Tko je zapravo pobijedio u Srbiji, desnica ili ljevica?
Poraz Vučića otvorio je prostor građanskoj i nacionalnoj Srbiji, ali smjer nove vlasti ostaje neizvjestan.
Poraz Aleksandra Vučića i njegova dugogodišnjeg priljepka Ivice Dačića otvorio je prostor drukčijoj Srbiji, no njezin budući smjer ovisit će o potezima nove vlasti, koja okuplja vrlo različite političke skupine.
Pobjeda Studentske liste na izborima u Srbiji nije automatski pobjeda ljevice. Riječ je o širokom okupljanju nezadovoljnih i buntovnih građana, ali i srbijanskih nacionalista koji nisu bili zadovoljni Vučićevom politikom i pokušali su pronaći novu političku nišu.
Upravo zato ove izbore treba promatrati šire od uobičajene podjele na ljevicu i desnicu. Pobjeda protiv Vučića ne znači da su njegovi protivnici odjednom postali ljevičari, kao što ni nezadovoljstvo njegovom vlašću ne znači odricanje od nacionalnog identiteta i državne tradicije.
Pitanje je, dakle, kakva je Srbija pobijedila i kakvu državu želi nakon Vučića.
Vučićev poraz središnji je događaj izbora
Aleksandar Vučić godinama je bio dominantna figura srbijanske politike. Njegova Srpska napredna stranka izgradila je sustav u kojem su se politička moć, stranačka infrastruktura i utjecaj na institucije koncentrirali oko vladajućeg bloka.
Sada je taj model doživio izborni poraz. Studentska lista osvojila je 52,54 posto glasova, dok je Vučićeva lista dobila 39,29 posto, prema objavljenim preliminarnim rezultatima.
Vučić nije izgubio zato što su svi njegovi protivnici postali pripadnici iste ideologije, nego zato što se protiv njegove vlasti okupila dovoljno snažna politička većina.
U toj koaliciji našli su se građani kojima su prioritet demokratske promjene i odgovornost institucija, ali i birači kojima su važni nacionalni interesi, državna samostalnost i očuvanje srpskog identiteta.
Zajednički otpor vlasti ne znači i jedinstven politički program. Upravo je to razlog zbog kojeg pobjedu Studentske liste ne treba automatski proglašavati pobjedom ljevice.
Dačić je bio Vučićev dugogodišnji politički priljepak
Izborni rezultat Socijalističke partije Srbije Ivice Dačića dodatno pokazuje dubinu političkog potresa. Stranka koja je desetljećima bila važan čimbenik srbijanske politike posljednjih je godina bila jedan od najvažnijih partnera Vučićeve vlasti.
Dačić je tako ostao dio političkog sustava koji je počivao na Vučićevoj dominaciji. Njegovi socijalisti, unatoč povijesnom nasljeđu i političkom identitetu, nisu predstavljali alternativu tom sustavu, nego njegova dugogodišnjeg koalicijskog partnera.
SPS je na ovim izborima, prema preliminarnim rezultatima, osvojio oko 2,18 posto glasova, ostavši ispod izbornog praga.
To je ozbiljan udarac Dačiću, ali nije središnja priča ovih izbora. Središnja je priča Vučićev poraz, dok je Dačićev rezultat dodatna potvrda da su uzdrmani i oni koji su godinama sudjelovali u njegovoj vlasti.
Karađorđevićeva Srbija kao povijesna i nacionalna ideja
Pobjedu protiv Vučića moguće je promatrati i kroz pitanje nacionalnog identiteta i povijesne državne tradicije Srbije.
Karađorđevićeva tradicija povezana je s Prvim srpskim ustankom, borbom za oslobođenje od osmanske vlasti i stvaranjem moderne srpske države. Dinastija Karađorđević poslije je postala simbol monarhističke Srbije, a nakon Prvoga svjetskog rata i jugoslavenske države.
Pozivanje na Karađorđevićevu Srbiju danas ne mora nužno značiti zagovaranje obnove monarhije. Ono može označavati i šire pitanje nacionalne državnosti, povijesnog kontinuiteta i odnosa prema vlastitoj tradiciji.
U tom smislu, građanska i nacionalna Srbija ne moraju biti suprotnosti. Zahtjev da država bude odgovorna svojim građanima može se povezivati i sa zahtjevom da nacionalni interesi ne budu podređeni osobnim ili stranačkim interesima političkog vodstva.
Ipak, ostaje pitanje u kojoj mjeri Studentska lista prihvaća takvu viziju. Njezin stvarni politički smjer pokazat će program i odluke, a ne samo činjenica da je porazila Vučića.
Magyar, Meloni i Le Pen pokazuju da desnica nije nestala
Péter Magyar u Mađarskoj, Giorgia Meloni u Italiji i Marine Le Pen u Francuskoj pokazuju da desnica i nacionalno orijentirani birači imaju snažno mjesto u europskoj politici.
Magyarova politička pozicija desnog centra posebno je važna za ovu usporedbu. Poraz Viktora Orbána nije sam po sebi značio pobjedu ljevice, nego promjenu vlasti koju je predvodio političar drukčijeg profila.
Meloni je izgradila političku snagu na konzervativnim vrijednostima i nacionalnom identitetu, dok Le Pen godinama okuplja birače koji zagovaraju snažniji naglasak na nacionalnom suverenitetu.
Ti primjeri ne određuju kakva će biti buduća Srbija, ali pokazuju da se političke promjene u Europi ne mogu svesti na jednostavnu priču o sukobu ljevice i desnice.
Zato ni Vučićev poraz ne treba tumačiti kao dokaz da je Srbija skrenula ulijevo.
Kakva Srbija dolazi nakon Vučića?
Najvažnije pitanje tek dolazi. Studentska lista uspjela je okupiti birače koji su željeli promjenu, ali sada mora pokazati može li ponuditi jasan smjer razvoja države.
Pitanja gospodarstva, korupcije, funkcioniranja institucija, nacionalnih interesa i odnosa prema Europskoj uniji pokazat će gdje se različite skupine unutar pobjedničkog pokreta doista nalaze.
Vučić je izgubio izbore. No to ne znači da je Srbija izgubila svoj nacionalni identitet niti da su svi birači koji su glasovali protiv njega postali ljevičari.
Pobjeda Studentske liste otvorila je prostor građanskim zahtjevima za promjenom, ali i političkom preslagivanju u kojem će važnu ulogu imati nacionalno orijenti
