Ilegalno trgovanje otpadom za talijanske mafijaške organizacije odavno više nije samo posao koji se odvija unutar Italije. Kalabrijska ‘Ndrangheta i napuljska Camorra godinama su razvijale mreže preko kojih se opasni i industrijski otpad prebacuje preko granica.
Kada su talijanske vlasti pooštrile kazne i nadzor nad zbrinjavanjem opasnog otpada, mafija nije odustala. Promijenila je način rada.
Otpad se počeo prikazivati kao nešto drugo, mijenjala se dokumentacija, uključivale su se posredničke tvrtke, laboratoriji i prijevoznici, a teret je preko kopnenih i pomorskih ruta odlazio prema državama u kojima ga je bilo lakše sakriti ili odložiti.
U toj priči Hrvatska nije izvan interesa takvih mreža. Naprotiv, njezin položaj čini je važnim tranzitnim područjem prema Bosni i Hercegovini, Srbiji i dalje prema istoku Europe.
Prema svjedočenjima pokajnika iz ‘Ndranghete, stari teretni brodovi punjeni su kemijskim, a prema nekim iskazima i radioaktivnim otpadom, nakon čega su namjerno potapani u Sredozemnom i Jonskom moru.
Otpad iz industrijskih postrojenja na sjeveru Italije ukrcavao se u lukama poput Venecije, Ravenne i Ancone.
Opasni industrijski mulj, teški metali i drugi toksični otpad na papiru mogu postati neopasan građevinski materijal, plastična sirovina ili kompost.
Motiv je vrlo jednostavan. Legalno zbrinjavanje otpada košta. I to puno.
Mafijaške tvrtke zato legalnim industrijama nude zbrinjavanje po cijenama koje mogu biti i do 70 posto niže od zakonskog troška.
Hrvatska se u takvim slučajevima najčešće pojavljuje kao tranzitna ruta prema Bosni i Hercegovini, Srbiji i dalje prema državama istočne Europe.
Ni hrvatske luke nisu izvan takvih kontrola.
Hrvatska carina i inspekcija zaštite okoliša u više su navrata zaustavljale pošiljke iz Italije. Problem je u pojedinim slučajevima bio upravo u dokumentaciji. Ono što je na papiru bilo deklarirano kao kompost, u stvarnosti je bio neobrađeni industrijski mulj.
Za mafiju je računica jednostavna. Što je legalno zbrinjavanje otpada skuplje, to je veći prostor za ilegalni biznis.
Zato eko-kriminal nije sporedni posao talijanskih mafijaških organizacija. Riječ je o unosnom poslu koji se temelji na istom modelu kao i svaki drugi organizirani kriminal: netko plaća da problem nestane, netko drugi zaradi na tome, a račun na kraju plaćaju država, građani i okoliš.
