Ante Rašić

Predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac gostovao je u emisiji Novi dan, gdje je govorio o odnosima Hrvata i Srba, nestalima iz Domovinskog rata, političkim napadima na njega, ali i slučaju ilegalnog odlaganja otpada na području Gospića.

Posebno se osvrnuo na prozivke Stipe Mlinarića Ćipe, koji ga je optužio da nije učinio dovoljno kako bi se rasvijetlile sudbine nestalih hrvatskih branitelja. Pupovac je najavio da će njegov pravni tim razmotriti mogućnost pokretanja pravnih postupaka.

„Ako netko iznosi optužbe protiv čovječnosti, za udruživanje, zataškavanja i prikrivanje počinjenih ratnih zločina, to su veoma teške optužbe čija osnovanost ide ne samo na moju diskreditaciju, nego i na onemogućavanje političkog djelovanja. Nije prvi put i nije samo od tog zastupnika. Što se toga tiče, naš pravni tim će proučiti i vidjet ćemo koje ćemo pravne radnje poduzeti jer tako olako iznošenje tvrdnji za kaznena djela koja su zapriječena visokim kaznama po međunarodnom humanitarnom i ratnom pravu se ne bi smjela iznositi bez adekvatnih dokaza“, rekao je Pupovac.

„Mlinarić radi kampanju protiv Srba i mene“

Pupovac tvrdi kako Mlinarić takve istupe ponavlja te da se protiv njega i Srba vodi politička kampanja.

„Budući da zastupnik Mlinarić to radi često i radi kampanju protiv Srba i mene, i nije jedini iz tog pokreta i iz te političke grupacije. Ali, to sad radi kao član vladajuće većine. Time stvara teret odgovornosti ne samo za sebe nego za cijelu vladajuću većinu, za Vladu koju podržava i za predsjednika Vlade kojeg također podržava“, istaknuo je.

O samom Mlinariću Pupovac je govorio izrazito oštro.

„Njemu je ispod časti raspravljati s takvim čovjekom, koji zapravo teško da je ikada išta rekao a da je to odgovaralo istini“, rekao je.

Govoreći o nestalim osobama, Pupovac je ustvrdio da su predstavnici srpske nacionalne manjine, ali i oni koji traže nestale Srbe, praktički izostavljeni iz suradnje s državnim institucijama.

„Ne samo predstavnici Srba, nego i oni koji traže nestale Srbe u ratu, su praktički isključeni iz bilo kakvog ozbiljnog oblika suradnje s državnim institucijama i tijelima koje se bave tim pitanjima“, rekao je.

Prema njegovim riječima, suradnja je postojala do 2023. godine, nakon čega je prestala.

„Bit će da je ovo drugo posrijedi“, rekao je Pupovac, komentirajući tvrdnje da netko možda ne zna dovoljno o problematici ili ga za nju jednostavno nije briga.

„Idemo napasti Pupovca, to magično ime“

Pupovac je govorio i o odnosu prema sebi te o onome što smatra rastom političkog animoziteta.

„Bilo bi neobično da ga nema kada ne bi svaka šovinistička šuša već imala razvijen refleks: ‘Idemo napasti Pupovca, to magično ime, jer to će nam donijeti političku korist, tu ćemo stvoriti neku vrstu kapitala’. To radi dobar dio ljudi u političkom životu“, kazao je.

Posebno je prozvao Domovinski pokret, tvrdeći da je upravo na takvoj politici izgradio dio svog političkog identiteta.

„Dobar dio stranaka kao što je DP, se zapravo razvio i gradio i profitirao na toj vrsti kampanje. Šteta je što je to sve završilo u vladajućoj koaliciji“, rekao je.

Na pitanje o odgovornosti HDZ-a, Vlade i premijera Andreja Plenkovića, Pupovac je rekao kako smatra da vlast takve pojave vidi, ali na njih ne reagira.

„Nažalost, oni to promatraju. Neki od njih kažu da ne vide i ne čuju. Naravno da je to nemoguće ne vidjeti i ne čuti. Ali, možda oni polaze od pretpostavke da će Pupovac to izdržati kao što je izdržavao do sada“, rekao je.

Dodao je kako smatra da se prema mržnji prema Srbima razvija svojevrsna tolerancija.

„Nažalost, navikavamo se na mržnju, na ponovno ratno huškanje, na to da se u velikoj mjeri vraćamo u 1991, po različitim osnovama i u različitim aspektima“, poručio je Pupovac.

Pupovac o Thompsonu i nestalim Srbima

Osvrnuo se i na koncert Marka Perkovića Thompsona u Vukovaru te poruke koje su se čule tijekom i nakon koncerta.

Pupovac smatra da se u javnosti govori gotovo isključivo o nestalim Hrvatima, dok se broj nestalih Srba pritom zanemaruje.

„Službeni glasnogovornici i predstavnici Vlade stalno spominju ukupnu brojku nestalih Hrvata… Rijetko će kada reći koliko je u tome broju nestalih Srba, a pošteno bi bilo da se to kaže“, rekao je.

Dodao je kako smatra da se stvara slika prema kojoj žrtve srpske nacionalnosti nisu dovoljno vidljive.

„Stvara se slika o tome kako žrtava srpske nacionalnosti, bilo među nestalim ili ubijenim civilima, nema“, kazao je.

Pupovac tvrdi da bi potraga za nestalima trebala biti zajednički posao Hrvatske i Srbije, no smatra da politička volja za takvom suradnjom nije dovoljna.

„Prije svega, to je zajednički posao između Hrvatske i Srbije, ali toga nema“, rekao je.

Spomenuo je i ranije pokušaje pokretanja suradnje, kao i angažman Verana Matića i Ivice Vrkića.

„Veran Matić, koji je bio posebni izaslanik predsjednika Vučića u toj stvari se polomio, zajedno s Ivicom Vrkićem, da se nešto napravi. Ima li neku zaslugu? Nema, samo kritiku“, rekao je Pupovac.

Dodao je kako je potrebno utvrditi tko koči suradnju i iz kojih razloga.

„Nisam od ljudi koji bi htio živjeti od mrtvih“

Pupovac je ustvrdio da pojedincima, kako u Hrvatskoj tako i u Srbiji, odgovaraju loši odnosi između dviju država.

„Ja nisam od ljudi koji bi htio živjeti od mrtvih. Nisam ni bio, nisam ni danas. Imam previše poštovanja prema tim žrtvama i previše poštovanja prema ljudima koje predstavljam i kojima se obraćam, uključujući i našu generalnu javnost“, rekao je.

Istodobno je izravno optužio Mlinarića za političko korištenje teme nestalih.

„Taj čovjek koji mene optužuje, on upravo to radi, više ili manje cijeli svoj politički vijek. To rade i drugi kojima to nije službeni posao, službeni im je posao da utvrde nestale, da koriste sva moguća sredstva da dođu do nestalih“, rekao je.

Prema njegovim riječima, institucije pritom ne koriste dovoljno ni međunarodne mehanizme ni postojeće protokole suradnje.

„Niti međunarodne mehanizme, niti dosadašnje oblike suradnje i protokole koje su napravili, nego su se fokusirali upravo na to da bi mogli reći da nema suradnje i da bi mogli reći da unatoč tome pronalaze nestale. Ali, ne više nestale Srbe“, kazao je.

Pupovac o Ratku Mladiću: „To je za Srbe i Srbiju poražavajuće“

Komentirajući reakcije iz Srbije nakon smrti osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, Pupovac je osudio njegovo veličanje i upozorio na širenje ratne retorike.

„Taj fenomen veličanja ratnih zločinaca traje već godinama, i u Srbiji, i na drugim mjestima, pa i kod nas“, rekao je.

Za Mladića je kazao da je riječ o čovjeku osuđenom za najteža kaznena djela.

„Posebno je dramatično i sramotno, da se čovjeka osuđenog za tako teška kaznena djela, od genocida, zločina protiv čovječnosti, protjerivanja, ubijanja civila, da se njega ponovno glorificira kao što je to bilo u ratnim okolnostima. To je za Srbe i za Srbiju poražavajuće“, istaknuo je.

Dodao je da takvo veličanje smatra udarom na rezultate međunarodne pravde i međunacionalno povjerenje.

Lika, Banija i otpad

Pupovac se osvrnuo i na stanje u područjima poput Like i Banije, koja su tijekom rata teško stradala.

„Borili smo se za mirnu reintegraciju, da imamo miran život. Borili smo se za integraciju u EU da bismo imali demokratičan, napredan, uspješan život“, rekao je.

Kritizirao je ono što smatra pogrešnim odnosom prema tim područjima, spominjući odlaganje otpada, vjetroelektrane i solarne elektrane.

„A to je za ozbiljno stočarstvo, voćarstvo, ratarstvo. I za naseljavanje ljudi, da to područje ne bude prazno, i da bude ekološki zaštićeno“, rekao je.

Pupovac se zapitao i čemu su služile žrtve ljudi koji su se borili za ta područja ako će ona danas biti predmet, kako je rekao, devastacije i profita.

„Država ne čuje i ne vidi“

Na kraju se osvrnuo na slučaj ilegalnog otpada u Gospiću, nakon što su se u javnosti pojavile i političke interpretacije koje su u cijelu priču pokušale uključiti SDSS i građane srpske nacionalnosti.

Pupovac je rekao da SDSS želi sudjelovati u zaštiti okoliša i sprječavanju ilegalnog odlaganja otpada.

„Ne znam kako i tko je išao na tu vrstu priče, ali SDSS želi sudjelovati zajedno sa svima drugima da se očuvaju vodni tokovi kao što je Una“, rekao je.

Dodao je da su se uključili i u borbu protiv devastacije podzemnih voda te ilegalnog odlaganja otpada na drugim lokacijama u Hrvatskoj.

Prema njegovim riječima, problem ilegalnog otpada posljednjih je godina dodatno eskalirao.

„Nelegalno odlaganje otpada je eksplodiralo nakon što smo ušli u EU i da drugi devastiraju naš okoliš kako bi mogli profitirati“, rekao je.

Pupovac je na kraju povukao paralelu između odnosa prema ilegalnom otpadu i odnosa prema mržnji prema Srbima.

„A država to, baš kao u slučaju mržnje prema Srbima, ne čuje i ne vidi“, zaključio je.

Igor Štimac nije prešutio prozivke Severine. Nakon što ga je javno spomenula u kontekstu prosvjeda i afere s otpadom u Lici, bivši hrvatski nogometaš i izbornik odgovorio joj je žestoko i bez rukavica.

Štimac jasno poručuje da stoji uz građane koji su suočeni s problemom opasnog otpada te traži odgovornost svih koji su sudjelovali u njegovu odlaganju. Istodobno, kaže da na prosvjed neće ići jer smatra da je ispolitiziran i pretvoren u još jednu podjelu na „Možemo“ i „NeMožemo“.

No, pravi obračun uslijedio je kada se osvrnuo na Severinine prozivke njegove obitelji. Posebno se osvrnuo na svog oca Vladu, njegov životni put, obitelj i vrijednosti koje su, kako ističe, obilježile njegovo odrastanje.

A Severini je poručio ono što očito nije očekivala.

„Čast mi je, ali jedini je problem što nisam siguran jesi li oprala usta prije spomena naših imena“, napisao je Štimac.

Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:

„Narikači“ koja me prozvala jučer posvećujem direktan i konkretan odgovor:

Krenut ću s mojim stavom po pitanju odgovornosti za odlaganje opasnog otpada u Lici:

Čvrsto stojim uz sve građane svih zagađenih područja u RH te očekujem od premijera Andreja Plenkovića poduzimanje svih raspoloživih mjera po hitnom postupku kako bi se lažno deklarirani otpad vratio odakle je došao, šteta sanirala, a krivci kaznili!

Očekujem ostavku resornog ministra i nadležnih za izdavanje dozvola za odlaganje otpada, kao i kaznenu odgovornost svih aktera za nastalu situaciju u Gospiću te hitne mjere za sanaciju štete o trošku onih koji su je proizveli!

Hrvatska ima pravo natjerati zemlje izvoznice opasnog i lažno deklariranog otpada da o svom trošku, u roku od 30 dana, vrate otpad odakle je došao i očekujem da se to pravo iskoristi!

Odajem priznanje i iskazujem zahvalnost gospodinu Zvonimiru Troskotu na silnom trudu u otkrivanju afere!

Na prosvjed ne idem, a svoje ću mišljenje o radu Vlade i oporbe izraziti svojim glasom na idućim izborima! Svjestan sam da je prosvjed ispolitiziran i da se pretvara u igru „Možemo – NeMožemo“.

A sad što se tiče „lepih reči“ pevaljke:

Neću se dirati njezine obitelji kao ona moje, jer držim da sam daleko iznad onoga što ona predstavlja i zastupa.

Pa idemo redom.

Hvala ti, „glumice“ i „pevačice“, što me spominješ uz „Oca domovine“ i premijera RH Andreja Plenkovića.

Čast mi je, ali jedini je problem što nisam siguran jesi li oprala usta prije spomena naših imena.

Što se tiče mog životnog uzora, moga oca Vlade, na ponos mi je biti njegovim sinom. Kao četverogodišnjak ostao je bez oca Mihovila, koji je 1940. podlegao od posljedica batina dobivenih u beogradskom zatvoru.

Kao dječak četiri je godine ministrirao u crkvi sv. Stjepana u Opuzenu za vrijeme službovanja don Petra Kovačića.

Stariji brat moga oca, Feliks Štimac, 1953. godine bježi iz Jugoslavije u Južnu Ameriku pa je mojeg oca iznenada dopala hraniteljska uloga u obitelji. Školovao se i radio, a pored brige o svojoj majci i njezinim roditeljima, podizao je i vlastitu obitelj.

Najstariji sin Mihovil mu je magistar ekonomije, najmlađi sin Damir je pravnik i agronom, a evo ja, kao srednji sin, samo sam „uzoran sportaš“, prvak svijeta 1987. i brončani sa SP-a 1998., odlikovan najvišim državnim priznanjem u sportu, „Franjo Bučar“.

Nisam, nažalost, stigao studirati. Draži mi je bio nogomet i zabava s lutkicama poput „tebe nekad“.

Ali sjećaš se ti toga vremena dobro. Pjevušila si s nama na dočeku i nisi nas smatrala fašistima tada, niti su ti smetale „naše trobojnice“.

Da, tada te nitko nije znao. Trebalo se probiti, kako među Vatrenima, tako i među braniteljima. Tada si bila ponosno na prvoj liniji obrane…

A moj otac Vlado, kojeg spominješ, za razliku od tebe probijao se svojim vrijednim radom i znanjem. Tako je postavljen za šefa Mjesnog ureda „Elektrodalmacije“ u Metkoviću 13. 8. 1959., na iznenađenje svih lokalaca, jer tada nije bio ni član omladine, ni sindikata, a ni partije.

Kao rukovodilac bio je omiljen, poštovan i moralan. Uvijek mu je radnik bio na prvom mjestu, pa smo valjda iz tog razloga i ostali živjeti u stanu od 54 četvorna metra jer nikada nije smatrao da nam treba više i bolje.

Ja sam dijelio sobu sa starijim bratom Mihovilom, veličine 3,5 četvornih metara, do svoje 16. godine i odlaska u Split.

Otac mi se nije drznuo ni u privatizaciji početkom 90-ih koristiti svoj položaj. Imao je svoju zemlju, svoje mandarine i druge nasade, s kojima je stvarao, uz skromnu pomoć, svoja tri sina.

Ali drznuo se 1971., uz ostale vodeće ljude općine Metković, stati čvrsto uz dr. Franju Tuđmana na otvaranju spomenika Stjepanu Radiću u našem divnom Metkoviću, iako je UDBA-ina „depeša“ inzistirala da se dr. Tuđmanu onemogući govor.

Dvadeset godina staža kao rukovodilac i skoro dvadeset kao savjetnik, danas uživa u svojoj 90. godini i promatra kako njegovih desetero unučadi postaju roditelji i kako njegovih devetero praunučadi odrastaju…

Rođen za voditi državu, a ti ga stavljaš u ta prljava, neartikulirana usta jer si umislila da si nekom iole normalnom bitna?!

Ti možeš biti uzor jedino budućim starletama!

Pardon, mogla si nekad biti!

Nažalost, vrijeme ti je iscurilo pa se sada nabacuješ duginim bojama, vrijeđaš molitelje, ismijavaš branitelje i tjeraš ljude u probleme jer ti je kao stalo?!

Zašto ti nije stalo zagrebati po Jakuševcu, od kojeg se čitav Zagreb truje i na kojem se nalazi 40 puta više opasnog otpada nego u Lici?! Tko je ugasio senzore tamo?

Zašto te nije bilo briga za stradanje građana i djece Siska u vrijeme SDP-ove vlasti i SDP-ove korupcije u INA-i?

Kako to da nisi imala empatiju za gđu. Vesnu Balenović, koja je najeklatantniji primjer SDP-ove žrtve nasilja nad pravom i pravdom te silovanja poštene, časne i uzorne žene i građanke?

Nisi tada bila ekološki svjesna ili si boravila na nekoj jahti do koje nije dopirao signal?

Da se razumijemo:

Ti voliš Bregovića, ja Thompsona.

Tvoj ideal žene je Vedrana Rudan, a moj je Vesna Balenović.

Ti voliš dugine boje, a ja ih prezirem jer su ih pacijenti oteli mojoj djeci.

Ti voliš petokraku, a ja obje šahovnice.

Ti simpatiziraš SDP i Možemo, a ja onaj izvorni, utemeljiteljski HDZ dr. Franje Tuđmana, od kojeg je malo ostalo.

Ti patiš za Jugoslavijom, a ja želim bolju Hrvatsku.

Za razliku od tebe, „pevačice regiona“, koja priželjkuješ ćacije na hrvatskim ulicama i trudiš se naciju uvesti u kaos sličan onom u omiljenoj ti Srbiji, ja želim našu zemlju bez vašeg javnog politikanstva, velikosrpstva, fašizma, antifašizma, debilizma i sotonizma!

Ti priželjkuješ kaos pozivajući ljude na ulice, a ja funkcioniranje pravne države, ma koliko sumnjao u pojedine aktere vlasti!

Ali u jednoj stvari imaš pravo!

Hrvatskoj treba molitva!

Duboka, iskrena, zajednička molitva našem Spasitelju Isusu Kristu, a ne vašem BAAL-u.

Molitva koja će dati snage i odvažnosti premijeru Plenkoviću da konačno prestane plesati po centru i udovoljavati Bruxellesu, te da uvede red u Ministarstvo kulture i prestane iz državnog proračuna financirati kvaziudruge i „kulturne događaje“ koji uništavaju dostojanstvo HRVATSKOM ČOVJEKU!

Danka Derifaj, protiv koje je podignuta optužnica zbog povrede prava na dom nakon neovlaštenog ulaska na Thompsonovu terasu u Splitu, sada je problematizirala oznaku HOS-a koja je iscrtana na nebu iznad Vukovara tijekom Thompsonova koncerta.

Nekima je zaista malo potrebno da im zasmeta prizor iznad Vukovara. Dok su deseci tisuća ljudi u gradu heroju pjevali i prisjećali se Domovinskog rata, iznad prostora koncerta pojavila se oznaka HOS-a iscrtana na nebu, a prizor je vrlo brzo završio na društvenim mrežama.

Derifaj je fotografiju popratila pitanjem o tome predstavlja li takav prizor novu situaciju u odnosu na sudsku praksu vezanu uz pozdrav „Za dom spremni“.

I tu bi ipak trebalo stati na loptu.

Jer oznaka HOS-a i pozdrav „Za dom spremni“ nisu ista stvar. Oznaka HOS-a insignija je ratne postrojbe koja je sudjelovala u obrani Hrvatske u Domovinskom ratu i sama po sebi nije zabranjena.

Derifaj se, međutim, poziva na odluke Visokog prekršajnog suda koje se odnose na korištenje pozdrava „Za dom spremni“. Drugim riječima, sudska praksa koju navodi govori o jednom pitanju, dok se prizor iznad Vukovara odnosi na drugo.

Što zapravo piše u priopćenju Visokog prekršajnog suda?

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u priopćenju od 30. srpnja 2025. godine naveo je kako je prema dotadašnjoj sudskoj praksi samostalno korištenje pozdrava „Za dom spremni“ i njegovih inačica u javnom prostoru nedopušteno.

Sud je pritom naveo više svojih odluka, među kojima su Ppž-1387/2024, Ppž-805/2024, Ppž-5144/2023, Jž-1215/2020 i Jž-919/2019.

Istodobno, sud je pojasnio da su u dvije oslobađajuće odluke različitih vijeća zauzeti stavovi kako korištenje tog pozdrava u određenim iznimnim okolnostima može biti dopušteno.

Prva odluka, Ppž-1252/2022, odnosila se na komemoriranje ispred biste poginulog hrvatskog branitelja koji se borio pod znakovljem HOS-a, prilikom obilježavanja 30. godišnjice osnivanja HOS-a, u parku koji nosi njegovo ime.

Druga, Ppž-1247/2025, odnosila se na obilježavanje Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana hrvatskih branitelja 5. kolovoza ispred Spomenika hrvatske pobjede „Oluja 95“ u Kninu.

Dakle, sam Visoki prekršajni sud govori o iznimnim okolnostima u kojima se koristio pozdrav, a ne o zabrani insignije HOS-a.

Je li sada problem i HOS na nebu?

To je pitanje koje se nakon Vukovara nameće samo po sebi.

Ako je riječ o pozdravu „Za dom spremni“, onda se može raspravljati o sudskoj praksi koja se odnosi na njegovo korištenje.

Ali ako je riječ o oznaci HOS-a iscrtanoj na nebu iznad prostora koncerta, onda je riječ o insigniji ratne postrojbe.

Pokušaj da se jedno automatski izjednači s drugim bio bi prilično rastezanje pravnih i činjeničnih okolnosti.

A posebno je zanimljivo da se sve to ponovno događa u Vukovaru.

U gradu koji je simbol hrvatske obrane, gradu čije ime samo po sebi nosi težinu Domovinskog rata, nekome je zasmetala oznaka postrojbe koja je sudjelovala u obrani Hrvatske.

Derifaj pita: „Izgleda da smo dobili i treću situaciju. Jel’ se sad smije i na koncertima? Pravnici?“

Možda bi prije pitanja „smije li se“ trebalo odgovoriti na jedno jednostavnije pitanje: što se zapravo dogodilo?

Na nebu iznad Vukovara nije bio ispisan pozdrav „Za dom spremni“. Bila je iscrtana oznaka HOS-a.

A ako se već pozivamo na pravo i sudske odluke, onda bi bilo dobro razlikovati ono što zakon i sudovi doista razlikuju, umjesto da se sve što nekome politički ili ideološki smeta trpa u istu ladicu.

Bivši hrvatski nogometni reprezentativac i izbornik Igor Štimac sve ozbiljnije razmišlja o političkom angažmanu, a mogućnost ulaska u politiku, kako je otkrio gostujući u bosanskohercegovačkom Slobodnom podcastu, već više od tri godine predmet je njegovih razmišljanja.

Na izravno pitanje može li se zamisliti u politici, Štimac je odgovorio bez puno dvojbe: „Mogu.“

Objasnio je kako se u njemu već godinama vodi svojevrsna unutarnja borba oko toga treba li se aktivno uključiti u politički život.

„Duže od tri godine u meni se lomi dosta toga po pitanju moje ambicije uključivanja u politiku. Nisam od onih koji mogu mirno promatrati raspad društva, degradaciju čovjeka, nestručnost koja napreduje i laži koje nam se svakodnevno serviraju“, rekao je Štimac.

Kritike je uputio i HDZ-u i Možemo!

Tijekom razgovora govorio je o brojnim političkim i društvenim pitanjima, od položaja hrvatskih branitelja i odnosa prema komunističkom nasljeđu i antifašizmu do financiranja kulturnih sadržaja.

Posebno kritičan bio je prema stranci Možemo!, koju je nazvao „sektom“, ali nije poštedio ni HDZ.

Štimac smatra da HDZ danas više ne predstavlja konzervativne vrijednosti u onoj mjeri u kojoj bi, prema njegovu mišljenju, trebao.

„Zar nije HDZ nositelj konzervativnih vrijednosti? Trebao bi biti, ali u velikoj mjeri nije“, poručio je.

Uvjeren je da Hrvatskoj trebaju „korjenite promjene“, a kao jedno od mogućih rješenja vidi stvaranje nove političke opcije koju bi činili ljudi s konkretnim rezultatima iza sebe, neovisni o postojećim političkim strukturama.

„Rezultat se po meni može dogoditi onda kad se stvori jedna kvalitetna, suverena lista ljudi koji su neovisni i nezavisni, koji iza sebe imaju rezultate i kojima je jedini cilj budućnost hrvatske mladosti i opstojnost hrvatske države i njezinih vrijednosti“, rekao je, prenosi N1.

Štimac oštro o Miloradu Pupovcu

Jedan od najžešćih dijelova razgovora odnosio se na predsjednika SDSS-a Milorada Pupovca, prema kojem Štimac nije birao riječi.

„Ovo je jedan cinik. Čovjek koji je više štete napravio poštenom srpskom narodu ovdje nego koristi“, rekao je Štimac, kritizirajući Pupovčev politički utjecaj i način djelovanja.

Govoreći o tome tko bi se trebao uključivati u politiku, Štimac je istaknuo ljude koji su uspjeh ostvarili prije ulaska u političke vode.

Posebno je pritom izdvojio poduzetnike koji su financijski neovisni i nemaju egzistencijalnu potrebu biti vezani uz političke strukture.

„Bilo bi idealno da u politiku mogu ući uspješni poduzetnici koji su situirani i nemaju potrebu krasti“, kazao je.

Kao primjer takvog pristupa naveo je Zdenka Lučića, kandidata oporbenih hrvatskih stranaka za hrvatskog člana Predsjedništva BiH na izborima 2026. godine.

„Hrvatska se mora petljati u BiH“

Velik dio razgovora posvetio je i položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini. Štimac smatra da Zagreb ne bi trebao pasivno promatrati politička zbivanja u BiH, nego aktivnije štititi interese hrvatskog naroda.

„Hrvatska se ponaša kao: ‘Nemojte da se mi tu petljamo.’ Hrvatska se mora petljati zato što ima ugovornu obvezu štititi interes hrvatskog naroda“, rekao je, pritom se pozivajući na Washingtonski i Daytonski sporazum.

Komentirao je i izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH, uključujući dugogodišnje političke prijepore povezane s izborom Željka Komšića, ali i slučaj Slavena Kovačevića.

Za Kovačevića je ustvrdio da ne može predstavljati hrvatski narod bez potpore hrvatskih birača.

„Lomim u sebi tu ambiciju“

Iako nije otkrio konkretan plan niti političku opciju kojoj bi se priključio, Štimac je jasno dao do znanja da ulazak u politiku za njega više nije samo usputna ideja.

„Lomim u sebi tu ambiciju koja postoji u meni“, rekao je na kraju razgovora.

Svoj dosadašnji javni angažman opisao je kao svojevrsno suprotstavljanje nepravdi i sustavu za koji smatra da prečesto nagrađuje podobnost umjesto stručnosti.

Hoće li bivši hrvatski izbornik i reprezentativac zaista napraviti korak iz sporta i javnog djelovanja prema aktivnoj politici, zasad ostaje otvoreno pitanje. No, iz njegovih riječi jasno je da mogućnost ulaska u političku arenu više ne odbacuje.