“Često mi se kosa na glavi diže od ovih naših dežurnih „analitičara“ i leftarda koji po društvenim mrežama i vlažnim zagrebačkim podrumima uporno pokušavaju minorizirati sve što je hrvatsko, pa tako i povijesne uspjehe Zlatka Dalića. Najnovija mantra koju guraju jest ona da je Dalić zapravo došao na gotovo, da mu je Slaven Bilić sve posložio, a da je njemu samo preostalo pokupiti vrhnje i medalje. Naravno, u tom svom ideološkom sljepilu, krcatom frustracijama prema svemu što miriše na tradiciju, obitelj i Livno, redovito upadaju u vlastite logičke zamke. O toj patološkoj potrebi da se obezvrijedi tuđi uspjeh, ali i o jednoj sitnoj, „krupnoj“ povijesnoj činjenici koju su u svom marksističkom lutanju namjerno ili slučajno zaboravili,” sjajno je na svom Facebook profilu progovorio politički analitičar, novinar i doktor komunikologije Ivica Granić.
Granić ih u svom prepoznatljivom, britkom stilu brutalno prizemljuje, podsjećajući javnost na jednostavnu kronologiju koju ljevica tako rado preskače: između Bilića i Dalića prošlo je punih pet-šest godina i čak tri različita izbornika. No, ono što je u cijeloj priči najzanimljivije jest Granićev osvrt na povratak samog Slavena Bilića, čiji su ga nastupi na HNS-ovoj presici i u Americani potpuno razoružali i pretvorili početni skepticizam u čisto oduševljenje. U nastavku pročitajte njegovu objavu koja kirurški precizno secira domaće kompleksaše, ali i donosi snažnu podršku novom izborniku na putu da postane pravi Dalićev nasljednik.
“Često se ovih dana čuju priče raznih leftarda kako je Zlatko Dalić došao praktički na gotovo, kako mu je Slaven Bilić posložio momčad, uveo nove tada mlade nade, uglavnom Dalić je došao na svršen posao. I osvajanje svih onih kasnijih titula i naslova zapravo je bila čista formalnost, to jest bilo bi pravo čudo da sve to skupa nije osvojeno.
Jadni naši leftardi. Jadni u svome blaženstvu. Najprije su ostali iznenađeni da taj dečko iz Livna uopće išta osvaja, zatim su krenuli s podbadanjima o porijeklu, Livnjak i te fore. Onda se prešlo i na govornu manu, ono reputacija i slično. Zatim su ismijavana i međugorska hodočašća, obitelj i druge tradicionalne vrijednosti.
Sad im Zlatko s distance maše s osmijehom na licu. I pjevuši s prstom u uhu. Jer zna koliko ima na vlastitim računima. A njima? Njima i dalje ostaju Castro i Che Guevara i zagrebački vlažni podrumi u Tkalči, odakle su, a i dalje će, moćnim laptopima tući po cijelome svijetu. I reputaciji. Čim Slaven nešto osvoji. A i on, čini mi se, zamuckuje, eto leftardina materijala.
E da. I ja za te leftarde imam jedno pitanjce, obzirom da već tradicionalno i uporno tvrde kako je Slaven posložio momčad Daliću. Krije li se u logici možda nekakva pogreškica. Sitna. Vjerojatno su u svom marksističkom lutanju zaboravili kako Dalić uopće nije došao nakon Slavena Bilića na mjestu hrvatskog izbornika. Između njih dvojice, naime, postoji nekakav prostor od pet – šest godina, kada su hrvatsku reprezentaciju vodila čak tri izbornika: Igor Štimac, Niko Kovač i Ante Čačić. Pa valjda su i njih trojica nešto delali, krušne mu mrvice, nije li to logično.
A vidi mene, ja kod leftarda tražim logiku.
Zaključno, jučer sam gledao i slušao Slavena Bilića. I na presici u HNS-u, i sinoć u Americani. Malo je reći da sam oduševljen. Moj početni blagi skepticizam potpuno se istopio. Siguran sam da smo dobili pravog izbornika, pravog nasljednika Zlatka Dalića. Ajmo, Slavene”, napisao je Granić.
