Krenuli su onako kako ni oni su mislili, izgubili su, ali je li to razlog za očajanje, za pad u depresiju i razočarenje, ne sigurno nije jer da su tako mislili Hrvatski branitelji, danas ne bi bilo ni Vatrenih, ni ponosa, ni sreće ni zajedništva, ni ljubavi prema našoj jedinoj, našoj lijepoj domovini.
Prebrzo se zaboravlja na utakmice u Rusiji, gubili smo, stizali, pobjeđivali. Danska, Ruija, Engleska, nije bilo predaje, nema ni danas. Hrvatska nogometna reprezentacija je kao feniks koji se diže iz pepela, kao Hrvatski branitelj koji ne odustaje, oni su naši ratnici modernog vremena, oni su naš ponos od kojeg se nikada ne odustaje.
Zato ne razbijajte televizore, ne gubite vjeru, jer oni koji imaju vjeru na kraju pobjeđuju. Ne čitajte medije koji serviraju defetizam, šire razočarenja i guraju vas u depresiju. Oni nisu tu da nas bodre, njihova misija je drugačija, opasnija, oni su ti čiji vlasnici su dio pothvata da nas razore, oni su ti koji godinama vode hibridni rat protiv nas, oni su oni kojima nije stalo da se hrvatski narod raduje, njima odgovara sve osim ponosa Hrvata, a ponos je i hrvatska nogometna reprezentacija.
Nisu oni ni stari ni isluženi, u nogometu kao i u svakom sportu, u životu igraju najbolji, a godine su samo broj. Ne napadajte našeg maestra, našeg Luku, Broza, Kovu, Petka, ni našeg Zlatka. Ne nasjedajte na priče, i prikrivene želje onih koji viču “dabogda sve izgubili”, one koji koriste svaku grešku da proglase nacionalnu katastrofu, oni su ti kojima je to cilj, cilj ubiti ono što hrvatski narod ima, i nikada neće izgubiti-ponos.
Zato idemo s vjerom i poniznošću dalje, tamo gdje nam je mjesto i držimo se slogana “Samo nebo je granica””