Ante Rašić

Dvostruki aršini i selektivna osuda zločina i dalje opterećuju hrvatski javni prostor. Politički analitičar dr. sc. Ivica Granić u svojoj novoj objavi analizira mehanizam kojim se zločini vlastite ideologije pravdaju “povijesnim kontekstom”, dok se tuđi točno označavaju kao suština.

Dok se Mladićevi zločini u Srebrenici s pravom nazivaju genocidom, masovna poslijeratna streljanja, Bleiburg, Križni put i represija pod Titovim režimom i dalje se relativiziraju. Granić naglašava kako je jedina dosljedna pozicija ona u kojoj se svaki zločin naziva pravim imenom, bez obzira na to tko ga je počinio.

Objavu Dr.sc. Ivice Granića donosimo u cijelosti:

Apologeti Broz Tita i apologeti Ratka Mladića
Nije teško uočiti dvostruki standard. Ratko Mladić je osuđen pred Međunarodnim tribunalom za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Slaviti ga kao heroja znači slaviti čovjeka koji je osuđen za masovno ubijanje civila.

Josip Broz Tito, kao ni Hitler ili Staljin, nije nikada suđen, bio je saveznik Zapada nakon raskida sa Staljinom, i desetljećima je imao status državnika. Ali, brišu li te činjenice ono što se dogodilo 1944–1945. i u prvim poslijeratnim godinama. Masovne likvidacije zarobljenika, Bleiburg i Križni put, obračun s četnicima, ustašama, slovenskim domobranima, njemačkom manjinom i političkim protivnicima.

Procjene broja ubijenih bez suđenja kreću se od sto do dvjesto tisuća, ovisno o izvoru i metodi. Tito je kao vrhovni zapovjednik i stvarni vladar imao i moć i odgovornost za taj sustav.

Mladićev slučaj ima međunarodnu presudu i relativno svježe dokaze, Titov slučaj je desetljećima bio tabu, pa potom politički instrument. U dijelu ljevice i u nekim republikama bivše Jugoslavije Tito i dalje funkcionira kao simbol ‘bratstva i jedinstva’ i antifašizma, pa se zločini njegova režima relativiziraju ili prešućuju.

Oba obrasca su isti mehanizam, ‘naši’ zločini su kontekst, ‘njihovi’ su suština.
Ako je suludo slaviti osuđenog ratnog zločinca, onda je jednako suludo slaviti vođu režima koji je nakon rata masovno streljao zarobljenike i protivnike. Hipokrizija postoji na obje strane. Jedina dosljedna pozicija je da se zločini zovu zločinima, bez obzira tko ih je počinio i u koje ime.
U konačnici, Ratko Mladić je nešto poput blage kamilice u odnosu na sve zlo počinjemo od strane jugoslavenskog diktatora i zločinaca pod njegovom kontrolom, tu dvojbe nema. Svi oni koji osuđuju zločinca Mladića, a istodobno slave Broz Tita, bi trebali stati pred ogledalo i zapitati se ‘jesmo li mi normalni’.

Prema 24sata, francuska istraga o ubojstvu Jean-Michela Nicoliera gotovo je završena, a sutkinja istrage Odjela za ratne zločine pri Sudu u Parizu, Carole Vujasinovic, priprema međunarodni nalog za uhićenje Spasoja Petkovića zvanog Štuka, kojega francuski istražitelji sumnjiče za Nicolierovo ubojstvo na Ovčari.

Posebno je važna izjava odvjetnika obitelji Nicolier, Arnauda Bilena, koji je potvrdio:

„Istina je da je postupak napredovao. Istina je da se priprema međunarodna tjeralica. Ne znamo kad će ona biti.”

Bilen kaže i da je sutkinja stekla uvjerenje da je upravo osoba koja se spominje u istrazi počinitelj ubojstva.

Još jedan važan izvor

Već je u studenom 2025. odvjetnik obitelji Ghislain Dubois javno rekao da je od pariške sutkinje zatražio izdavanje međunarodne tjeralice za ubojicom Jean-Michela Nicoliera.

A u veljači 2026. HRT je objavio da Francuska traži od Beograda izručenje Spasoja Petkovića, kojega svjedoci povezuju s ubojstvom Nicoliera, te naknadu štete.

Dakle, za HG bih ovo sada formulirao vrlo precizno: Francuska priprema međunarodnu tjeralicu za Spasojem Petkovićem zvanim Štuka zbog sumnje da je ubio francuskog dragovoljca Jean-Michela Nicoliera na Ovčari. Ne bih još napisao da je tjeralica izdana, jer aktualna vijest kaže da se priprema.

Svi ste vidjeli vijesti o sprovodu Ratka Mladića i govoru poglavara Srpske pravoslavne crkve Porfirija, u kojem glorificira ratnog zločinca. No jeste li se podsjetili s kim se to Porfirije u Zagrebu redovito sastajao na tzv. Porfirijevim kružocima?

Pogledajmo jedan zanimljiv članak Jutarnjeg lista iz 2021. godine. Kaže, samo rijetki znaju da je Porfirije otprilike dvije godine organizirao redovite sastanke intelektualaca različitih profila koji su u prostorijama pravoslavne gimnazije na zagrebačkom Svetom Duhu raspravljali o društvenim, etičkim i političkim temama., iznosi Frano Čirko član Hrvatskih suverenisdta pozivajući se na jedan novinarsiki članak.

Susreti su počeli 2017. godine, održavali su se jednom mjesečno, a kako je organizator bio tadašnji mitropolit, dobili su neformalni naziv „Porfirijevi kružoci“. Broj i sastav sudionika varirao je, ali nerijetko ih je bilo između 50 i 60, a tehnički dio organizacije obavljao je novinar Drago Pilsel.

Mnogi od sudionika Porfirijevih kružoka činili su intelektualnu kremu tadašnje Hrvatske, tako da su na razgovore dolazili bivši predsjednik Ivo Josipović, katolička teologinja Ana Grunfelder, isusovac Tvrtko Barun, rabin Moše Prelević, glumac Vili Matula, profesori Tvrtko Jakovina, Hrvoje Klasić, Dejan Jović i Dražen Lalić, akademik Vlatko Silobrčić, Milorad Pupovac, čelnici SNV-a, feministica Rada Borić, protestantski teolozi Petar Kuzmić i bračni par Rafaj, novinar Branimir Pofuk, katolički svećenik don Anton Šuljić, liječnici, znanstvenici, nastavnici i brojni drugi.

Nekoliko njih potvrdilo je da je Porfirije bio gostoljubiv domaćin, ali prilično diskretan. Zanimljivo, najčešće bi ih dočekao, zatim se povukao među publiku i pratio razgovore, a pred kraj bi se osobno uključivao kao običan sudionik.

Kraj članka.

Dakle, sadašnji čelnik Srpske pravoslavne crkve puštao je hrvatske političare i samozvane intelektualce, među kojima i bivšeg predsjednika države, da pričaju i slušao ih.

Ono što je tu problematično jest to što je potvrđeno kako je Porfirijevu dolasku na čelo Srpske pravoslavne crkve kumovala srpska obavještajna služba BIA, što bi značilo da je Porfirije sada, a očito i nekad dok je bio u Zagrebu, usko povezan sa srpskom BIA-om.

Što su to bivši predsjednik države i ostali, nazovi, intelektualci otkrivali agentu BIA-e? Jesu li bili svjesni sugovornici agentu BIA-e ili samo korisne budale koje je Porfirije vrtio oko maloga prsta?

Njima je svima sigurno godilo biti u njegovom krugu. Time su pokazivali da su oni tolerantni, otvoreni za međunacionalni i međureligijski dijalog i ostale floskule.

I neki od njih su sada, nakon deset godina, shvatili što je to Srpska pravoslavna crkva. Jedna obična političko-obavještajna organizacija.

I to ne odjučer, nego kroz stoljeća. Pa pročitajte samo knjigu Južnoslavensko pitanje doktora Ive Pilara. Čovjek je prije sto godina sve objasnio.

Nadam se da naše službe o ovome vode računa i da su već pozvale na red obavještajno kompromitirane sudionike takozvanih Porfirijevih kružoka, no nekako mi se čini da će ta moja nada ostati neispunjena.

Više od milijun eura od koncerta ide za stadion u Vukovaru i studentski dom

Grad Vukovar objavio je da je nakon koncerta Marka Perkovića Thompsona, održanog 29. kolovoza, ostvarena neto dobit od 1.008.466,50 eura, koja će u cijelosti biti usmjerena u dva projekta, izgradnju Stadiona 12 hrvatskih redarstvenika u Vukovaru i završetak Studentskog doma Salezijanaca u Zagrebu.

Hvala svima, Vukovar zajedno za budućnost

Grad Vukovar zahvaljuje svima koji su svojim dolaskom, podrškom i sudjelovanjem bili dio koncerta Marka Perkovića Thompsona, održanog 29. kolovoza u Vukovaru.

Kako navode iz Grada, koncert je bio više od glazbenog događaja. Bio je prilika za okupljanje i zajedništvo, a zahvaljujući vrhunskoj produkciji i izvedbi, Vukovar je bio domaćin događaja na najvišoj razini.

„Vjerujemo da su naši sugrađani i svi posjetitelji koji su pristigli iz cijele Hrvatske i inozemstva to i zaslužili”, poručuju iz Grada Vukovara.

Neto dobit veća od milijun eura

S velikom zahvalnošću Grad Vukovar objavio je da ostvarena neto dobit iznosi 1.008.466,50 eura.

Cjelokupan iznos bit će usmjeren prema dva projekta.

Prvi je projekt „I ti si Vukovar”, namijenjen izgradnji Stadiona 12 hrvatskih redarstvenika u Vukovaru.

Drugi je projekt „Budi dio sna”, kojim se prikupljaju sredstva za završetak Studentskog doma Salezijanaca u Zagrebu. Dom će pružiti podršku mladima iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine kojima je potrebna dodatna pomoć kako bi mogli nastaviti svoje školovanje.

„Zajedništvo se pretvorilo u konkretno djelo”

Grad Vukovar ističe kako ostvareni rezultat pokazuje što se može postići kada se zajedništvo, odgovornost i dobra namjera pretvore u konkretno djelo.

Posebnu zahvalnost uputili su Marku Perkoviću Thompsonu, Hrvatskoj salezijanskoj provinciji, tvrtki Infinite Show i MPT timu, kao i svim partnerima, izvođačima i suradnicima koji su sudjelovali u realizaciji koncerta.

„Iznad svega, hvala svim građanima i posjetiteljima koji su svojim dolaskom podržali ovu inicijativu. Zajedno smo ostvarili rezultat koji će ostaviti trajni trag, u Vukovaru i u životima mladih studenata kojima će ovaj Salezijanski studentski dom otvoriti nove mogućnosti”, poručuju iz Grada.

Vukovar, zajedno za budućnost.

Slučaj s lutkama koje su, prema dostupnom objašnjenju, greškom završile u zagrebačkom vrtiću otvorio je pitanje koje je puno šire od same isporuke. Ako je doista riječ o pogrešci dobavljača, onda je priča trebala završiti povratom pogrešno dostavljene robe. Međutim, upravo mjesto na kojem se takva „pogreška“ dogodila otvara prostor za dodatna pitanja.

Robert Čulina u svom komentaru ne tvrdi da je netko namjerno poslao lutke u zagrebački vrtić. On propituje koliko je uvjerljivo objašnjenje o slučajnosti kada se takav događaj dogodi u sredini u kojoj se o rodnim identitetima i sličnim društvenim pitanjima već godinama vode političke i kulturne rasprave.

Čulina zato ne ulazi u administrativne detalje isporuke, nego kroz ironiju postavlja pitanje je li baš sve što se događa posljedica slučajnosti ili ponekad treba pogledati i širi kontekst.

U tome je glavna poruka njegova teksta. Nije riječ samo o lutki, nego o pitanju zašto određene ideje i proizvodi završavaju upravo u određenim sredinama, a potom se sve može objasniti običnom pogreškom u skladištu.

Autor pritom namjerno koristi narodni i satirični jezik. Izraz „barbika s pišom“, kao i usporedba Zagreba i Širokog Brijega, dio su njegove političke satire. Čulina na taj način ismijava objašnjenje koje smatra previše jednostavnim i istodobno upozorava na širi ideološki kontekst.

Njegov tekst treba čitati kao komentar i političku satiru, a ne kao tvrdnju da je dokazana namjera slanja takvih lutaka u vrtić. Upravo zato pitanje koje postavlja nije samo što se dogodilo, nego i koliko je uvjerljivo objašnjenje da je sve tek slučajnost.

U nastavku donosimo komentar Roberta Čuline.

Di će suza nego na oko Ili barbika s pišom!

Puno toga proglasimo logističkim čudom, ali narod nije ludo zborio jer se stvari u pravilu sliju tamo gdje im je teren već preoran.

Kada je u zagrebački vrtić stigao paket s anatomski neusklađenim i takozvanim transrodnim lutkama, objašnjenje je stiglo brže od dostavljača. Pomiješale se šifre na paleti, pogriješio dobavljač, roba je vraćena i sve je splet nesretnih okolnosti.

Na papiru dirljiva priča o zabludjelom skladištaru sasvim štima. No, fascinantno je kako ta svemirska lutrija uvijek izvuče baš pravu adresu. Takva se omaška nikada ne dogodi u Širokom Brijegu, nego se kriva kutija sama kotrlja sve do Zagreba.

U gradu u kojem se napredne politike guraju otvorenije nego ikad, stvarno treba imati sreće pa da ti krive lutke padnu s neba ravno u vrtić. Čak i ako je radnik bio slijep za šifre, takve se napredne slučajnosti jednostavno ne događaju bilo kome. Završe točno tamo gdje je tlo za njih već ugrijano.