Većina hrvatskih medija prenosi vijest da se u Srbiji raspada Vučićeva medijska mreža. Raspadanjem te mreže razbijaju se i ostaci autokracije koju je provodio Vučićev režim. Nema više pulsirajućih medijskih objava koje su štitile tu autokraciju. Znači, SNS gubi tlo pod nogama. U Srbiji se to događa iz jednostavnog razloga, svi su mediji srpski.
U Hrvatskoj se to ne može dogoditi. Većina najvećih medija u stranim su rukama i podržavaju hrvatsku oporbu. Oni su ono za hrvatsku oporbu što su u Srbiji bili mediji za vladajuću stranku. Dok je u Srbiji vladajuća stranka istovarala medijima pod svojom kontrolom kamione novca, u Hrvatskoj vladajuća stranka medijima koji perfidno rade na rušenju vlasti isto tako istovara kamione novca, dok medijima koji su protiv hrvatske oporbe ne daje ni mrvice.
U Srbiji Vučić i njegova kamarila malobrojnim medijima koji nisu bili pod njihovim nadzorom i kontrolom nisu dozvolili ni mrvicu reklamnog oglasnog prostora. U Hrvatskoj vladajuća stranka radi suprotno. Medijima koji je zapravo ne podržavaju iskrcava putem oglasnog prostora kamione novca, a onima koji podržavaju vlast i druge desne opcije zatvara slavinu gdje stigne.
U vrijeme izbora hrvatska vlast očekivat će da će ti neovisni mediji po defaultu podržavati njih, no hoće li se to dogoditi, teško je očekivati.
Mediji u Hrvatskoj i Srbiji, dvije potpuno različite političke računice
Upravo je tu najveća razlika između Hrvatske i Srbije. U Srbiji se raspada medijski sustav koji je godinama služio Vučićevoj vlasti, dok u Hrvatskoj imamo medijski sustav u kojem vlast financijski podupire i one koji je svakodnevno napadaju, a istodobno uskraćuje oglašavanje medijima koji joj nisu politički protivnici. Pritom se ne radi o tome da mediji trebaju podržavati bilo koju vlast, nego o tome da bi svi trebali imati jednake uvjete za rad. Ako se državni i javni oglašivački novac dijeli prema interesima, a ne prema jasnim i jednakim kriterijima, onda to više nije tržišna utakmica.
Državno oglašavanje kao sredstvo utjecaja na medije
I zato se u Hrvatskoj teško može dogoditi ono što se sada događa u Srbiji. Ne zato što je hrvatski medijski prostor slobodniji ili neovisniji, nego zato što je struktura vlasništva i utjecaja drukčija. Veliki mediji imaju svoje vlasnike, svoje interese i svoju političku računicu, a vlast im svojim odlukama o oglašavanju često samo dodatno osigurava prostor za djelovanje. Manji i neovisni mediji, koji nemaju takvu financijsku potporu, prepušteni su sami sebi.
VIDEO Petra Mandić nakon glasovanja o HOS-u snima video: „Spremna sam primiti metak”, pukovnik Hrvatske vojske reagirao
Hrvatska vlast možda će se tek u izbornoj kampanji zapitati zašto mediji kojima je godinama osiguravala milijune kroz oglašavanje ne pokazuju očekivanu naklonost. No, tada će biti kasno za čuđenje. Novac kojim se financira medijski prostor ne kupuje odanost, ali može ozbiljno ugroziti one koji nemaju pristup istim izvorima financiranja. A upravo je to problem o kojem se u Hrvatskoj uporno šuti.
Đapić pita Rijeku: Jesu li poginuli pripadnici HOS-a za gradske vijećnike fašisti?
