Gostovanje Vjerana Piršića u emisiji Nedjeljom u dva Aleksandra Stankovića potaknulo je Roberta Čulinu na oštru reakciju. U objavi na društvenoj mreži umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske propituje stavove ekoloških aktivista o energetskoj politici i podsjeća na protivljenje izgradnji LNG terminala na Krku, koji je nakon početka rata u Ukrajini dobio važnu ulogu u sigurnosti hrvatske opskrbe plinom.
Čulina smatra da se energetska politika ne može voditi parolama, nego konkretnim rješenjima koja uzimaju u obzir potrebe građana, stabilnost opskrbe i nacionalne interese. U svojoj objavi povezuje raspravu o LNG terminalu s pitanjem budućnosti termoelektrane Plomin i uvozom električne energije te proziva one koji, prema njegovu mišljenju, zagovaraju promjene ne nudeći uvjerljiv odgovor na pitanje kako će Hrvatska osigurati dovoljno energije, piše Robert Čulina na društvenoj mreži. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
Aca i lobotomija
“Već dugo ne gledam Nedjeljom u dva, a i Piršića je u pravilu lakše preskočiti nego zaobići. Ali eto, naletim tako na mrežama na tog veleumnog Piršića u dobro popunjenom kadru u studiju, slušam ga kako s visoka dijeli lekcije narodu kako je „lobotomiziran”, dok mu Stanković još klima glavom. I po tko zna koji put shvatiš kako Stanković u svojoj emisiji uporno gura i ugošćuje anacionalne tipove koji radi vlastitih ideoloških fiksacija izravno rade protiv hrvatske nacionalne sigurnosti. “Čovjek se iskreno mora zapitati u kakvom oni svijetu zapravo žive.
Lako je iz udobne televizijske fotelje soliti pamet svima oko sebe. Naravno je kako sam i ja, kao i svaka normalna osoba, prvi za čistu energiju, zdrav okoliš i zelenu tranziciju. Ali, zaboga, kako? Kako to izvesti u stvarnom svijetu, a da ne uništiš vlastitu državu? Ovi televizijski bukači nikad nemaju odgovor na to pitanje. Lako je mahati parolama i tražiti gašenje svega preko noći, ali fizika, električna mreža i opskrba ne funkcioniraju na lijepe želje.
A priča zapravo uopće nije komplicirana, jer poveznica između LNG-a, Plomina i uvoza struje savršeno otkriva tko je ovdje stvarno pogubljen.
LNG od hajke do jedinog spasa
Sjetite se samo kakvu su buku Piršić i ekipa dizali protiv plutajućeg LNG terminala u Omišlju. Bilo je tu svega, od proglašavanja ekološkom katastrofom do političkog promašaja. A onda nam je, kad je puknuo rat u Ukrajini, taj isti LNG doslovno spasio glavu i osigurao plin. Da se slušalo njih, smrzavali bismo se na zimi. Naravno, nitko od njih se nije zacrvenio niti ljudski priznao da su bili u krivu.
Gašenje vlastitog Plomina uz pametovanje
Ista se matrica ponavlja s Plominom. Činjenica je da Plomin 2 ima vrhunski, moderan 340-metarski dimnjak i sustav koji čisti 95 posto sumpora. Je li ugljen fosilno gorivo? Je. Ali umjesto da se to postrojenje pametno drži kao strateška rezerva i oslonac za Istru dok si ne izgradimo ozbiljne i stabilne alternative, najlakše je mahati parolama i tražiti gašenje preko noći.
Uvoz prljave struje iz susjedstva
I tu si pucamo sami sebi u koljena. Kada pod pritiskom takvih ekoloških dogmi ugasimo vlastiti Plomin i odreknemo se domaće bazne energije, jesmo li planetarno riješili išta?
Ni najmanje. Samo smo licemjerno prebacili problem preko granice.
Hrvatska sada uredno uvozi struju iz Bosne i Srbije, proizvedenu u starim, istrošenim termoelektranama na lignit koje pale najgori mogući ugljen bez ikakvih filtera i europskih penala. Na papiru ispadamo zeleni jer smo ugasili svoje, a u stvarnosti plaćamo i trošimo tuđu prljavu energiju. Pa tko je tu lud?
Tko je ovdje zapravo lobotomiziran?
Nazvati vlastiti narod lobotomiziranim zato što ljudi gledaju svoj posao, žele toplu kuću, stabilnu mrežu i normalan život, dok ti sjediš pod svjetlima studija i zagovaraš politiku koja nam veže ruke, to je stvarno vrhunac lobotomije.
Nisu građani ti koji ne vide dalje od nosa. Problem je u onima koji misle kako se država vodi pukom galamom, potpuno ignorirajući zakone fizike, opskrbne lance i elementarnu nacionalnu sigurnost.
