Povjesničar Krešimir Rotim komentirao je političke promjene u Srbiji nakon parlamentarnih izbora, upozorivši da poraz politike Aleksandra Vučića ne znači i kraj nacionalizma koji je godinama opterećivao odnose s Hrvatskom.
U svojoj objavi posebno ističe da je Vučićeva politika možda poražena, ali veličanje Ratka Mladića i dalje je prisutno u srbijanskom društvu. Zato Hrvatska, smatra Rotim, nema razloga za euforiju, nego mora pozorno pratiti poteze nove političke garniture i inzistirati na rješavanju otvorenih pitanja.
Srbija je godinama odgovornost prebacivala na Hrvatsku
Rotim smatra da Hrvatska ima razloga pratiti politička zbivanja u susjednoj državi, bez obzira na to što dio javnosti drži da bi se trebala što manje baviti Srbijom.
„Zbog prilično krvave povijesti s našim susjedima koji od nas nisu htjeli dalje držati ni oružje, a kamoli nos, moramo trezveno sagledati situaciju”, poručuje povjesničar.
Pobjedu Studentske liste smatra važnim političkim događajem, ali upozorava da još nije jasno kakvu će politiku njezini predstavnici voditi prema Hrvatskoj. Nezadovoljstvo Aleksandrom Vučićem samo po sebi ne znači da će nova politička garnitura biti spremna promijeniti dosadašnji odnos prema hrvatskim zahtjevima.
Podsjeća da je Srbija istodobno nastojala održavati odnose s Europskom unijom, Rusijom i Kinom, dok je Hrvatska često bila meta optužbi iz Beograda.
Pitanje Kosova, bliskost s Moskvom i izostanak sankcija Rusiji nakon invazije na Ukrajinu dio su politike koju Rotim opisuje kao prilagođavanje različitim interesima, bez odustajanja od vlastitih nacionalističkih ciljeva.
Posebno mu smeta što su hrvatske institucije, obavještajne službe i mediji često bili predmet optužbi srbijanskih političara. Istodobno, brojni državljani Srbije u Hrvatskoj rade, a mnogi dolaze i na ljetovanje.
Takav raskorak između svakodnevnog života i političke retorike, smatra Rotim, pokazuje zašto hrvatska politika ne smije olako prihvaćati obećanja koja dolaze iz Beograda.
„Vučićeva Srbija službeno je poražena, ali ona Mladićeva još živi”
Upozoravajući na ono što se u Srbiji nije promijenilo, Rotim izdvaja javne poruke kojima se Ratka Mladića proglašava herojem, uz parole da je Kosovo Srbija.
„Ne zaboravimo, iako je Vučićeva Srbija službeno poražena, ona Mladićeva, čuli smo, još živi”, ističe povjesničar.
Upravo je to, prema njegovu mišljenju, razlog zbog kojeg promjenu vlasti ne treba poistovjećivati s promjenom političkog smjera. Ako se nastave veličanje osuđenih ratnih zločinaca i poricanje srpskih zločina, teško je očekivati istinsko poboljšanje odnosa sa susjedima.
Za Hrvatsku zato nije dovoljno da nova vlast u Srbiji bude protiv Vučića. Važno je i hoće li biti spremna suočiti se s prošlošću te prestati koristiti Hrvatsku kao krivca za vlastite probleme.
Ratna odšteta i nestali moraju biti prioritet
Rotim upozorava da je u odnosima Hrvatske i Srbije ostalo previše neriješenih pitanja. Pobjeda Studentske liste zasad ne jamči da će se išta bitno promijeniti, a stvarni će se pomaci vidjeti tek kada nova vlast pokaže spremnost na konkretne poteze.
Ratna odšteta i sudbina nestalih osoba iz Domovinskog rata moraju biti među prvim pitanjima na dnevnom redu.
„Već sam rekao, ratna odšteta, popis nestalih. Bez toga, teško je otvoriti druge diplomatske tokove za bilo što”, poručuje Rotim.
Tek nakon pomaka u tim pitanjima, smatra, može se ozbiljnije razgovarati o povratu imovine, otvaranju arhiva i drugim zahtjevima koje Hrvatska godinama upućuje Srbiji.
Igor Štimac: „Milimetri u kontaminiranom terenu”- politička poruka nakon izbora u Srbiji
Pritom naglašava da Hrvatska ima obvezu prema poginulim i živim braniteljima, njihovim obiteljima i svim građanima. Otvorena pitanja iz Domovinskog rata ne mogu se jednostavno zaobići kako bi se stvorila prividna slika dobrosusjedskih odnosa.
Rat je završio, ali obveze koje iz njega proizlaze nisu nestale. Bez odgovora o nestalima i ozbiljnog razgovora o ratnoj odšteti teško je govoriti o pravednom i trajnom miru.
Hrvatska mora inzistirati na svojim pravima u Europskoj uniji
Rotim smatra da Hrvatska svoje zahtjeve mora jasno predstaviti europskim partnerima i tražiti da ih Europska unija ozbiljno uzme u obzir.
Članstvo u Uniji ne znači da Hrvatska treba odustati od svojih interesa niti da se otvorena pitanja sa Srbijom mogu zanemariti zbog političke pragmatičnosti.
Od Europe očekuje da pokaže kako europske vrijednosti znače više od birokratskih pravila i direktiva te da ravnopravna članica ima pravo zahtijevati poštovanje temeljnih civilizacijskih načela.
Upravo će se na odnosu prema Hrvatskoj i neriješenim posljedicama Domovinskog rata, smatra Rotim, vidjeti koliko je europska politika spremna dosljedno primjenjivati vlastita načela.
Na kraju svoje analize poručuje da u prošlost moraju otići mitovi o srpskim stradanjima kojima se opravdavaju nacionalističke politike, kao i poricanje srpskih zločina.
Hoće li nakon Vučića doista doći do promjene srbijanske politike, neće se vidjeti samo po izjavama nove vlasti, nego po tome hoće li Srbija konačno početi rješavati otvorena pitanja s Hrvatskom i suočavati se s vlastitom prošlošću.
