Priopćenje koje je uputio Domovinski pokret o tome da su postigli politički dogovor s HDZ-om o Rezoluciji o BiH najbizarnije je priopćenje koje je jedna politička stranka ikada uputila medijima u Hrvatskoj. Zapravo, toliko samoponiženja i pada na koljena senior partneru na političkoj sceni u Hrvatskoj nije viđeno od samostalnosti. Izgleda kako Domovinski pokret čini sve da sačuva zrnce dostojanstva prije nego ih Plenković ukrca u zadnji vagon i otkači na prvoj krivini.
Ovaj tekst ne govori o Hrvatima u BiH, nego o kapitulaciji DP-a koja se javnosti pokušava prodati pod pobjednički trijumf, a tri detalja ga čine političkim unikatima:
Sami priznaju da su provaljeni, a rečenica o “curenju informacija” koje stvara “atmosferu nepovjerenja” zapravo je panično javno priznanje da su transkripti i informacije s pregovora, koji su iscurili u medije, ogolili njihovu nemoć. Kad stranka na vlasti kmeči o curenju dokumenata, ona ne napada oporbu, ona priznaje da joj partneri ili vlastiti ljudi rade iza leđa, a da oni tu ne mogu ništa.
Najveći fenomen ovog teksta je odlomak u kojem DP službeno uzima u zaštitu Zvonimira Frku-Petešića, čovjeka koji drži ključeve Plenkovićeva ureda. Točno se vidi ruka koja je diktirala taj dio teksta. Umjesto da diktiraju uvjete, pregovarači DP-a su natjerani da u vlastito priopćenje ubace rečenicu o “časnoj ulozi” šefa premijerova ureda, što je u političkoj praksi nezabilježen oblik javnog pranja tuđih kadrova. Zapravo, oni su bili tek usputni piuni u igri šaha s čuvarom premijerova ureda.
Šlag na torti nije sladak, on je gorak, a slavodobitno objaviti da zajednički prijedlog ide u saborsku proceduru, kao da je riječ o rješenju svih nacionalnih problema, vrhunac je fetišizacije birokracije. Rezolucija je tek deklarativni akt bez ikakve izvršne snage, papir koji služi da se pokriju tri tjedna natezanja i opravda ostanak u foteljama do ljetne stanke. Domovinski pokret ovim priopćenjem gubi i posljednji dio kredibiliteta, ako ga je uopće imao.
Kad u pregovorima izgubiš sve sadržajne bitke, preostane ti samo da potpišeš ono što ti se servira, javno pohvališ premijerova operativca i moliš Boga da javnost ne primijeti da se vlak već opasno nagnuo na toj krivini – onoj na kojoj će se, prije ili kasnije, otkačiti vagon s njima.
