Home Izdvojeno FOTO Bože Vukušić: Krunoslav Olujić-“Politeo”-Bizarni primjerak hrvatske tranzicije

FOTO Bože Vukušić: Krunoslav Olujić-“Politeo”-Bizarni primjerak hrvatske tranzicije

by Ante R.

Bože Vukušić iznio je šokante podatke o Krunoslavu olujiću, te ih potkrijepio dokumentacijom. Podaci su šokantni, a mi prenosimo Vukušićevu objavu u cijelosti.
KRUNISLAV OLUJIĆ – “POLITEO”
– BIZARNI PRIMJERAK HRVATSKE TRANZICIJE
Očekivano, u izbor Glavnog državnog odvjetnika kao po zadatku umiješao se i Krunislav Olujić, isti onaj koji je slično radio i u vrijeme izbora predsjednika Vrhovnog suda. (vidi: „Krunislav Olujić: Milanović ima mogućnost suspendirati izbor glavnog državno odvjetnika“https://n1info.hr/…/krunislav-olujic-milanovic-ima…/)

Krunislav Olujić, jedan od najbizarnijih likova hrvatske tranzicije, pored raznih negativnih osobina, bio je i suradnik Udbe pod pseudonimom „Politeo“. Kao takvog, s predsjednikom države Zoranom Milanovićem povezuje ga stav da se nekadašnje šefove Udbe Zdravka Mustača i Josipa Perkovića nije smjelo izručiti njemačkom pravosuđu. To je razlog što svojedobnu objavu posvećenu tom bizarnom liku ponavljam: Proteklih desetljeća čuli smo dosta besramnih izjava bliskih suradnika Franje Tuđmana na njegov račun, ali je nedavno sve njih nadmašio Krunislav Olujić kad je ustvrdio da mu je Tuđman jednom zgodom rekao:

„Da nije bilo [Josipa] Perkovića ne bi bilo mene, da nije bilo mene ne bi bilo Hrvatske demokratske zajednice, a da nije bilo HDZ-a ne bi bilo Hrvatske“. (vidi: „Krunislav Olujić: ‘Ne potvrdi li Milanovićeva kandidata Plenković će potvrditi da je ajatolah sudske vlasti…“, „Nacional“, Zagreb, 28. rujna 2021.)

Do sada je bilo raznih teorija o tome tko je „stvorio“ Franju Tuđmana – od Udbe i Kosa, Steve Krajačića i Mike Špiljka, pa do KGB-a, BND-a I CIA-e. Ali da je Tuđman sam posvjedočio kako ga je „stvorio“ trećerazredni udbaš Josip Perković – to je moglo pasti na pamet samo još perverznijem umu od Ante Nobilova.

Krunislav Olujić, osječki kadar, inače i studentski cimer i intimni prijatelj tadašnjeg premijera Nikice Valentića, najprije je krajem 1993. postavljen za Glavnog državnog odvjetnika, pa je kratko potom premješten na mjesto ravnatelja Ureda za nacionalnu sigurnost (UNS), da bi početkom 1995. bio imenovan predsjednikom Vrhovnog suda. Naoko se radi o čovjeku velikog talenta i blistave karijere, a u stvari se Krunislav Olujić pokazao klasičnim primjerom bijede tranzicijskog razdoblja hrvatske države.

Povod „Nacionalovom“ intervju s Krunislavom Olujićem je izbor za predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
Olujić, naravno, zauzima stranu predsjednika države Zorana Milanovića kojemu je glavna preferencija pojedinog kandidata protivan stav prema izručenju udbaških zločinaca stranim pravosuđima. Olujić:

„Nikada ne bih donio odluku da čelne osobe hrvatskih obaviještenih službi kao što su bili Perković i Mustač budu izručeni njemačkom pravosuđu“. Krunislav Olujić bio je neko vrijeme pod prismotrom osječke Udbe kao potencijalni hrvatski nacionalist. Međutim, vrlo brzo je došlo do promjene što se tiče njegove političke orijentacije te je utvrđena njegova partijska pravovjernost:

„Sve više se osjeća njegov rad u SK, gdje je izabran za zamjenika sekretara OO SK III. godine Pravnog fakulteta.
U prilogu vam dostavljamo prijedlog akcionog programa rada OO SK IV. godine Pravnog fakulteta u Osijeku koji je izradio Olujić Krunislav“. (vidi: Centar SDS Osijek. Informacija br. 19, Osijek, 2. veljače 1982.)

Osječka Udba je tijekom obrade nad Krunislavom Olujićem umjesto nacionalizma kod njega registrirala neke sasvim druge „devijacije“ – sudjelovanje u organiziranoj preprodaji ispita, čak i uz seksualne protuusluge, na Pravnom fakultetu u Osijeku i sklonost švercu devizama u Mađarskoj. (vidi: Informacija br. 1/606, Osijek, 5. srpnja 1982. i Informacija br. 113, Osijek, 18. srpnja 1985., Centar SDS Osijek)

Epilog:
Krunislav Olujić, docent na Pravnom fakultetu u Osijeku, pokleknuo je 28. rujna 1987. i pristao na suradnju s Udbom:
„S obzirom na gore navedeno da se Olujić Krunislav briše iz obrade, a budući da je izrazio spremnost da pomogne u sagledavanju stanja na Pravnom fakultetu i osječkom Sveučilištu istog ćemo registrirati kao operativnu vezu“.
(vidi privitak: Informacija br. 501, Centar SDS Osijek, 28. rujna 1987.)

Ondašnji šef osječke Udbe Dragoljub Krnić je 23. listopada 1987. izvijestio republičku centralu u Zagrebu:
„Obavještavamo vas da smo dosadašnju POO Olujić Krunislava realizirali angažirajući ga kao operativnu vezu POLITEO. Dostavljamo vam Upitnicu za evidenciju op. veze. Materijal bivše POO zadržat ćemo kod nas“. (vidi privitak: Informacija br. 501, Centar SDS Osijek, 28. rujna 1987.) Franjo Tuđman je tek 1996. shvatio da su mu „tehnomenadžeri“ podvalili za jednog od najvažnijih čuvara nacionalne sigurnosti i pravnog poretka osobu sklonu raznim perverzijama – od suradnje sa sitnim kriminalcima do pedofilske prostitucije:

“Ali sada molim, ja sam dobio ovakav dosje i pismeni i fonografski, ali da se razumije, nije kriminalistička služba naša njega pratila, nego je pratila kriminalce i preko njih došla do toga da ih je štitio, da su mu podvodili nekakve maloljetnice itd., od Osijeka do Umaga (…) Ali, razumije se, ja kao državni poglavar ne mogu dopustiti da mi takav bude predsjednik Vrhovnog suda”. (vidi privitak: Zapisnik 35. sjednice predsjedništva HDZ-a, Zagreb, 26. listopada 1996.)

Kad je Franjo Tuđman odlučio smijeniti Krunislava Olujića zadužio je ministra vanjskih poslova Matu Granića da Olujiću prenese tu odluku. Granić je to ekspresno učinio, kako svjedoči u svojoj knjizi „Vanjski poslovi – Iza kulisa politike“, pouzdajući se u izvješća hrvatskih tajnih službi i uvjeravanja ministra unutarnjih poslova Ivana Jarnjaka u točnost inkriminirajućih podataka o Olujiću, ali se kasnije pokajao kad su te iste službe i njega snimile kako traži mito („Pola mani, pola tebi, pola Bagi“). (vidi: Mate Granić, „Vanjski poslovi – Iza kulisa politike“, Zagreb, 2005.)