Home Izdvojeno Hodak: Bira se šef DORH-a, dušebrižnici su odabrali metu, gle čuda radi se o dragovoljcu Domovinskog rata, ne nekom ćati koji im je po volji

Hodak: Bira se šef DORH-a, dušebrižnici su odabrali metu, gle čuda radi se o dragovoljcu Domovinskog rata, ne nekom ćati koji im je po volji

by Ante R.

Piše Zvonim Hodak
Jedan od glavnih kandidata za novog državnog odvjetnika Ivan Turudić tema je i ujedno meta. I to kakva. Državno odvjetničko vijeće tek će objaviti imena onih sretnika koji će se natjecati za poziciju glavnog državnog odvjetnika, a mediji već pucaju u Turudića-metu.

Jedan kandidat je odvjetnik iz Dubrovnika, dva kandidata su iz Splita i Ivan Turudić s Visokog kaznenog suda u Zagrebu. Slavica Lukić iz Jutarnjeg odmah je prokazala Turudića kao “glavnog favorita”, ma što to značilo. “Glavni favorit” odmah potom je postao i glavna meta napada ljevičara. Ne tako davno Turudić je bio i “glavni favorit” za predsjednika Visokog kaznenog suda, ali je, neakademski rečeno, popušio. Mnogi su tada odahnuli. Sad se opet “demokratska javnost” digla na svoje rahitične noge. Vjeruju kako, ako odmah zakukuriču, to će biti na vrijeme.

Formalni uvjeti natječaja su za “glavnog favorita” plitki potok. Bio je godinama predsjednik najvećeg županijskog suda u državi, onog zagrebačkog. Sudio Hrvoja Petrača, Ivu Sanadera, Mladena Šlogara itd. Odličan je poznavatelj kaznenog prava i praktičar. Kao i obično na kraju se pojavi jedan “ali”. Mali “ali”, ali za*eban! Naime, Turudić je za vrijeme Domovinskog rata bio dragovoljac. Po mojim saznanjima nije ga proveo kao “čata” u nekom uredu nego je aktivno sudjelovao u ratu na strani naše države. U tom grmu leži zec.

Drugovi, ne možemo dozvoliti da oni koji su, ne tako davno, u Savskoj cesti iz šatora iznijeli plinske boce na ulicu sada imaju svog “glavnog favorita” za jedno od dva čelna mjesta u pravosuđu, onom “s potrebnim potrebama”. Objektivno, Ivan Turudić je pravi čovjek za to mjesto, ali… Ako bude izabran bit će to novo poglavlje u radu DORH-a. Međutim, ne treba podcijeniti žilavu hrvatsku medijsku falangu. Čvrsto je u rukama ljevičara i jugofila, ali i to će se za 50-60-tak godina promijeniti. Čim riješimo naše makroekonomske probleme. Kako nas stalno premijer i ministri obavješćuju, to ide brzo. Baš su ovo neka Orvelovska vremena.

DORH bi trebao biti kamen temeljac tzv. pravne države. Da nema našeg DORH-a tko bi ikada pokrenuo munjeviti kazneni postupak protiv ubojice djeda ili tetka Luke Modrića. Od tog tragičnog događaja prošlo je samo trideset dvije godine. Bože, kako vrijeme leti!

Pravosuđe s posebnim potrebama
Međutim, DORH se očito drži one stare latinske “festina lente” ili, kako bi to preveli u Lici, “žuri (se) polako”. Nedavno je DORH pokrenuo i kazneni postupak protiv “naših ljudi” koji su raketirali Banske dvore prilikom posjete Ante Markovića Franji Tuđmanu. Nema završenih postupaka ni za zločine na Ovčari, ni u Škabrnji, ni… mogli bi poprilično nabrajati. Karolina Vidović Krišto nedavno je u Saboru jasno i glasno rekla da je glavni problem ove države “pravosuđe s posebnim potrebama” (što ja odavno tvrdim u svojim kolumnama), a srž problema tog i takvog pravosuđa je Državno odvjetništvo. Možda odgovor na to leži u činjenici zašto je legendarni Mladen Bajić dvadesetak godina sjedio na vrhu te državno-odvjetničke piramide. Tu se kriju odgovori za slučaj “Lora”, dolazak nekih važnih svjedoka iz “prijateljske” nam Srbije, rezerviranje hotelskih soba za te iste svjedoke, među kojima je bilo i nekih koji su pred tridesetak godina s razarača “Split” granatirali grad Split, itd, itd. Ah, baš je nezgodno kad se starci sjećaju predaleko u prošlost.

Imam klijenta koji je bio općinski vijećnik negdje u Lici. Nezadovoljan što se stvari odvijaju onako kako se obično i odvijaju, započeo je štrajk glađu. Vijećnici vladajuće stranke su ga podržali. Tražili su da izdrži do kraja!!

Zanimljivo, ali ujedno je i tragično koliko će posla dočekati Ivana Turudića ako kojim slučajem bude izabran za glavnog državnog odvjetnika RH. Recimo, neki četnik “Badža”, koji je pred desetak godina zbrisao u Australiju, danas se “usmenom predajom” sumnjiči za ubojstvo Modrićeva djeda ili tetka. Sjećam se kako je i kapetan Dragan bio dao “petama vjetra” sve do daleke Australije, ali je ipak na kraju bio izručen Hrvatskoj. Treba samo prikupiti dokaze, formirati spis i sve to, uz dobro obrazloženje, poslati u Canberru. Ubojica francuskog dragovoljca hrvatskog Domovinskog rata Jean-Michel Nicoliera (koji nosi nadimak “Štuka”) i dan danas se po kafićima u Subotici hvali kako je on “skinuo” francuskog ustašu. Subotica je nešto bliže od Canberre, pa opet ništa.

I dok tako vrijeme prolazi, Hrvatskoj na dnevnoj bazi dolaze optužnice iz Srbije i BiH. Iz Crne Gore nema optužnica, ali zato naš DORH nije podignuo nijednu za zločine iz jeseni 1991. kad je bio granatiran Dubrovnik, kao ni za zločine počinjene tijekom okupacije bliže i dalje okolice grada. Posla za DORH ima na bacanje, nedostaje jedino energični i kompetentni državni odvjetnik. Lako je bilo ovakvom DORH-u kojeg imamo držati Marka Franciškovića četrnaest mjeseci u istražnom zatvoru prije nego je započelo suđenje. Verbalni delikt pretvoriš u poticanje na terorizam i vlast sretna, a ti ne moraš skupljati nikakve dokaze. Imaš teroristu na čijim skupovima nije bačena ni petarda, ali se kritiziralo vlast.

Moj prijatelj Binder javlja preko fejsa :“”Mi smo san svakog psihijatra”. Hajde, da smo i mi nečiji san!
Optužnica protiv Željka Badže, bivšeg milicajca iz Dubrovnika je dobar početak. Međutim, što ćemo s protekle trideset i dvije godine koje je dotični mirno živio na petom kontinentu znajući da je bio zapovjednik voda “Stanice javne bezbednosti u Obrovcu” gdje je tog tragičnog dana sa svojim milicajcima, uz Lukinog djeda, pobio još šest ljudi u poodmakloj dobi. E, to je pravi pravosudni skandal…

Cinici kažu: Ako u svemiru postoje inteligentna bića oni su Zemlju izabrali za svoju ludnicu.
Očekuju nas perspektivna vremena. Srbija uvodi obavezni vojni rok za muške i ženske. Predsjednica srpske vlade može birati. Hrvatska ne uvodi ništa. Uglavnom uvozi, a tek nešto malo izvozi. Mi se očito držimo one: “uzdaj u se i u svoje kljuse”, tj u NATO. Već kod osnivanja NATO-a sve se znalo, zašto se osniva, zašto SAD mora biti okosnica, zašto Rusija neće i ne može nikada postati članicom, zašto služi Njemačka, itd. Turska i Grčka su članice NATO-a. Međutim, kad je Turska jedne lijepe vedre noći okupirala pola Cipra, NATO nije reagirao Zašto? Potražite sami odgovor….

Vladimir Rakijašić se na fejsu javlja s pitanjem: “Može li muškarac istinski usrećiti ženu ako nema novca?” Otrovno pitanje – slažete li se? Takvi su i odgovori. Npr.: “Može ako ga ona sama ima dovoljno”; “Može, ako je udata za drugog koji ima novca”…

Igrokaz SPC-a s novčićem
Vrijeme je da dobri papa Franjo napokon shvati kako pridobiti SPC. SPC je, kao i za svaki pravoslavni Božić, organizirala potragu za legendarnim novčićem u kruhu. Tko ga nađe imat će sreće. Da se tamo slučajno strefio naš Pavo iz PPD-a, kladio bih se da će ga baš on naći. Poruka pronalaska novčića i kruhu na pravoslavni Božić je duboko filozofska. Sreća je u novcu mada to malo tko prizna. SPC je izuzetak. Zato bi dobri papa Franjo mogao pozvati patrijarha Porfirija na kavu u Vatikan i dogovoriti u tren pomirenje katolika i pravoslavnih bez da žrtvuje Hrvate odnosno kanonizaciju kardinala Stepinca. Na kavici u Vatikanu bilo bi sigurno podjednako iskreno od(u)ševljenje dvojice visokih crkvenih dostojanstvenika jednog drugim kao što je bilo na prijemu u crkvi sv. Preobraženja u Zagrebu na ovogodišnji pravoslavni Božić.

Sve u stilu “širok osmijeh, zlatni zub”, sve kao da je podsjećalo na neko novo/staro “bratstvo i jedinstvo”… Novčić u “hlebu” ove je godine pronašao ministar policije. Hoće li mu taj novčić donijeti manje problema s migrantima? Ili manje štrajkova, prosvjeda, nereda, kaznenih djela? Hoće li policija ove godine prestati s uhićenjima navijača zbog transparenata na utakmicama? Neće! Donijet će mu samo još pokoju sijedu vlas što bi dobio ionako ako ga nakon izbora i dalje zapadne uvoditi i održavati “mir i red” u ovom našem kaotičnom društvancu.

Cinici kažu da je bolje biti za-tucani Hrvat nego po-tucani Hrvat.

Osobe godine su hrvatski navijači
Svakakve zablude ulaze u našu glavu, a izlaze iz nje kao istine. Stoga se slažem s Hrvatskim tjednikom da su osobe godine jedino hrvatski navijači. Usprkos Telegramu, Jutarnjem, Indexu i ostalim lijevim medijima oni su prije svega iskreni i otvoreni, pravi, nepatvoreni borci, svaki u svojoj vrsti športa, ne hine ljubaznost i ljubav prema protivnicima, ali ih poštuju, pa i kad se između sebe ne vole, svi vole Hrvatsku i natječu se za njezine boje. Orjuni i jugonostalgičarima diže se kosa na glavi kad vide transparente na utakmicama zbog kojih se odlazi i u Remetinec. Dok jedni odlaze sucima za prekršaje i u zatvor, drugi odgovaraju transparentom: “Lijepo ih je naučila majka”. Za ljevičare je to dvosmisleno, ali za mene iskreno i logično.

Sjećam se raznih drugih transparenata kao “Ime tvoje upisat će stijena”, ili onaj u čast heroju hrvatskom generalu Slobodanu Praljku kao i onaj Blagi Zadru “Protiv zvijezde i kokarde hrabro si stao, za Vukovar i svoju domovinu herojski si život dao”. Sjećam se i navijačkih transparenata posvećenih pripadniku HOS-a Jean-Michel Nicolieru i mnogih drugih. Navijači dobro znaju tko su bili istinski heroji Domovinskog rata kao Slobodan Praljak, Blago Zadro, Jean-Michel Nicolier… Kad je počeo lov Carle del Ponte na Hrvate, Puhovski i “domoljubi” odmah su objavili knjigu o hrvatskim “zločinima” u Bljesku i Oluji. Izdavači su čekali u redu. Ali džabe. Haški sud je taj jeftini pamflet proglasio šundom! Kod nas je pak ministrica kulture proglasila šundom knjigu u kojoj Slobodan Praljak iznosi dokaze u svoju obranu i obranu hrvatske strane u ratu u BiH, a koju je napisao u zatvoru u Hagu. Odbila ju je sufinancirati. Nisu to Novosti ili neki domaći film koji pljuje po hrvatskim vrijednostima. Za nju su to istinska kulturna djela, a ne knjiga koja dokazuje kako Hrvati u BiH nisu bili ratni zločinci!

U Nizozemskoj je legalizirana prostitucija pa i naše kurve rata mogu slobodno “štajgati” pred Haškim sudom.
Zlobnici mi šalju sliku flaše šljivovice uz posljedice koje izaziva stadij pijanstva:
1. Preglasan smijeh; 2. Voli sve i svakoga; 3. Govori preglasno; 4. Grli nepoznate;
5. Govori sve jezike; 6. Najbogatiji je na svijetu; 7. Gubi koordinaciju; 8. Vidi Merlin Monroe;
9. Glasa za MOŽEMO!

Gledam na fejsu sliku dvoje staraca – Grete i Ludviga. Oni su u braku osamdeset i jednu godinu. To je vjerojatno svjetski rekord. Na pitanje novinara Ludvigu koje mu je najljepše razdoblje zajedničkog života, odgovara: “Pet godina ruskog zarobljeništva”.
Priča Zagorec u društvu: “Veli mi žena da hoće pesa za Božić. Vrag ti dal te kineske bedastoće. Pri nami bu bila purica!”

Izborna je godina. Opoziciji i vlasti se sviđa slogan: “Bolje krasti na izborima jedan dan nego biti opozicija četiri godine”.
Truman je još davno rekao: “Ako želiš pobijediti na izborima, moraš osvojiti glasove glupih jer oni su većina u svakom narodu”.
Svjetski dan nepušenja proslavljen je na Jarunu uz slogan “Tko rano propuši, rano i popuši”.