskih rezolucija i moralni revizionizam
Današnja zagrebačka vlast ovakvim djelovanjem ne čini samo moralni propust; ona aktivno krši smjernice i rezolucije Europske unije (poput Rezolucije Europskog parlamenta o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe). Te nas smjernice obvezuju na suočavanje s komunističkom totalitarnom prošlošću i osudu njezinih zločina. Korištenje javnog novca za manifestaciju koja veliča simbole i aktere tog režima izravno je ruganje potpisanim sporazumima i protokolima na razini EU.
Hrvatska je, kao članica euroatlantskih integracija, prihvatila vrijednosni sustav koji ne dopušta selektivno osuđivanje zločina. Ako Europa počiva na osudi nacionalsocijalizma i fašizma, ona jednako tako zahtijeva jasnu distancu od komunizma. Slavljenjem “osloboditelja” koji su iza sebe ostavili masovna grobišta, gradska vlast pokazuje opasnu tendenciju moralnog revizionizma koji je u suprotnosti s europskom pravnom stečevinom.
Odgovornost države i institucija
Ovdje dolazimo do ključne uloge Vlade Republike Hrvatske. Neodrživo je stanje u kojem se stječe dojam da je “dozvoljeno” istovremeno komemorirati i žrtve i njihove krvnike. Štoviše, kod Trnjanskih krijesova se ne slavi samo ideologija, već de facto i djela onih koji su provodili likvidacije. Država ne smije biti nijemi promatrač dok se javni prostor zagađuje glorifikacijom totalitarnog mraka.
Pitanje Trnjanskih krijesova ne bi smjelo biti prepušteno privatnim tužbama ili građanskim inicijativama. MUP i DORH bi trebali, po službenoj dužnosti, podnositi prekršajne i kaznene prijave tamo gdje se krše zakoni koji zabranjuju promicanje totalitarnih režima i njihovih simbola. To nije stvar represije, već iskazivanja jasnog vrijednosnog stava države. Ako država dopušta da se na njezinom teritoriju, u njezinu glavnom gradu, slavi ono što je Europa osudila, ona šalje poruku slabosti i neodlučnosti u zaštiti vlastitih ustavnih temelja.
Civilizacijski poraz i budućnost sjećanja
Slavljenje Trnjanskih krijesova u mjesecu koji je natopljen krvlju tisuća nevinih žrtava predstavlja civilizacijski poraz. To je negacija prava na sjećanje i uvreda za svaku žrtvu ubačenu u jamu bez imena. Hrvatsko društvo ne može ići naprijed dok se javnim novcem financira sljepoća prema zločinu.
Hrvatska mora izabrati: hoće li biti moderna europska država koja poštuje svoje žrtve i strogo i nedvosmisleno slijedi demokratske standarde, ili će dopustiti da ideološki sljednici totalitarizma javni prostor koriste za rehabilitaciju mračne prošlosti. Odgovor na to pitanje definira nas kao narod i kao politički entitet u srcu Europe. Svibanj je mjesec mementa – neka on konačno postane i mjesec u kojem će istina i pijetet nadvladati ideološku vatru koja pokušava spaliti sjećanje na najveći zločin u povijesti ovih prostora.