Što bi implicirala prošlost navodne pripadnice jugoslavenske tajne službe Marte Kos i kakvu je ulogu špijunska agencija Socijalističke republike imala u prošlosti Europe?
Dok se predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen pripremala dodijeliti portfelje svome novom timu, nitko nije očekivao da će je Slovenija uvući u domaći spor koji uključuje optužbe za špijunažu iz vremena bivše države.
Država od oko 2,1 milijuna stanovnika srušila je von der Leyeninu planove nakon što je u zadnji tren došlo do promjene kandidata za povjerenika, a Marta Kos dobila je odobrenje vlade u Ljubljani.
Liberalna koalicija predvođena premijerom Robertom Golobom odmah se našla na meti kritika zbog ovog poteza, a desničarski populistički SDS kritizirao je Kos zbog nedostatka iskustva i navodne upletenosti u bivšu jugoslavensku tajnu službu, UDBA-u.
“Možete li zamisliti da bi netko, na primjer, u Njemačkoj nominirao kandidata s teretom da je u prošlosti bio suradnik Stasija?”, SDS-ova europarlamentarka Romana Tomc izjavila je za Euronews, misleći na ozloglašenu bivšu istočnonjemačku tajnu službu.
“Ovo je zabranjeno za nas”, dodala je.
Dok je Kos opovrgnula sve optužbe u izjavi za Euronews, optužbe su podigle mnoge obrve u Bruxellesu oko toga je li Slovenija nenamjerno ili na neki drugi način dodijelila bivšeg špijuna na visoko mjesto u EU.
Ali, što bi uopće mogla implicirati prošlost jugoslavenske tajne službe na kandidatkinju za povjerenicu Kos i kakvu je ulogu špijunska agencija socijalističke republike imala u prošlosti Europe?
Kakva je priča s UDBA-om?
Kritičari jugoslavenske politike u poslijeratnim društvima Zapadnog Balkana često ističu ekstremne primjere djelovanja UDBA-e, uključujući izvansudska ubojstva, kao i znakove opresivne i krvoločne prirode bivšeg režima.
Međutim, prema hrvatskom povjesničaru Hrvoju Klasiću, UDBA i njezin nasljednik nakon reformi 1960-ih, SDB/SDS/SDV, rijetko su neobične u usporedbi s drugim sigurnosnim agencijama diljem svijeta u to vrijeme.
“U zemljama koje su proizašle iz raspada Jugoslavije, sve što je vezano uz Jugoslaviju među desničarima se apriori smatra negativnim”, rekao je Klasić za Euronews. “Posezanje za usporedbama s drugim, zloćudnijim tajnim službama ne daje potpunu sliku”, dodao je.
“Ne možete uspoređivati UDBA-u s rumunjskom Securitateom, čehoslovačkom tajnom službom (StB/ŠtB) ili Stasijem.”
“Uspoređivati Stasi s UDBA-om je kao uspoređivati Istočnu Njemačku s Jugoslavijom. Iako komunistička i jednopartijska, Jugoslavija je bila znatno slobodnije društvo u odnosu na Istočnu Njemačku”, rekao je Klasić.
“Dvije su zemlje imale potpuno različite putanje. Za razliku od Istočne Njemačke, koja je izrasla iz sovjetske okupacije istočnih njemačkih teritorija nakon Drugog svjetskog rata, Socijalističkom Federativnom Republikom Jugoslavijom upravljalo se neovisno”.
Situacija u bivšoj Jugoslaviji imala je drugačijim set problema: kako su se hladnoratovske napetosti povećavale, sve većim pritiskom sužavajući prostor Beograda između dva bloka, ponekad i neprijateljska, bili su osnaženi strahovi od nasilja potaknutog nacionalističkom dijasporom, pokušaja neprijateljskog preuzimanja vlasti ili potpune invazije.
Dok je Istočna Njemačka, koja je bila unutar bloka SSSR-a, koristila sva raspoloživa sredstva da one koji tamo žive zadrži poslušnima, Jugoslavija se fokusirala na one koji bi mogli pokušati poremetiti njezin sustav iz inozemstva.
Zauzvrat je šef Državne sigurnosne agencije Aleksandar Ranković zategao sigurnosne aparate zemlje.
UDBA-ine tajne akcije protiv onih najtvrđih — poput nacističkog suradnika i ustaškog zapovjednika Božidara Kavrana, koji je uhvaćen dok je planirao ustanak i nakon toga je obješen — korištene su kao javno sredstvo odvraćanja i podsjetnik tko je glavni, navodi Euronews.
Što je bilo uskladišteno u ruskom skladištu oružja u Tverskoj oblasti koje su pogodile ukrajinske bespilotne letjelice?
“Coca-Cola komunizam”
Međutim, lov na vještice potaknut Rankovićevim osobnim ljutnjama izazvao je potrebu da ga se riješi i osigura da ni jedan pojedinac iz jedne od mnoštva etničkih skupina u Jugoslaviji ponovno ne zadrži uzde vlasti.
“Bilo je mnogo nepravilnosti u radu UDBA-e, ali treba reći da je 1966. godine, upravo zbog tih pitanja i brojnih slučajeva zlostavljanja, posebno na Kosovu, njen vrhovni načelnik, odnosno ‘prvi policajac Jugoslavije’ kako su ga tada zvali, Ranković, bio razriješen“, objasnio je Klasić.
UDBA 2.0 — sada poznata kao Služba državne sigurnosti, ili SDB na srpskom, SDS na hrvatskom i SDV na slovenskom — postala je decentralizirana, pri čemu je svaka od šest jugoslavenskih republika kontrolirala svoj ogranak.
Promjena 1960-ih dogodila se u vrijeme kada je zemlja, oprezna zbog previše prijateljskih odnosa s bilo kojom stranom duž hladnoratovske podjele, polako prihvaćala ono što se nazivalo – vlastitu marku marksističkog socijalizma začinjenu otvorenošću prema zapad.
Dok su njezini građani prihvaćali vikend putovanja u Italiju, plave traperice i Adidas tenisice, u globalnom sigurnosnom carstvu, Jugoslaveni su odlučili ne biti samo dvobitni igrači.
Sigurnosni aparat surađivao je sa svima, od izraelske obavještajne agencije Mossada, do velikih terorista poput Ilicha Ramíreza Sáncheza zvanog Carlos Šakal, kojeg je Mossad imao na popisu najtraženijih zbog njegove aktivne uloge u Narodnoj fronti za oslobođenje Palestine; tvrdolinijašu skupina koje su i EU i SAD označili kao teroriste.
Prema vlastitim riječima, Šakal je bio angažiran kao savjetnik za sigurnost za Zimske olimpijske igre 1984. održane u Sarajevu.
Prema nekim povjesničarima, UDBA je možda čak igrala ulogu u “Godinama olova” u susjednoj Italiji, razdoblju političkog nasilja i društvenih preokreta od kasnih 1960-ih do kasnih 1980-ih, surađujući s ljevičarskim Crvenim brigadama.
U međuvremenu, niz krvavih ekstrateritorijalnih pogubljenja nacionalističke dijaspore i nacističkih kolaboracionista na visokoj razini u egzilu — poput prebijanja do smrti glavne ličnosti nacističke njemačke satelitske NDH, zadužene za njezine koncentracijske logore iz Drugog svjetskog rata, Maxa Luburića, u Španjolskoj — posvuda je imao UDBA-ine otiske prstiju.
“Svaka država tijekom Hladnog rata imala je tajne službe koje su imale zadatak štititi je kako god su smatrale prikladnim. CIA, MI5 i drugi također su koristili mnoga neprihvatljiva sredstva kako bi zaštitili ustavni poredak svojih zemalja. No, što je veća razina slobode i demokracije u društvu, to su uloge tih agencija manje značajne”, objasnio je Klasić.
Anušić u Saboru: Hrvatska vojska mora biti spremna za obranu i odvraćanje te zaštitu svoga naroda
Kako uopće možete znati tko je radio za UDBA-u?
“Koja je mogla biti uloga Kos u svemu tome? Način na koji je UDBA radila jako otežava utvrđivanje tko je bio stvarni agent, a tko obični građanin s kojim se moglo razgovarati o benignoj stvari”, objasnio je Klasić.
Nadalje, UDBA je pod “doušnike” svrstavala sve ljude od interesa koje je pozivala na razgovor, uključujući znanstvenike, novinare ili diplomate.
“Funkcioniralo je ovako: ako ste profesor fizike i odete u SAD ili Francusku na međunarodni simpozij nuklearnih fizičara, razgovarat će s vama po vašem povratku, pitati vas spominje li se nuklearno oružje ili tako nešto.”
“Onda bi ti prepričao što se dogodilo jer je to od interesa za državu i što si ti kao znanstvenik tamo vidio, a netko bi to zabilježio kao informaciju od profesora tog i tog.”
“2024. godine lako se može izmanipulirati i predstaviti osobu kao bivšeg suradnika tajne službe”, rekao je Klasić. A u slučaju Kos to nema previše veze s bilo kakvom opasnosti za Europu ili njezinu sigurnost, pogotovo kada je riječ o nekome tko je u vrijeme Jugoslavije i njezine tajne službe bio u 20-im godinama.
“To se vrlo često radi u domaćim svađama i za potrebe domaćih političkih bitaka. Etiketiranje nekoga ne znači nužno upozorenje Europi da će netko opasan obnašati neku od njezinih funkcija. To se radije koristi za diskreditaciju osobe ili njene stranke uz očekivanje da će na sljedećim izborima dobiti manje glasova”, objasnio je.
Ali ova vrsta lustracije – ispitivanje i smjena javnih dužnosnika povezanih s prošlim, možda ukaljanim političkim režimom – pokazala se nemogućom u slučaju bivše Jugoslavije.
“U Hrvatskoj je bilo mnogo ljudi koji su radili u službi ili u sigurnosnom aparatu kao policijski službenici, a zatim aktivno sudjelovali u obrani zemlje tijekom Domovinskog rata 1991.-1995.”, objasnio je.
“Pa koga onda lustrirate? Osobu koja je 1985. prisluškivala telefone hrvatske krajnje desne emigracije, a onda je 1991. ranjena na bojišnici?”, zaključuje Klasić.
Što bi Kos trebala raditi?
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen najavila je u utorak da će Kos biti zadužena za buduće članstvo Ukrajine i Moldavije, trenutno kandidata za Europsku uniju. S obzirom na osjetljivost njezina posla, izjave Kos o Ukrajini sigurno će se naći pod lupom kada Europski parlament bude razmatrao svakog kandidata na četverosatnim sjednicama kasnije ove godine.
Iako Slovenija podržava borbu Ukrajine, Marta Kos u prošlosti je davala i izjave koje su imale pomirljiv ton prema Moskvi, piše Politico.
“Moramo biti kritični prema Rusiji, ali ne smijemo zatvoriti vrata Rusiji”, rekla je Kos, bivša diplomatkinja koji je postala PR stručnjakinja za Zurnal24 u ožujku 2022.
“Slovenija je uvijek imala dobre odnose s Rusijom, ali smo pod vladom (premijera) Janeza Janše vidjeli odmak od Rusije prema SAD-u”, rekla je.
Komentari će sigurno privući veliku pozornost u Kijevu i Kišinjevu, gdje su dužnosnici zabrinuti da bi njihove prijave mogle odstajati godinama ili desetljećima.
Glasnogovornik ukrajinskog ministarstva vanjskih poslova odbio je konkretno komentirati Kos i dodao da će se Kijev usredotočiti na postupke dužnosnika, a ne na njihove riječi.
“Uvijek gledamo što ljudi rade, a ne što govore. Naravno, kada postoje izjave koje su kontradiktorne našim interesima ili ne poštuju Ukrajinu, mi reagiramo, ali naš primarni cilj je da gledamo djela, a ne riječi”, rekao je.
