Objava Josipa Dabre na društvenim mrežama, usmjerena protiv predsjednika SDSS-a Milorada Pupovca, podigla je prašinu u domaćem političkom prostoru. Tekst predstavlja školski primjer radikalnog desnog populizma, karakteriziran oštrom polarizacijom (“mi” protiv “oni”), povijesnim revizionizmom te otvorenim najavama promjene političkih paradigmi.
U nastavku donosimo detaljnu dekonstrukciju ključnih poruka i citata kako bismo ogolili ono što se zapravo krije iza ovog oštrog napada.
Autor analizu započinje upotrebom teške ideološke terminologije s ciljem diskreditacije ne samo Pupovca, već i građana okupljenih na komemoracijama koje desnica ne odobrava.
“Pupovac sa skupinom komunističko-jugoslavenskih zombija s Petrove gore kuka da vlast nije uz narod…”
Iza ovih riječi krije se strategija potpune dehumanizacije političkih neistomišljenika. Označavajući ih “zombijima”, autor sugerira da je riječ o političkim i povijesnim reliktima prošlosti bez vlastite svijesti. Spajanje “komunističkog” i “jugoslavenskog” aktivira provjerene ideološke okidače kod desnog biračkog tijela i odmah u startu onemogućuje bilo kakav prostor za dijalog.
Tekst se ne bavi institucionalnom kritikom Pupovčeva političkog djelovanja, već svjesno prelazi u sferu uličnog diskursa i osobnih uvreda, čime se demonstrira politička nadmoć.
“Kad je nekom umjesto profesure na fakultetu zanimanje postalo bušenje i probijanje… onda bi mu čovjek najradije rekao – prestani zajebavati, dozovi se pameti bar u tim godinama.”
Aluzija na Pupovčevu akademsku karijeru (redoviti profesor lingvistike) koristi se kako bi se naglasio njegov navodni moralni pad. Korištenjem kolokvijalizama i vulgarizama poput “bušenje” i “zajebavati”, autor namjerno spušta razinu javne komunikacije. Poruka je jasna: s pozicije moći više nema potrebe za diplomatskim i civiliziranim rječnikom prema manjinama.Jedan od najspornijih segmenata teksta je onaj u kojem se dovodi u pitanje pravo legalno izabranih predstavnika manjina na političko djelovanje i participaciju u državi.
“Pupovcu i njegovoj huškačkoj skupini to nije dovoljno reći, treba im oduzeti državu oko koje su formirali obruč. Viteški ih je upozoriti prije kidanja toga obruča.”
Izraz “treba im oduzeti državu” izravno zadire u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatska. Što se krije iza ovoga? Autor implicitno poručuje da Pupovac i njegovi birači nisu ravnopravni građani, već unutarnji neprijatelji koji drže državu pod “obručem”. Sintagma “viteški ih je upozoriti prije kidanja toga obruča” nosi militarističku konotaciju prijetnje radikalnim političkim eliminacijama, zapakiranu u celofan povijesnog “viteštva”.
Autor povlači izravnu paralelu između 1945. i 1995. godine, koristeći povijesne traume i suprotstavljene obljetnice (Bleiburg nasuprot Petrovoj gori) za slanje suvremenih političkih poruka.
“Budi Srbin i uživaj u Hrvatskoj… i zahvaljuj Bogu što nismo 1995. u kolovozu bili Titoisti i antifašisti, što smo bili samo Hrvati i ‘ustaše’. Sjeti se baš na toj svojoj Gori… što je Tito radio i uradio hrvatskom narodu i pomisli što bi takvima kao ti i ta rulja oko tebe, uradio da je zapovijedao HV-om u Oluji. Ne bi bilo traktora i prikolica.”
Stavljanjem riječi “ustaše” pod navodnike, autor pokušava relativizirati ili ublažiti taj pojam, implicirajući da je to tek etiketa koju su Hrvatima lijepili neprijatelji.
Referenca na “traktore i prikolice” (odlazak srpskog stanovništva tijekom operacije “Oluja”) koristi se kao implicitno upozorenje. Autor sugerira da bi, da je HV koristio metode Josipa Broza Tita iz 1945. godine, sudbina lokalnih Srba bila fizička likvidacija. Retorika se postavlja na bazu: “zahvaljuj Bogu što smo bili milostivi”.
U završnom dijelu teksta, autor najavljuje promjenu političkih okolnosti i preuzimanje potpune kontrole, identificirajući trenutačnu poziciju manjina kao privremenu anomaliju sustava.
“To što ti radiš je prolazna sistemska greška vlasti koju kritiziraš… jer će te slabosti brzo biti otklonjene a obruči strgani. Ovo ti dobronamjerno govorim sad da smo načisto, jer neću ponavljati kad brzo budemo imali dovoljno moći ispraviti slabosti države.”
Ovdje se detektira jasan politički plan koji se krio iza cijelog izlaganja. Dosadašnji politički raspored i participacija manjina u vlasti (ili njezino prešutno toleriranje kroz Plenkovićevu širu većinu) definiraju se kao “sistemska greška” i “slabost države”. Najavom da će te slabosti “brzo biti otklonjene” jer će autorova politička opcija “brzo imati dovoljno moći”, tekst prerasta iz običnog komentara u proaktivni politički manifest.
Politička pozadina: Topnička priprema za izlazak iz koalicije?
Ključno pitanje koje se nameće nakon čitanja ovog teksta jest – koja je stvarna politička svrha ovako radikalnog zaoštravanja retorike u ovom trenutku?Je li ovo zapravo ideološka topnička priprema za eventualni izlazak Domovinskog pokreta iz vladajuće koalicije?
U političkim kuloarima sve se glasnije nagađa o zasićenju unutar partnerskih odnosa s HDZ-om. Ovakvim frontalnim udarom na Pupovca, koji je crvena krpa za desno biračko tijelo, DP potencijalno gradi odstupnicu i priprema teren za povratak u čistu oporbu.
Postavlja se i taktičko pitanje: želi li DP sam inicirati izlazak iz vlasti i preduhitriti Andreja Plenkovića, prije nego što ih on, u svom prepoznatljivom stilu, sam potjera ili marginalizira onda kada mu više ne budu neophodni? Izlazak pod egidom “zaštite nacionalnih interesa i obračuna s Pupovcem” zvuči znatno bolje za rejting stranke nego pasivno čekanje političke eliminacije s banskih dvora.
Iza oštrog napada Josipa Dabre na Milorada Pupovca krije se smišljena instrumentalizacija povijesnih obljetnica kako bi se produbile međuetničke i ideološke podjele u društvu. Kroz cijelu se strukturu teksta provlači narativ o ugroženosti većinskog naroda od strane manjine koja “buši” državu, čime se u očima ciljane publike opravdava agresivan ton.
Korištenjem uličnog rječnika pomiješanog s povijesnim asocijacijama na masovne zločine, ovaj tekst ne teži argumentiranoj kritici, već homogenizaciji vlastitog biračkog tijela kroz demonstraciju političke sile i stvaranje strateške pozicije uoči mogućih tektonskih promjena u samoj Vladi.