Piše Zlatko Dernaj
Nakon što je zagrebačka Arena pretvorena u najveću “kafanu na Balkanu”, uz “od(u)ševljenu” publiku dijelom pristiglu autobusima punim sendvičara s besplatnim ulaznicama, kafanski ciganluk nastavlja svoju perfidno smišljenu agresiju na Hrvatsku. “Odvratno i jadno opančarstvo zaposjelo je Zagreb kao i 1945.g.”, komentar je Zagrepčanke na fejsu.
Vrlo brzo na meti invazije srbijanskog turbo kiča plastičnih cajki, našao se “Europski Osijek” kako tvrde slučajno pozicionirani vlastodršci, koji su s oduševljenjem prihvatili i omogućili dodatne termine za apsolutno napuhani interes koncerta do jučer anonimne “pevaljke iz komšiluka.”
“Muzike za idiote” kako bi rekli Austrijanci, nevjerojatnom agresivnom medijskom manipulacijom uvjerila je povodljivu mahom mlađu publiku kako su primitivni tekstovi “sečenja vena” i “lomljenja čaša” uz istočnjačke turbo kič ritmove, “in” i moderna glazba te je na taj način nametnuti i podvaliti kao mainstream i prihvatljivu.
Može li se drska propaganda kafanske subkulture u Hrvatskoj ograničiti ili suzbiti uvođenjem poreza na šund ili neizdavanjem javnih gradskih prostora, posebno ne nekakvih isforsiranih dodatnih koncertnih termina, na koji horde pristižu plaćenim autobusima organizatora.
Sredinom kolovoza 2023. godine, gradonačelnik Banja Luke, Draško Stanivuković, zabranio je Dragomiru Despiću “Desingerici” nastup zbog navodne promocije pogrešnih vrijednosti, a istaknuo je kako je “zabranio primitivizam, a ne umjetnost”. Srbija je zabranila ulazak u zemlju i nastup crnogorskoj pjevačici Jadranki Barjaktarović zbog javnog pjevanja navodno hrvatske nacionalističke pjesme “Sude mi” u Nikšiću i na Cetinju prigodom proslave Dana nezavisnosti Crne Gore.
Jugoslaveniziranje hrvatske mladeži toliko je uzelo maha te se o okupaciji uvozne kvazi umjetnosti kiča i kafanskog primitivizama mora javno govoriti. Prije svega postavlja se pitanje trajnog zaustavljanja velikosrpskih agresorskih pevaljki i ratnih huškačica Brene i Cece, kao i četničkog agitatora M. Ilića. Može li poznata estradna osoba Fahreta Jahić, poznatija pod nadimkom Lepa Brena, koja je javno podržala agresiju na Republiku Hrvatsku i koja je u vojnoj odori velikosrpskih agresora snimila koračnicu “Ljubav” gdje jasno izražava osjećaje i diže moral agresorskoj vojsci u činjenju stravičnih zločina, slobodno nastupati u toj istoj državi. No, u ovom slučaju ne radi se samo o koncertnom nastupu “pevaljke” najprimitivnije kič glazbe, nego i nametanju poražene unitarističke jugoslavenske tj. velikosrpske politike uz mahanje zastavama sa crvenom petokrakom simbolom okupacije Hrvatske od strane pristaša kontroverzne zabavljačice pod kojom je razaran Vukovar i čitava Hrvatska, ubijeni branitelji, nedužni civili i djeca u brutalnoj agresiji 90-ih.
Koja bi slobodna i suverena država ozloglašenim državnim neprijateljima dopustila takvu mogućnost osim tolerantne Hrvatske čiji dužnosnici ne poštuju elementarne službene zakone.
Strategije okupacije Hrvatske koja nije uspjela bacanjem “cveća” na tenkove i putem brutalne oružane agresije, sada se mijenja i nastavlja sukladno drugom memorandumu Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU 2), perfidnim projektom nasilnog i agresivnog nametanja srbijanske kič narodne muzike kojom se sugerira “tko nas bre zavadi” s konačnim ciljem smanjivanja odgovornosti Srbije za počinjene ratne zločine, razaranja i protjerivanja. Instrumenti nevjerojatne javne manipulacije su društvene mreže, privatizirani mediji od strane srpskih tajkuna, posebno radio postaja Extra FM koja silovitom agresijom kafanskog cajka primitivizma isti nameće kao muzički i kulturološki mainstream uz plansku invaziju koncerata polugolih plastičnih pjevačica cajki i ogromnu potporu čak i hrvatske državne televizije, što je apsolutno nedopustivo.
Mega projekt je čini se adekvatan naziv za izgradnju 40-ak srpskih kulturnih centara diljem Hrvatske koju je najavio Milorad Pupovac. To su novi punktovi, novi IZM-ovi tzv. “srpskog sveta” koje, ako do njih dođe, treba jako dobro motriti i nadzirati. To je tiha okupacija. Kako tek onda nazvati invaziju srbijanskog kafanskog primitivizma, plastičnih turbo folk cajki i Dragačevskih trubača na Hrvatsku. Što slijedi nakon ovoga opet bacanje “cveća” na tenkove u Beogradu uz dobrodošlicu cajka fanova na trgovina hrvatskih gradova.
Pretvoreni smo u eutanazirani narod koji kopa po smeću i sprema djecu na rad u Njemačku, Austriju, Švicarsku ili Irsku, kao i kulturno unakažen narod čija djeca “pevuše” primitivne cajka poskočice. Sudstvo i obrazovanje vode nam nelustrirani jugoslavenski kadrovi koji donose presude protiv hrvatskih dragovoljaca i domoljuba zabranjujući im legalnu poslovnu djelatnost pa čak i prava na obnovu svojih domova. Primjera za to je bezbroj pa umjesto razvijanja obrtništva, poljoprivrede i turizma kao pratećih sadržaja reindustrijalizacije, najzdraviji dio društva mladi i obrazovani trajno napuštaju Hrvatsku.
Stoga je došao trenutak kad treba reći dosta. Politika Radovana Garašanina i suradnika SANU 2 o širenju velikosrpstva još jednom mora biti zaustavljena. Hrvatska narodna poslovica koja zorno ilustrira narodnu mudrost i znanje ne kaže stoga uzalud: “Svaka sila za vremena”.
