Rojsu rušili kuću, Bešlagiću progledali kroz prste: Reagirao umirovljeni pukovnik HV-a
Slučajevi bespravne gradnje umirovljenog generala Hrvatske vojske Ljube Ćesića Rojsa u zagrebačkom Markuševcu i glumca Enisa Bešlagića u uvali Poplat na Korčuli ponovno su otvorili pitanje jednakih kriterija pred zakonom, ali i načina na koji se o takvim slučajevima izvještava u hrvatskim medijima.
Na različit tretman dvojice poznatih osoba upozorio je umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske Robert Čulina, koji smatra da se prema hrvatskom generalu postupalo znatno strože, dok se poznatom glumcu u javnosti pruža razumijevanje i prostor za opravdavanje bespravnih radova.
Rojsova kuća rušena je, ponovno je gradio, a slučaj završio na sudu
Slučaj Ljube Ćesića Rojsa u Markuševcu počeo je još 2004. godine. Njegova kuća nalazila se na području Parka prirode Medvednica, gdje je Ministarstvo graditeljstva pokrenulo uklanjanje bespravno izgrađenih objekata.
Nakon naloga Ministarstva, Rojs je sam sjeo za upravljač bagera i srušio kuću u vlasništvu svoje kćeri.
Međutim, priča nije završila rušenjem. Rojs je 2010. ponovno počeo graditi kuću na istoj lokaciji, i to bez potrebnih dozvola. Tada je tvrdio da je prethodno rušenje bilo posljedica političkog pritiska Ive Sanadera.
Ministarstvo je potvrdilo da nova kuća nema potrebnu dokumentaciju te da će građevinska inspekcija obaviti nadzor. U travnju 2011. objavljeno je da je doneseno novo rješenje o uklanjanju objekta.
Sudski epilog stigao je u siječnju 2013. godine. Rojs je zbog bespravne gradnje osuđen na šest mjeseci uvjetnog zatvora uz rok kušnje od godinu dana. Priznao je krivnju i izrazio žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela.
Nakon toga uspio je ishoditi potrebne dozvole za novu kuću.
Dakle, Rojsov slučaj prošao je kroz rušenje objekta, ponovnu bespravnu gradnju, postupanje Ministarstva i građevinske inspekcije te sudski postupak koji je završio pravomoćnom osudom.
Bešlagić na Korčuli dograđivao kat bez građevinske dozvole
Drugi slučaj odnosi se na glumca Enisa Bešlagića i njegovu nekretninu u uvali Poplat na području Vele Luke na Korčuli.
Prema informacijama Općine Vela Luka, na objektu je započeta dogradnja drugog kata bez građevinske dozvole. Komunalni redar izašao je na teren 2. listopada, a 8. listopada sastavljen je zapisnik kojim je utvrđena bespravna dogradnja i naređeno zaustavljanje radova.
Prema očitovanju Općine, Bešlagić se na nalog oglušio, a dokumentacija je proslijeđena Državnom inspektoratu radi daljnjeg postupanja.
Posebno je zanimljiva kronologija postupka. Općina je 9. listopada zaprimila obavijest da je Bešlagić putem sustava e-Dozvola pokrenuo postupak utvrđivanja posebnih uvjeta za gradnju i rekonstrukciju. To, međutim, nije građevinska dozvola niti odobrenje za već započete radove.
No, nije riječ samo o dogradnji kuće.
Iz Općine su potvrdili da je bez njihova odobrenja betonirana i pješačka staza uz Bešlagićevo zemljište, koja je u katastru upisana kao javno dobro – putovi. Komunalni redar još je 21. srpnja zatražio da se staza nakon završetka turističke sezone vrati u prvobitno stanje.
Bešlagić priznao pogrešku, ali objasnio zašto nije čekao dozvolu
Nakon što je slučaj dospio u javnost, Bešlagić je u razgovoru za Jutarnji list 28. listopada priznao da je pogriješio jer je započeo radove prije dobivanja potrebne dozvole.
Kao razlog naveo je krov koji je prokišnjavao i potrebu sanacije kuće. Objasnio je da je tijekom radova na krovu odlučio realizirati i druge zahvate, uključujući učvršćivanje temelja, izgradnju terase i dodatne sobe.
Tvrdio je da nije imao namjeru zaobići zakon, da se radovi odvijaju unutar dopuštenih gabarita te da je dokumentacija u postupku rješavanja.
Međutim, činjenica ostaje da je Općina utvrdila dogradnju kata bez građevinske dozvole, izdala nalog za zaustavljanje radova i slučaj prijavila građevinskoj inspekciji.
Konačan inspekcijski epilog slučaja zasad nije poznat.
Čulina: Na generalu Rojsu trenirala se strogoća, a Bešlagiću se nudi ljudsko razumijevanje
Upravo usporedbu tih dvaju slučajeva u svojem komentaru ističe Robert Čulina.
On ne dovodi u pitanje činjenicu da bespravna gradnja mora imati zakonske posljedice, bez obzira na to tko je investitor. Međutim, smatra da je razlika u medijskom tretmanu Rojsa i Bešlagića posebno znakovita.
Dok se u Rojsovu slučaju godinama izvještavalo o rušenju, ponovnoj gradnji, sukobu s institucijama i sudskoj osudi, u Bešlagićevu slučaju znatan prostor dobivaju njegova osobna objašnjenja, prokišnjavanje krova i razlozi zbog kojih je odlučio započeti radove prije dobivanja dozvole.
Čulina takav pristup opisuje kao selektivnu pravdu jugomedijskog prostora.
U svojem komentaru posebno ističe da se Rojsu, unatoč njegovim ratnim zaslugama i ulozi u stvaranju hrvatske države, nije opraštao ni milimetar, dok se kod poznatog glumca, kako smatra, traže razlozi za razumijevanje njegova postupanja.
Naravno, Bešlagić ima pravo iznijeti svoju obranu i objasniti okolnosti u kojima je započeo radove. Ali isto tako, javnost ima pravo znati što je utvrdila Općina, kakav je nalog izdan, je li postupljeno po njemu i što će učiniti nadležne institucije.
Pritom se ne smije zaboraviti da ni ratne zasluge generala Rojsa ne mogu biti razlog za izuzimanje od zakona. Upravo zato zakon mora vrijediti jednako za sve.
Bespravna gradnja ne postaje dopuštena zato što je netko poznat, popularan ili ima uvjerljivo osobno objašnjenje.
Rojsov slučaj završio je pravomoćnom sudskom osudom, dok Bešlagićev još čeka konačan epilog nadležnih institucija. No pitanje koje postavlja Robert Čulina nije samo građevinsko nego i medijsko.
Bi li mediji jednako prostora i razumijevanja pružili hrvatskom generalu da je u istoj situaciji objašnjavao kako je morao graditi zbog krova koji prokišnjava?
Ili se u Hrvatskoj i dalje ne primjenjuju jednaka mjerila prema svima?
Zakon mora vrijediti jednako za sve, bez obzira na ime, popularnost i društvene simpatije.
Afera „Plin za cent“: Gotovo 160 milijuna eura štete i politička odgovornost
