Jamón jamón, kultna tragikomedija poznatog španjolskog režisera Bigasa Lune, najbolje oslikava što je jamón, odnosno šunka, a ne pršut. Španjolci, naime, ne proizvode pršut, oni proizvode šunku, i to od nekoliko vrsta autohtonih pasmina svinja.
Zašto počinjem s ovim uvodom? Razlog je tekst objavljen u dijelu hrvatskih medija koji su nekritički prenijeli vijest s Reddita. Tamo je neki turist lansirao priču kako je u Španjolskoj platio kavu i sendvič sa šunkom, iako u originalnoj objavi, naravno, stoji “s pršutom”, nevjerojatna tri eura.
Ova vijest ne da je izmišljotina, nego je, budući da je nisam vidio na Redditu jer ga ne koristim, prvenstveno sramota mainstream medija koji su je prenijeli. Riječ je o klasičnoj borbi za senzacionalizmom ili, što je još gore, o plasiranju zlonamjernih teza. S obzirom na političku obojenost medija koji je ovu glupost lansirao, čini se da je sve odrađeno ciljano, smišljeno i tendenciozno.
Piše: Ante Rašić
Mit o jeftinoj Španjolskoj i stvarnost na terenu
Kako sam Španjolsku često posjećivao iz poslovnih i profesionalnih razloga, jako dobro znam da je takav scenarij tamo nemoguć. Ne ulazeći duboko u cijenu same kave, ispod dva eura nećete popiti ni tri kapi crnog napitka. A sendvič, njega ćete platiti puno više nego u Hrvatskoj.
Španjolci proizvode goleme količine šunke koja se prodaje širom svijeta, ali je i sami strastveno konzumiraju, jer oni jednostavno obožavaju svoj španjolski jamón. Pritom nisu poput Hrvata, kod kojih vlada narativ da je naš domaći pršut najbolji na svijetu, baš kao i maslinovo ulje ili jadranska lignja. Svima je već pomalo dosta tih PR priča o “najboljem na svijetu”.
Medijski defetizam i udar na domaći turizam
No, vratimo se suštini objavljivanja ove zlonamjerne priče o famoznom doručku za tri eura. Širenje medijskog defetizma kroz konstruirane tekstove medija koji se zaklinju u profesionalizam i objektivnost nije slučajno. Netko očito stoji iza tih narativa, baš kao i iza sezonskih vijesti o drastičnim cijenama na Jadranu, morskim psima i ubojitim, smrtonosnim meduzama.
Stvarnost sa španjolskih ulica: Sendvič s pršutom i kava za tri eura u Španjolskoj jednostavno ne postoje. Čak ni u najzabitijim mjestima Andaluzije pošten sendvič nisam našao ispod 15 eura. U Španjolskoj je sendvič sa šunkom konkretan dnevni obrok, zapravo ručak ili rana večera. On se ne jede za doručak uz kavu, nego se konzumira uz čašu dobrog vina.
Ako ćemo iskreno, draži mi je sendvič s hrvatskim pršutom za 10 eura, makar se kroz tu jednu fetu vidjelo Biokovo, nego španjolska šunka od iberijske svinje.
A svima onima koji su povjerovali u bajku o kavi i pršutu za tri eura, želim sretan put. I dobar tek kad ga u Španjolskoj po toj cijeni pronađu.
