Nedavna polemika oko legata i izložbe Dejana Medakovića u Zagrebu ponovno je otvorila staru, ali nikada do kraja raspravljenu temu o ulozi srpske intelektualne elite u događajima koji su obilježili raspad Jugoslavije. Povod je, kako to često biva, ne toliko izložba sama, koliko komentari koji su je pratili. Među njima se istaknuo politolog Dejan Jović, ugledni predstavnik Srpskog narodnog vijeća, koji je javno ustvrdio da su „dedice iz SANU“ – potpisnici čuvenog Memoranduma iz 1986. – bili beznačajni promatrači tadašnjih zbivanja.
Takvo tumačenje, prema kojem akademici nisu imali nikakav utjecaj na nacionalističku mobilizaciju i ratne sukobe devedesetih, izazvalo je reakcije brojnih komentatora, među njima i Gordana Malića. U svojoj analizi Malić podsjeća da „dedice“ nisu bili nemoćni starci, nego ideološki arhitekti i politički pokrovitelji srpskog nacionalizma, čiji su se koncepti prelili u realnu politiku. Njegov tekst, oštar i ironičan, proziva suvremene relativizatore povijesti i upozorava na opasnost zaborava – jer oni koji brišu intelektualne korijene nacionalizma, sami postaju njegovi nasljednici. Svojom objavom na društvenim mrežama Dejan Jović defacto je uvrijedio sve građane hrvatske i osnovi ih proglasio osobama s posebnim potrebama. Sve ovo izanalizirao je Goran Malič u svom oštrom odgovoru na Jovićevu provokaciju.
Legat i izložba Dejana Medakovića u zagrebačkom kulturnom centru izazvao je nepotrebnu galamu, smatra Dejan Jović, politolog i istaknuta figura Srpskog Narodnog Vijeća. Tko god misli da su “dedice iz SANU”, kako zove potpisnike Memoranduma iz 1986., mogle utjecati na političke prilike i rat 90-ih taj je budala.
“Onaj tko povjeruje da je Milošević (a još više vojni vrh SFRJ) izvršavao ideje i razmatranja tamo nekih dedica iz akademije nauka, taj je u stanju povjerovati u bilo što.” – piše Jović na društvenim mrežama. Utjecaj srpskih akademika/dedica na rat i ratna zbivanja, jest minoran, sve u vezi s Memorandumom SANU je pretjerivanje, smatra “predstavnik istaknutih hrvatskih Srba” u SNV-u, čest gost i gostujući predavač u Beogradu.
Što su dedice intelektualci uopće mogli?
Kao prvo, nisu bili dedice, već muškarci u punoj intelektualnoj snazi, ne puno stariji od njega danas. Akademija SANU 80-ih godina prošlog stoljeća predstavljala je stožernu ustanovu srpskog nacionalizma i uživala veliki ugled u srpskom društvu. Panteon s “dedicama” upravljao je nizom drugih kulturnih ustanova koje su formirale srpsko javno mnijenje, među njima i Udruženjem književnika Srbije čije su tribine potkraj 80-ih najavljivale rat.
Mihajlo Marković, jedan od potpisnika Memoranduma , u to je vrijeme izjavljivao da je ugled SANU na vrhuncu:” Nikad nismo bili utjecajniji.”
To pokazuju i političke karijere Jovićevih “dedica” sa štapom.
Glavni dedica, Dobrica Ćosić, postao je predsjednik SR Jugoslavije. Drugi dedica Mihajlo Marković, prometnuo se u ideologa Miloševićeve partije i postao poslanik u Skupštini Srbije. Neke su dedice postali senatori Republike Srpske, recimo Ljuba Tadić, otac predsjednika Srbije Borisa Tadića. Itd. Dejan Jović na dobrom putu je da postane jedan od njih, dedica sa zaslugama.