Patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije drži opelo ratnom zločincu Ratku Mladiću, pravomoćno osuđenom na doživotni zatvor zbog genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti. Dok Porfirije predvodi pogrebni obred Mladiću, vrijedi se podsjetiti riječi Drage Pilsela, koji je prije nekoliko godina, u vrijeme dok je Porfirije u Zagrebu obnašao dužnost mitropolita zagrebačko-ljubljanskog, govorio o njihovu odnosu i prijateljstvu.
Gostujući u emisiji OKO RTS-a, Pilsel je govorio o susretu s Porfirijem nakon njegova dolaska u Zagreb 2014. godine te o odnosu koji se, kako je sam rekao, vrlo brzo pretvorio u duboko prijateljstvo.
„Kada je Porfirije došao za mitropolita zagrebačko-ljubljanskog, dočekao sam ga kolumnom koju sam naslovio ‘Dobrodošao, brate Porfirije’.
Imajući u vidu njegov dobar posao u Kovilju, osobito imajući u obzir nešto što sam ja ranije radio u Argentini, a to je zaštita narkomana, odnosno služba narkomanima da izađu iz pakla droge. Porfirije je to isto radio u Kovilju i to mi je bilo jako, jako važno naglasiti.
Gospodin Porfirije mi je uputio poziv da dođem na kavu, na piće, tako nešto. Nakon 15 minuta bili smo na ‘ti’ i to se pretvorilo u duboko prijateljstvo.
Do te mjere, neću biti patetičan, ali ja to tako osjećam. Uglavnom, ja sam osjetio kako su godine prolazile, od te 2014. nadalje, da je Bog meni dao Porfirija osobno, kao moga brata.
To je nešto što ima jednu kozmičku supstancu ili jedno tumačenje koje možda običan čovjek neće razumjeti, ali ja to tako shvaćam.
Vi ste čak sadašnjeg patrijarha Porfirija uspoređivali s papom Franjom, koga poznajete iz Buenos Airesa u Argentini, jer dok je bio profesor, predavao vam je književnost. Što je slično s Porfirijem i papom Franjom?
Između ostalog, elokventnost.
Porfirije ima dar da može nastupati gotovo u svakoj mogućoj situaciji i suvremeno i vrlo elokventno predstavljati temu koja se tiče te situacije. Franjo je imao tu sposobnost. To je pokazao pred nama studentima tada, govoreći nam o Borgesu, jer je on bio stručnjak za Jorgea Luisa Borgesa.
Većina gledatelja sigurno zna da je to jedan od vodećih argentinskih pisaca, formativni pisac za mene barem. Uglavnom, to je jedna stvar.
Što govoriš tu o širini pape Franje, jer je Borges bio antiklerikalac.
Ne samo to, bio je agnostik i prononcirani kritičar Crkve. To govori o papi Franji, o njegovoj širini, izabravši Borgesa kao predmet proučavanja.
Ali ima nešto drugo što ljudima koji kritiziraju Porfirija, možda s pravom, možda ne, to ostavljam ljudima, promiče, a to je Porfirijeva skromnost.
Skromnost je inače početak svih vrlina. Badava nam je govoriti o kršćanskim krepostima ako nemamo ono fundamentalno i početno o toj skromnosti.
Dakle, ja poznajem čovjeka koji trenutno vodi ključnu riječ u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, ali ja ga poznajem kao kršćanina, ja ga poznajem kao čovjeka s ulice, ja ga poznajem kao prijatelja.
Kao čovjeka s kojim ste živjeli?
Taj drugi telefonski poziv, prvi telefonski poziv nakon potresa, vjerovali ili ne, bio je Ivo Josipović, koji je shvatio, mi smo prijatelji, i shvatio je odakle dolaze vijesti da je tu kod mene negdje bio potres.
Pita me: ‘Ivo, jesam li okej?’ Ja kažem: ‘Kuća nije, ali mi smo okej.’
‘Što ćeš dalje?’
‘Ne znam, javit ću ti se kasnije.’
Pola sata nakon toga zvoni telefon. Porfirije. Ista priča.
A tada sam već znao da se ne mogu vratiti u kuću jer je kuća bila u takvom stanju, ostali smo bez vode, da ne gnjavim ljude.
Porfirije nije imao obvezu, ali ponašao se kao brat prema meni i prema mojoj supruzi. Bili smo njegovi gosti skoro pet mjeseci.
