Prije godinu dana sve je izgledalo idilično, pobjeda protiv povampirene “crvene nemani” predvođene dezerterom s Pantovčaka na parlamentarnim izborima i formiranje vlasti s Domovinskim pokretom izgledali su kao savršen scenarij za sljedeće četiri godine vlasti, no onda se dogodio kratki spoj i izazvao lančanu reakciju.
Prvo je HDZ na predsjedničke izbore izišao s lošim kandidatom, izazvao birače HDZ-a svojom odlukom i dobio poruku izborom Plenkovićevog najvećeg protivnika na Pantovčak, Milanovića je za predsjednika birao HDZ, članovi stranke i birači, poslali su poruku koja je u stranci svima ušla na jedno uho, a na drugo izišla. Nitko poruku nije shvatio ozbiljno, a onda su kola krenula nizbrdo.
Prvo se pojavio i javnosti pokazao revolveraš iz Beograda ili Otoka, onako pola pola, zanat vjerojatno učio u Beogradu, a završio u Otoku. Čovjek koji je bez obzira na suspektnost diplome postao ministar mrkve, krumpira i ostalog zelja, pokazao je naciji umijeće rukovanja vatrenim oružjem, pištoljem, kalašnjikovom i bombama bez obzira na to što nije služio vojni rok i pozivajući se na priziv savjesti glumio kafe aparat u uredu gradonačelnika u svom Otoku.
Nakon što je dao ostavku, prenoćio par dana u pržunu, ucjenjivao vladu s 76. rukom magistar Dabro primirio se u saborskoj fotelji,prima veliku plaću i čeka da se vrati u Otok po isteku mandata na svoje nekadašnje radno mjesto komunalca. Nakon njega Domovinski pokret instalira drugog ministra, poznatog po tome da mu radni tjedan traje četiri dana, on se već prilagodio svjetskim trendovima.
Nakupilo se svega na brod zvani HDZ, afera koje ne silaze s naslovnica, ministra u pržunu koji eto malo šuruje s hrvatskim i srpskim podzemljem, ucjena koalicijskog partnera čiji je rejting stranke u podrumu, do pobune u vlastitim redovima, istina tajne jer za javnu nitko nema muda. Klasična priča stožerne stranke hrvatskog naroda.
Vremena do lokalnih izbora sve manje, a onda iskočiše ankete da je SDP koji na čelu ima novog čovjeka, gle čuda odškolovanog u inkubatoru HDZ-a Sinišu ni Hajdaša ni Dončića, nekadašnjeg prvog omladinca HDZ-a u Krapinsko-zagorskoj županiji. Tko će koga ako neće svoj svoga. Onda su počele po HDZ ružne vijesti s terena. Prvo iz Dalmacije, u opasnosti Zadarska, Splitsko-dalmatinska, Šibensko-kninsku nisu ni imali. Još gora vijest je da im u Zadru po svoj prilici ni ministar Šime ne može pomoći, a još teže će im pasti Dubrovnik gdje se “crvena neman” opasno nadvila nad Grod.
Kuha se i u Zagrebačkoj županiji, kotao kipi i u Varaždinskoj, Koprivničko-križevačkoj u Ličko-senjskoj svi gledaju u Dadu koji mudro šuti i pušta da se u HDZ-u znoje. Najgora situacija je na istoku Hrvatske. Pobuna među članstvom po svemu sudeći rezultirat će referendumom u drugom krugu gdje će se glasati protiv, a ne za.
Teško itko može oprati Vukovarsko-srijemsku županiju od afera, a između bratskih koalicijskih partnera ne cvijeta ljubav, nema ni cvijeća, a i Srbi im otkazali poslušnost. Kao šlag na tortu došla je situacija da HDZ nema svog kandidata za gradonačelnika mitskog hrvatskog Grada Vukovara, tamo podržavaju Penavinog anonimusa, a članovi stranke glasat će protiv za suparničkog kandidata. Liju proljetne kiše, gore nego hladne jesenje, ali oprati nastalu situaciju i nakupljeno blato ne mogu, a poruka se vratila u uši i sad zvoni i to jako.
Od 3. svibnja Hrvatska obilježava Dan sjećanja na ubijenu i stradalu djecu u Domovinskom ratu