Goldstein Šolinu kolumnu nazvao sramotnom, no usporedba njihovih akademskih karijera pokazuje duboke razlike
U svojoj izjavi za Dalmatinski portal povjesničar Ivo Goldstein teško optužuje Ivicu Šolu, doktora znanosti, sveučilišnog profesora, filozofa i teologa.
Goldstein je, govoreći o Šolinoj kolumni, rekao:
„Što se tiče kolumne Ivice Šole, ona je sramotna. Sramotna za autora, kao i za uredništvo nekoć uglednog hrvatskog dnevnika.“
Na osnovu te izjave napravili smo usporedbu karijera dvojice sveučilišnih profesora.
Usporedba Ive Goldsteina i Ivice Šole na prvi pogled donosi paralelizam dvaju prepoznatljivih imena hrvatske akademske i publicističke scene. Međutim, dublja raščlamba njihovih karijera, doktorata, znanstvenih područja i metodoloških pristupa otkriva dva potpuno oprečna svijeta.
S jedne strane nalazi se historiografija snažno obilježena naslijeđem bivšeg sustava, a s druge teološko-filozofska i komunikološka misao utemeljena na dubinskom razumijevanju kulture i medija.
Političko-sustavni okvir i doktorati
Temeljna razlika iz koje proizlaze njihovi kasniji znanstveni obrasci leži u vremenu, mjestu i sustavu u kojem su stekli svoje najviše akademske stupnjeve.
Ivo Goldstein, Beograd 1988.
Ivo Goldstein doktorirao je u komunističkom sustavu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu.
Tema njegova doktorata bila je „Bizant na Jadranu od Justinijana I. do Bazilija II. (6. – 9. stoljeće)“.
Izbor Beograda bio je vezan uz tamošnju bizantološku školu pri SANU i beogradskom Sveučilištu. Doktorat je stečen unutar tadašnjeg partijskog i ideološkog sustava, što je važno za razumijevanje kasnijeg Goldsteinova javnog i historiografskog djelovanja, osobito kada je riječ o povijesti 20. stoljeća.
Ivica Šola, Zagreb 2012.
Ivica Šola doktorirao je 2012. godine u samostalnoj, suverenoj i demokratskoj Republici Hrvatskoj na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Njegov akademski put ostvaren je unutar suvremenog europskog visokoškolskog sustava, bez ideoloških dogmi i partijskih pritisaka.
Već na razini doktorata vidljiva je temeljna razlika između dvojice profesora, različito vrijeme, različit društveni sustav i različito akademsko okruženje.
Znanstveni opusi, metodologija i pitanje „revizionizma“
Obojica autora imaju opsežnu bibliografsku produkciju, ali s potpuno različitim metodološkim pristupima.
Ivo Goldstein: selektivna historiografija i političke etikete
Goldsteinova karijera započela je u bizantologiji i medijevistici, kroz teme poput Bizanta na Jadranu i hrvatskog ranog srednjeg vijeka, gdje se oslanjao na analizu ranosrednjovjekovnih izvora.
Međutim, njegov kasniji preusmjer prema povijesti 20. stoljeća, NDH, Jasenovcu, Holokaustu i biografiji Josipa Broza Tita donio je brojne oštre polemike.
Značajan dio kritika usmjeren je na njegovu historiografsku pristranost, metodološke proizvoljnosti, način korištenja arhivske građe i selektivan odnos prema novijim povijesnim izvorima.
Poseban problem predstavlja odnos prema pojmu „revizionizam“.
Goldstein u javnim istupima autore koji preispituju dominantna historiografska tumačenja nerijetko označava kao revizioniste. Pritom se zanemaruje temeljna činjenica da je historiografija po svojoj prirodi neprekidna revizija postojećih spoznaja na temelju novih dokumenata, izvora i istraživanja.
Bleiburg, Križni put i Jasenovac
U tom kontekstu posebno je problematičan odnos prema Bleiburgu i Križnom putu.
Goldsteinovi javni istupi u kojima negira ili osporava ubojstva na Bleiburgu i Križnom putu, pritom ih opravdavajući Jasenovcem, pokazuju odnos prema jednoj od najosjetljivijih tema hrvatske povijesti.
Takav pristup dodatno objašnjava zašto se drugačija historiografska razmišljanja i istraživanja često svode pod zajedničku etiketu „revizionizma“.
Problem nije u tome što historičar ima pravo na vlastitu interpretaciju. Problem nastaje kada se svako drukčije čitanje izvora unaprijed proglašava revizionističkim, umjesto da se o njemu raspravlja argumentima, dokumentima i arhivskom građom.
Ivica Šola: filozofska dubina i dekonstrukcija suvremenog društva
Za razliku od Goldsteinova historiografskog rada, opus Ivice Šole smješten je u područje komunikologije, kulturologije, teologije i etike na Sveučilištu u Osijeku.
Njegov znanstveni opus obilježen je izrazitom filozofskom težinom.
Šola se u svojim radovima i monografijama, među kojima je i studija „Neokortikalni rat“, oslanja na bogatu tradiciju europske filozofije, personalizma, teološke antropologije i kritičke teorije.
Njegov fokus usmjeren je na pojmovnu analizu i razumijevanje temelja ljudskog mišljenja, etike i slobode u digitalnom i medijskom dobu.
Umjesto površinskog opisivanja društvenih pojava, Šola ih nastoji promatrati kroz njihove dublje filozofske i antropološke temelje.
Posebno se bavi suvremenim ideologijama, medijskim manipulacijama i jezikom, pokušavajući ponuditi pojmovni aparat kojim se mogu objasniti ključni procesi u modernoj kulturi i društvu.
Međunarodni profili i jezične kompetencije
Razlike između dvojice profesora vidljive su i u njihovim međunarodnim angažmanima.
Diplomacija nasuprot medijima
Goldsteinov inozemni angažman bio je političko-diplomatske naravi. Od 2012. do 2017. godine bio je veleposlanik Republike Hrvatske u Parizu i pri UNESCO-u.
Šolin inozemni rad bio je vezan uz višegodišnje novinarsko-dopisničko djelovanje iz Rima i Vatikana, uključujući rad u krugu Sala Stampa i suradnju s talijanskim intelektualnim krugovima.
Riječ je o dva potpuno različita profesionalna iskustva.
Jezične kompetencije
Goldsteinov jezični profil primarno je istraživačko-pasivan, vezan uz rad s latinskim, starogrčkim i francuskim tekstovima.
Njegov aktivni francuski i engleski tijekom diplomatskog mandata bili su predmet javnih kritika zbog tečnosti i govornih nespretnosti.
Šola raspolaže izrazitim aktivnim komunikacijskim znanjem talijanskog jezika na razini izvornog govornika, uz korištenje engleskog, njemačkog i klasičnih jezika.
Dva različita intelektualna svijeta
Usporedba Ive Goldsteina i Ivice Šole pokazuje dva različita intelektualna pristupa.
Goldstein je karijeru započeo kao bizantolog i medijevist, a kasnije se snažno usmjerio prema povijesti 20. stoljeća, osobito NDH, Jasenovcu, Holokaustu i Josipu Brozu Titu. Njegov pristup tim temama obilježen je snažnim javnim polemikama i čestim korištenjem pojma „revizionizam“ za autore koji dovode u pitanje dominantna historiografska tumačenja.
Šola, s druge strane, djeluje na sjecištu filozofije, teologije, komunikologije, etike i kulture. Njegov je pristup interdisciplinaran i usmjeren prema razumijevanju temelja suvremenog društva, medija, ideologija i ljudskog mišljenja.
Zato Goldsteinova ocjena da je Šolina kolumna „sramotna“ dobiva dodatnu težinu upravo kada se usporede njihovi akademski putevi i intelektualni pristupi.
Jedan profesor drugoga proglašava sramotnim. No iza te jedne rečenice stoji mnogo dublji sukob oko toga kako čitati povijest, kako pristupati ideologiji i gdje završava historiografska interpretacija, a počinje politička etiketa.
Upravo zato ova polemika nije samo sukob dvojice profesora oko jedne kolumne. Ona je još jedan nastavak dugog hrvatskog sukoba oko povijesti, historiografije, ideologije i prava na drukčije mišljenje.
