Organizator preko čijeg se računa prikupljaju donacije imao je 2024. godine samo 1,24 eura prihoda i nema zaposlenih. Oko prosvjeda su se, međutim, okupile profesionalne zelene udruge i političari
Analizira Robert Čulina, suradnik Hrvatskog Glasnika
Problem ilegalnog odlaganja otpada u Lici nije izmišljen. Ako je na području Gospića doista završilo više desetaka tisuća tona opasnog otpada, odgovorni moraju odgovarati, otpad mora biti uklonjen, a građani moraju dobiti potpune i vjerodostojne informacije o stanju tla i podzemnih voda.
Ali jedno je borba protiv nezakonitog odlaganja otpada, a nešto sasvim drugo politička mobilizacija koja se predstavlja kao potpuno apolitična.
Upravo zato treba postaviti jednostavno pitanje: tko zapravo stoji iza zagrebačkog prosvjeda „Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku“?
Organizator s 1,24 eura
Formalni organizator prosvjeda je građanska inicijativa „Gospić je naš dom“. Sama inicijativa inzistira da je ona jedini organizator i da će za govornicom govoriti isključivo građani, a ne političari.
No zanimljiv je podatak o jednoj od udruga koja se pojavljuje u široj ekološkoj priči oko Like.
Lička ekološka akcija, LEA, prema javno dostupnim financijskim podacima, u 2024. godini imala je ukupne prihode od svega 1,24 eura i nije imala zaposlenih.
To samo po sebi ne znači da je s udrugom nešto nezakonito. Ali otvara legitimno pitanje: ako formalni organizator ili lokalna inicijativa nema ozbiljnu financijsku i organizacijsku infrastrukturu, tko onda omogućuje da se lokalni problem pretvori u nacionalni politički događaj u Zagrebu?
Jer ovaj prosvjed nije nastao preko noći.
Od jednog eura do stotina tisuća eura
Oko slučaja u Lici pojavljuju se i organizacije koje imaju sasvim drugačiju financijsku i kadrovsku težinu.
Udruga Sunce ostvarila je 959.353 eura prihoda u 2024. godini. Tijekom te godine u udruzi je bilo zaposleno 27 osoba, dok je prosječan broj zaposlenih na puno radno vrijeme iznosio 20,64. Sama udruga navodi da je riječ o godini s najvećim brojem zaposlenika od osnutka, a povećanje povezuje, među ostalim, s pet odobrenih Interreg projekata i organizacijskim potporama.
Sunce na svojim stranicama navodi da se financira iz različitih izvora, uključujući EU programe i međunarodne zaklade, kao i domaće izvore.
Zelena akcija imala je 849.551 euro prihoda u 2024. godini i 17 zaposlenih. Riječ je o jednoj od najpoznatijih hrvatskih okolišnih organizacija, s dugogodišnjim iskustvom u javnom zagovaranju, kampanjama i političkom pritisku oko pitanja okoliša. Njezin godišnji izvještaj za 2024. javno je dostupan.
Zelena Istra uprihodila je 156.209 eura u 2024. godini uz pet zaposlenih.
Ove brojke same po sebi nisu dokaz ničega nezakonitog. Udruge imaju pravo financirati svoje projekte iz domaćih i europskih izvora. Problem nastaje tek kada se istodobno govori da je riječ o spontanom, potpuno apolitičnom građanskom pokretu, a iza takvih akcija postoji široka i profesionalizirana infrastruktura civilnog društva.
Sunce, Zelena akcija i Zelena Istra pritom nisu formalni organizatori zagrebačkog prosvjeda. To je važno jasno reći. Ali upravo činjenica da su takve organizacije dio šire mreže potpore pokazuje da priča nije samo skup nekoliko građana koji su se okupili oko jednog lokalnog problema.
Možemo! nije nastao niotkuda
Još je važnija politička poveznica.
Danas se Možemo! predstavlja kao etablirana politička stranka. Ali ljudi koji su je stvarali nisu pali s neba. Velik dio njihove političke infrastrukture nastao je u dugogodišnjem aktivističkom i nevladinom sektoru.
Tomislav Tomašević bio je predsjednik Zelene akcije od 2007. do 2012. godine. U Zelenu akciju došao je nakon deset godina angažmana, tijekom kojih je vodio Program međunarodne suradnje i bio član njezina Upravnog odbora. Sama Zelena akcija to je zabilježila u svojim službenim dokumentima.
Jagoda Munić u Zelenoj je akciji radila od 2000. do 2017. godine, a predsjednica udruge bila je od 2001. do 2007. Nakon toga bila je predsjednica međunarodne mreže Friends of the Earth International. Možemo! ju je potom uvrstio među svoje kandidatkinje na parlamentarnim izborima 2024. godine.
Dušica Radojčić danas je saborska zastupnica Možemo!. U vlastitoj biografiji navodi 20 godina aktivističkog iskustva u zaštiti okoliša, više od 25 provedenih EU projekata te ulazak u politiku upravo kroz Možemo!.
Teodor Celakoski također je danas jedan od ljudi u vrhu Možemo!. Prije ulaska u stranačku politiku desetljećima je djelovao kao društveno-politički aktivist, a od sredine 2000-ih koordinirao je inicijativu Pravo na grad.
Nije riječ o slučajnim dodirnim točkama. Riječ je o ljudima koji su desetljećima djelovali unutar istog ili blisko povezanog aktivističkog prostora, a dio njih danas obnaša najviše političke funkcije.
Možemo! je iz tog političko-aktivističkog miljea izrastao u ozbiljnu političku snagu. To nije uvreda, nego politička činjenica koju potvrđuju i biografije samih članova stranke.
Nije politički skup? Malo sutra!
Organizatori ponavljaju: „Ovo nije politički skup.“
Kažu da političari mogu doći, ali neće dobiti mikrofon.
Dobro.
Ali politika ne postaje nepolitička samo zato što političaru ne date mikrofon.
Političari mogu sjediti u publici, mogu skinuti stranačke oznake i mogu reći da su tamo „kao građani“. Ali time politika ne nestaje.
A ovdje političari nisu samo najavili dolazak. Oni su javno pozivali građane da dođu na prosvjed.
Možemo! je prosvjed javno promovirao, a među onima koji su pozivali na dolazak bili su predstavnici Možemo!, SDP-a, Mosta i drugih političkih opcija.
Kada političke stranke pozivaju svoje birače i javnost na određeni prosvjed, teško je ozbiljno tvrditi da politika s tim događajem nema nikakve veze.
Može se zabraniti političarima govoriti.
Ne može se zabraniti činjenica da su politički akteri dio javne kampanje oko tog događaja.
Od lokalnog problema do nacionalne političke teme
Prosvjed je u međuvremenu prerastao lokalne okvire.
Najavljen je dolazak građana iz Gospića i drugih dijelova Hrvatske, organizirani su autobusi, a potporu su dale brojne organizacije, inicijative i javne osobe.
To više nije samo lokalni skup građana zabrinutih zbog otpada.
To je veliki nacionalni događaj s jasnim političkim potencijalom.
I upravo zato treba prestati glumiti da se oko njega ne vodi politička borba.
Pitanje otpada je stvarno. Pitanje odgovornosti institucija je stvarno. Pitanje zaštite građana je stvarno.
Ali način na koji se taj problem pretvara u nacionalnu mobilizaciju također zaslužuje analizu.
Jedan euro na računu, ozbiljna infrastruktura oko prosvjeda
Na jednoj strani imamo lokalnu inicijativu i udruge koje nemaju ozbiljne financijske kapacitete.
Na drugoj strani imamo profesionalizirane okolišne organizacije s prihodima od stotina tisuća eura, zaposlenicima, međunarodnim partnerima, EU projektima, domaćim javnim financiranjem i desetljećima iskustva u organiziranju kampanja i javnog pritiska.
A između toga nalazi se politička platforma Možemo!, čiji su vodeći ljudi izravno proizašli iz tog aktivističkog svijeta.
Tomašević iz Zelene akcije.
Munić iz Zelene akcije i Friends of the Earth.
Radojčić iz Zelene Istre.
Celakoski iz Prava na grad i šireg zagrebačkog aktivističkog miljea.
To nije teorija zavjere. To su njihove javno dostupne biografije.
Zato je potpuno legitimno pitati se gdje završava građanski aktivizam, a gdje počinje politička mobilizacija.
Problem Like nije farsa, ali priča o apolitičnosti jest
Nitko razuman ne bi trebao braniti ilegalno odlaganje otpada.
Ako je netko nezakonito dovezao i odložio opasni otpad, treba ga pronaći, kazniti i natjerati da plati sanaciju.
Ako su institucije zakazale, treba utvrditi tko je odgovoran.
Ako postoje opasnosti za ljude i okoliš, građani imaju puno pravo prosvjedovati.
Ali građani imaju pravo znati i tko organizacijski, financijski i politički stoji iza velikih kampanja koje se predstavljaju kao spontani građanski bunt.
U slučaju prosvjeda „Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku“ odgovor nije jednostavan, ali nije ni posebno skriven.
Formalni organizator jest „Gospić je naš dom“.
No iza njega postoji široka mreža ekoloških udruga, aktivista, javnih osoba i političara.
A među političkim akterima posebno se ističe Možemo!, stranka čiji su vodeći ljudi u velikoj mjeri politički stasali upravo u tom aktivističkom i zelenom nevladinom sektoru.
Zato tvrdnja da je ovo potpuno apolitičan prosvjed jednostavno ne drži vodu.
Problem Like je stvaran. Odgovorni trebaju odgovarati. Ali priča da je zagrebački prosvjed potpuno apolitičan? Malo sutra.
Ovo je politička mobilizacija upakirana u građanski bunt.
