Gostujući u Newsroomu N1 TV povjesničar Ivo Goldstein, a povodom nedavne ostavke ravnatelja Spomen područja Jasenovac Ive Pejakovića. Iako postoje neke nepreciznosti na web stranici JUSP Jasenovac, o čemu je pisao Vladimir Geiger i što je uzrokovalo Pejakovićevu ostavku, Goldstein podsjeća da takve formulacije na webu stoje 18 godina, pa nije bilo potreba za reakcijom, ali i da je znakovito da se to događa baš sada.
Navodi i da je Pejaković u svom mandatu bio izvrgnut pritiscima i da je odlučio sam otići prije nego li je bio smijenjen. Goldstein kaže i da bi volio da ga na mjestu ravnatelja zamjeni osoba sličnog profila i kvaliteta, ali da ne vjeruje da će se to dogoditi.
Upozorava i na stalne pokušaje revizionizma i miješanje politike u povijesne činjenice što je potkrijepio i nedavnim primjerom prilikom komemoracije za Bleiburg kada su i ministar branitelja Tomo Medved i ministar obrane Ivan Anušić govorili o ustašama kao hrvatskim vojnicima i rekli im hvala, što smatra izuzetno opasnim.
Podsjećamo da je CroFacta provjerio utemeljene tvrdnje objavljene na mrežnim stranicama Javne ustanove Spomen-područja Jasenovac o sastanku predstavnika Njemačkoga Reicha i Nezavisne Države Hrvatske 4. 6. 1941.?
Tako CroFacta na svojim stranicama navodi:
Ni jedan od navedenih autora u svojim historiografskim radovima u kojima je prikazan sastanak u Poslanstvu Njemačkoga Reicha u Zagrebu 4. lipnja 1941.. – većina njih govori o konferenciji – ne spominje da je na njemu zaključeno ili pak razmatrano „da se srpsko pitanje riješi masovnim iseljavanjem Srba u Srbiju, masovnim ubijanjima na terenu i deportiranjem u koncentracijske logore“. Usto, u navedenim se radovima ne potvrđuje, štoviše uopće ne spominje da su nacisti vlastima NDH odobrili „već ranije poduzete mjere za konačno rješenje srpskoga pitanja u NDH“, odnosno da je mjerama masovnog ubijanja Srba na terenu i njihovim deportiranjem u koncentracijske logore „dogovoreno konačno rješenje srpskog pitanja u NDH“ te da su se vlasti NDH „na vlastiti zahtjev“ priključile planu preseljenja, „obvezavši se deportirati u Srbiju 30.000 više Srba nego što će prihvatiti Slovenaca iz Trećeg Reicha“.
Naime, prema spomenutim se radovima, nastalima na temelju izvornoga arhivskoga gradiva, na sastanku (konferenciji) predstavnika Njemačkoga Reicha i NDH 4. lipnja 1941.. razgovaralo o preseljavanju stanovništva, tj. o iseljavanju Slovenaca iz Koruške i Štajerske, koje su anektirali Nijemci, u NDH i Srbiju te o iseljavanju Srba iz NDH u Srbiju. Na njemu je, uz predsjedavajućega – njemačkoga poslanika SA-Obergruppenführera Siegfrieda Kaschea – sudjelovalo i više drugih njemačkih predstavnika, među njima predstojnik civilne uprave za Donju Štajersku, njemački vojni zapovjednik u Srbiji, njemački opunomoćeni general u Zagrebu Edmund Glaise von Horstenau i posebni njemački izaslanik u Zagrebu Edmund Veesenmayer, a predstavnike NDH predvodio je vojskovođa i doglavnik Slavko Kvaternik. Pritom su dogovorene pojedinosti preseljavanja te utanačeni brojevi (kvote) iseljenika, odnosno useljenika i vremenski tijek preseljavanja. Tako dogovoreno preseljavanje stanovništva bilo je planirano u trima valovima, prvi val trebao se provesti do 5. srpnja, drugi od 10. srpnja do 30. kolovoza, treći od 15. rujna do 31. listopada, a broj iseljenih Srba iz NDH i broj useljenih Slovenaca u NDH trebao je biti recipročan. Razgovaralo se i o postupku prema Hrvatima u područjima Kraljevine Jugoslavije koja su pripala Njemačkomu Reichu. Iza sastanka (konferencije) u Poslanstvu Njemačkoga Reicha održan je i sastanak neposrednih voditelja preseljavanja stanovništva, na kojem su dogovorene tehničke pojedinosti preseljavanja. Svemu tomu prethodilo je odobrenje Adolfa Hitlera za preseljavanje stanovništva, o čemu su njemačke vlasti u Zagrebu obaviještene brzojavom 25. svibnja 1941.
Sve navedeno potvrđuje i izvorni zapisnik sastanka (konferencije) objavljen pod naslovom: „Niederschrift der Besprechung in Zagreb über die Aussiedlung von Slowenen und Serben“ u zbirci dokumenata Quellen zur nationalsozialistischen Entnationalisierungspolitik in Slowenien 1941–1945 / Viri o nacistički raznarodovalni politiki v Sloveniji 1941–1945. (dokument 81)[6], odnosno njegovi ovjereni prijevodi, od kojih je jedan objavljen kao „Zapisnik sa sednice nemačkog poslanstva u Zagrebu održane 4. juna 1941. pod vodstvom poslanika Kašea u vezi sa preseljavanjem Slovenaca iz Rajha u Hrvatsku i Srbiju, odnosno Srba iz Hrvatske u Srbiju“ u zbirci dokumenata Zločini na jugoslovenskim prostorima u Prvom i Drugom svetskom ratu (dokument 48)[7], a drugi je kao „Zapisnik konferencije /prevod i prepis/ od 4.VI 1941.g. održane u Zagrebu pod vodstvom nemačkog poslanika S. Kaschea“ dostupan u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu[8] (pohranjeno ovdje).
Također, o sastanku (konferenciji) poslanik Kasche istu je večer opširno brzojavom[9] izvijestio Ministarstvo vanjskih poslova Njemačkoga Reicha u Berlinu, navodeći tko je bio nazočan, o čemu se razgovaralo i što je zaključeno oko preseljavanja Slovenaca u NDH i Srba iz NDH u Srbiju, bez spomena spornih tvrdnji objavljenih na mrežnim stranicama JUSP-a Jasenovac.
Marginaliziranje heroja Domovinskog rata, praksa ili izuzetak, Mladi jastreb kao primjer marginalizacije
Najposlije, te tvrdnje ne spominje ni presuda Vrhovnoga suda Narodne Republike Hrvatske u Zagrebu od 7. lipnja 1947. („u krivičnom predmetu protiv opt. Kvaternik Slavka i družine“) izrečena poslaniku Njemačkoga Reicha u Zagrebu Siegfriedu Kascheu, koji je, kako je već rečeno, predsjedao sastankom (konferencijom) predstavnika Njemačkoga Reicha i NDH 4. lipnja 1941
