Sutra će cijela Hrvatska biti u iščekivanju hoće li Dalija s riječi priječi na dijela, obući najljepšu opravu, njoj najdražu crvene boje i uputiti se put Vukovara da bi završila sa sanacijom štete koju je izazvala lajkom da je Jean-Michel Nicolier bio prljav i plaćenik i pred odra s posmrtnim ostacima heroja reći njegovoj majci – moja iskrena sućut, žao mi je.
Hoće li Dalija skupiti snage da dođe na mitsko “ustaško” mjesto, prošetati visoko dignute glave u crvenoj opravi i napakostiti tisućama ljudi u crnom, hoće li stati ispred odra s posmrtnim ostacima Francuza koji je dao život za Hrvatsku slobodu, za njeno pravo da govori sve što joj padne na pamet u Hrvatskom saboru, jer da nije bilo ljudi kao što je bio Jean-Michel Nicolier i svi oni čija tijela počivaju na svim grobljima u Hrvatskoj.
Znamo da se neće pomoliti, znamo da neće staviti ruku na prsa i izreći- moj grijeh, moj preveliki grijeh, ali poznavajući njen karakter, inat nije isključeno da stane pored odra , stisne šaku prisloni uz čelo i ne izgovori ono što bi htjela, ipak će oko nje biti tisuće ljudi u crnom. Neće baš na tom mjestu izazivati, ona to radi suptilno u Saboru, gdje je štiti imunitet, na društvenim mrežama gdje njene objave izazivaju histeriju obožavatelja i sljednika.
Izdržat će Dalija sve te muke, strah od tisuća ljudi u crnom, hrabro će stajati među njima u obleki crvene boje,a onda polako prođi pored spomenika žrtvi i vječnog plamena herojima, možda će se upitati za koga gori taj vječni plamen, gorili i za one koji nevine žrtve koje su oslobađali Grad, a onda će možda u njoj proraditi inat pa će otići u centar Grada heroja i umjesto Pupovca koji to više ne smije po uzoru na njenu ideološku drugaricu Benčićku baciti u hladne vode Dunava vijenac za sve nevine srpske žrtve, samo ostaje pitanje koja će zastava biti oko vijenca, možda ona s petokrakom.