Grad Zagreb suorganizator je Koncerta partizanske pjesme u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, kojim se obilježava Dan antifašističke borbe i 85. obljetnica početka Narodnooslobodilačke borbe u Hrvatskoj. Dok se s jedne strane priprema pozornica za prigodne pjesme, s druge se strane – doslovno i metaforički, otkopava najmračnija strana te iste povijesti.
Dok Ministarstvo hrvatskih branitelja na području Zagreba i Zagrebačke županije kontinuirano otkriva masovna stratišta, pri čemu je do sada pronađeno najmanje 17 grobnica iz kojih su ekshumirani posmrtni ostaci više od 500 osoba, žrtava poslijeratnih komunističkih egzekucija svih onih koji su u tom sustavu proglašeni nepodobnima, zagrebačka vlast, uz svesrdnu potporu onih koji ovise o gradskom i državnom proračunu, organizira manifestaciju u čast sustava i aktera koji su u ljeto 1945. godine postali apsolutni vladari života i smrti.
Ovaj koncert ne smije se promatrati kao izoliran slučaj, već kao jasan nastavak ideološke agende viđene na Trnjanskim krijesovima. Riječ je o sustavnom pokušaju revitalizacije i opravdanja jedne totalitarne ideologije, ali i zločina počinjenih pod njezinim okriljem i u njezino ime, i to u glavnom gradu svih Hrvata. Trenutak održavanja koncerta s pjesmama pod kojima su u neobilježenim jamama završili stotine nedužnih građana (bez ikakvog suđenja i dokazane krivnje) predstavlja prvorazrednu provokaciju. To je jasna manifestacija ideološke isključivosti onih koji su, umjesto suvremene demokracije i pluralizma, izabrali narativ povijesnog revizionizma i selektivnog pamćenja.
Politički akteri i dvostruka mjerila pod krinkom progresivizma
Nema sumnje da će dvoranu napuniti članovi i simpatizeri platforme Možemo i SDP-a, oni isti koji s ponosom evociraju simbole i pjesme tog razdoblja. Dok s pravom odaju počast na mjestima ustaških zločina, paradoks je da nitko od njih nikada nije javno osudio, niti zapalio svijeću na stratištima žrtava koje je počinio režim kojeg danas glorificiraju. Demokracija nije fikcija, ona je ustavni poredak za koji su se krvavo izborili hrvatski branitelji. Međutim, demokracija ne smije biti paravan za nametanje ideološke volje manjine, niti za ignoriranje povijesnih činjenica. Činjenica je da su u Zagrebu na vlasti Možemo i njihov partner SDP – stranka koja je izravni pravni sljednik totalitarne organizacije odgovorne za poslijeratne likvidacije i progone stotina tisuća građana.
Organizatori ovog događaja ponašaju se kao da za njih ne vrijede temeljne ustavne i pravne norme civiliziranog svijeta. Pravne izreke poput „Ei incumbit probatio qui dicit“ (Teret dokazivanja je na onome tko tvrdi) i „In dubio pro reo“ (U dvojbi u korist okrivljenika) za ove strukture nemaju nikakvu težinu kada se ocjenjuju postupci njihove ideološke matice – osim, naravno, kada je u pitanju zaštita vlastitih interesa. Selektivan pristup povijesti postao je njihov temeljni princip, modus operandi i čvrsto ukorijenjen stav koji odbijaju podvrgnuti demokratskoj samokritici.
U glavnom gradu Hrvatske tako svjedočimo apsurdnoj situaciji. Činjenica da gradska vlast proračunskim sredstvima poreznih obveznika financira manifestaciju ovog tipa, dok istodobno ignorira i prešućuje sudbine stotina ekshumiranih Zagrepčana, jasno pokazuje da aktualna garnitura ne teži društvenom pomirenju ni cjelovitoj povijesnoj istini. Umjesto suočavanja s prošlošću na temelju rezolucija Europskog parlamenta o osudi svih totalitarnih režima, oni te mračne epizode pokušavaju zabetonirati i ukloniti iz kolektivnog sjećanja naroda.
Suvremeni demokratski okvir im sve to zakonski omogućuje, jer u Hrvatskoj, u ime slobode izražavanja, danas nije zapriječeno isticanje simbola propalih država, totalitarnih obilježja, pa čak ni znakovlja pod kojim su razarani hrvatski gradovi u Domovinskom ratu. No, upravo zbog te slobode i zaštite demokratskih vrijednosti, postavlja se legitimno pitanje: je li došlo vrijeme da demokratska većina u ovoj državi jasno i glasno poruči političkim elitama koje provode ovakvu politiku – e, sad je dosta!
