Umirovljeni pukovnik hrvatske vojske, pukovnik Robert Čulina, stanovnik Grada Zagreba oštro je reagirao na kulturocid koji vlast Grada Zagreba radi na glavnog trgu svih Hrvata , Trgu Josipa Bana Jelačića. Gradska vlast tako zabija zadnji čavao u lijes Trga koji je bio i ostao simbol opstojnost Hrvata kao naroda kroz sva povijesna događanja.
Trg je zadnji put sređen još 1987. godine za vrijeme održavanja Univerzijade, ali je ostao simbol svetkovina, slavlja od proglašenja neovisnosti, preko slavlja pobjedničke VRO Oluja gdje su se dočekivali branitelji s bojišta pa sve do organizacija različitih prosvjeda i dočeka hrvatskih sportaša.
Nevjerojatna je bahatost sadašnje garniture koja vlada Zagrebom, koja sve ruši, uništava, a ništa ne ostavlja u naslijeđe budućim generacijama. Sve ovo što se događa nezamislivo je u povijenim gradovima ili Trgovima. Zamislite da gradska vlast Venecije odluči nečim neprirodnim intervenirati u povijesnu jezgru Trga Svetog Marka ili da gradska vlast Pariza rekonstruira neprirodnim detaljima prostor ispred Katedrala Notre-Dame. Ili još gore da interveniraju na Place de la Concorde ili Montmartre. Samo zamislite na što pi ličio Trafalgar Square ili Trg Westminster u Londonu. Donosimo integralni tekst pukovnika Roberta Čuline:
Trg bana Josipa Jelačića već godinama nitko s mrvom estetskog obzira ne može zvati reprezentativnim dnevnim boravkom grada. Onaj trg koji pamtimo još od Univerzijade 1987. godine, kada je napokon pretvoren u pravu pješačku zonu i dobio svoje današnje prepoznatljivo popločenje, danas je samo ishitreno unakažen prostor prekriven šarenilom jeftinih zakrpa, mrlja od masti i vječnih vašarskih šatora.
I umjesto da nakon gotovo četrdeset godina netko napokon pokrene temeljitu i cjelovitu obnovu, dobili smo novi ožiljak. Masivne, industrijske podzemne spremnike nasred najprometnijeg prolaza prema Ilici i Nami.
Nitko ne žali za smrdljivim plastičnim kantama jer one su morale otići, ali ovo što je napravljeno čisti je komunalni zločin protiv prostora. Dok se u normalnim europskim gradovima poklopci podzemnih spremnika u povijesnim jezgrama oblažu istim onim kamenom pješačke zone kako bi ostali potpuno nevidljivi, mi smo usred grada dobili sive betonske mrlje i jeftine limene boksere koji vrište iz okoliša.
Čudi me kako se Tomašević danas ne valja po podu ispred bagera kao nekada, kada se pred kamerama glumila grčevita borba za svaki kvadrat javnog prostora. Čim se zasjelo u gradsku fotelju, taj je aktivistički žar naprasno nestao, a na njegovo je mjesto došao sirovi ego. S takvim egom na čelu grada, valjda je samo pitanje dana kada će bageri osvanuti i na Cvjetnom trgu.
Lijeva gradska vlast kao da ima organsku odbojnost prema autentičnom identitetu i povijesnom duhu Zagreba. Ovakvim potezima više se ni ne trude sakriti dojam da baštinu ovog grada namjerno i sustavno devastiraju.
Tužna je istina da Trg bana Josipa Jelačića već dugo umire u estetskom kaosu, a ovi spremnici na ulazu u Ilicu dođu tek kao zadnji čavao u njegov lijes. Ostali su kao spomenik jeftinom fušeraju i potpunom nemaru prema gradu, i to točno na mjestu koje je moralo biti ponos Zagreba.
