Gost emisije Razgovor s razlogom bio je hrvatski je znanstvenik svjetskog glasa, molekularni biolog Ivan Đikić. Između ostaloga, otkrio je zašto nikada samo jedan lijek neće moći izliječiti neki tumor, zašto je Hrvatska pri europskom vrhu po smrtnosti od karcinoma, koje su najveće bolesti hrvatskog zdravstvenog sustava te što bi savjetovao novoj ministrici zdravstva.
Nedavno je prof. Đikić objavio važan rad – sa svojim timom uspio je identificirati mehanizam putem kojeg tumorske stanice izbjegavaju imunološki odgovor organizma. Tumorske stanice u našem organizmu su svakodnevica, kaže Đikić, one se svakodnevno pojavljuju. Naš imunološki sustav ih može uklanjati dnevno.
“Upravo radi toga, najuspješniji način borbe protiv tumora je zdrav, snažan imunološki sustav pojedinca. Kada tumori pronađu rupe u imunološkom sustavu, onda to zovemo invazijom imunološkog sustava, onda se tumori mogu početi širiti, napredovati, rasti i to dovodi do teških posljedica jer su tumori bez kontrole”, istaknuo je Đikić.
Prof. Đikić i njegov tim pokušao su vidjeti kako tumorske stanice prepoznaju naš imunološki odgovor i kako naš imunološki odgovor napada i prepoznaje tumorske stanice.
“Mi smo sada pronašli sustav kako tumor pokušava odbiti imunološke stanice, pogotovo ‘t stanice’ koje su citotoksične, koje ubijaju tumore. I na tom jednom molekularnom mehanizmu oni povećavaju ekspresiju jednog proteina na svojoj površini i na taj način odbijaju imunološki sustav, napomenuo je Đikić.
Za tumor nikada neće biti samo jedan lijek
Tumori vrlo brzo postanu rezistentni na terapije koje se stvaraju desetljećima. Da bismo to spriječili, moraju se stvarati kombinirane terapije. Danas je najveći dio uspješnih protokola putem kombinacija – preko kemoterapija, pametnih lijekova ili imunoloških terapija.
“Kod imunoloških terapija rezultati su zadnjih desetak godina bili izrazito pozitivni. Možemo samo spomenuti da kod melanoma… U šest do dvanaest mjeseci, to bi bila smrtna dijagnoza. Danas ljudi žive od 5 do 10 godina s jednom ili nekoliko doza imunoterapija. Međutim, kod 50 do 70% i kod njih se razvija rezistencija i onda moramo stvarati novu kombinaciju s novom imunoterapijom ili s novim načinom pametnih lijekova”, smatra Đikić.
VLAST NEMA CIJENU HDZ je zatočenik uhljeba, kriminalaca i stranke koja ne postoji
Neće nikada biti jedan lijek, nastavlja Đikić, niti za jedan tumor. Liječenje tumora je kronični postupak gdje se moraju mijenjati terapije. Time se postiže mnogo veći uspjeh, a najvažnije je u ranoj fazi ponuditi maksimalnu zaštitu.
Kod pojave tumora, geni su vrlo važni. Genskom analizom može se reći kolike su šanse za pojavu tumora. Mutacije obično nisu na jednom genu nego je potrebno proanalizirati na više gena da bi se tumor objasnio.
“Međutim, ne možemo prikriti da je najveći dio tumora posljedica vanjskih faktora. Manjina je na temelju gena i genske predispozicije. Većina od nas ima dobar imunološki sustav, imamo dobre zaštitne mehanizme popravka genoma, ali svejedno, zbog načina života, zbog toga što smo izloženi različitim faktorima izvana, naš imunološki sustav zakaže povremeno, naše tumorske stanice počnu se dijeliti jer ih natjeramo da se dijele preko različitih faktora, da li su to hormoni ili su to faktori rasta, i na taj način utječemo da se i kod ljudi koji možda ne bi trebali dobiti tumore, tumori se pojavljuju sve ranije”, rekao je gost Razgovora s razlogom.
“Moralni kriminal” u hrvatskom zdravstvu
Hrvatska je na europskom vrhu po smrtnosti od karcinoma. Liječnici u Hrvatskoj su doista požrtvovni, dobri i empatični, kaže Đikić, međutim u sustavu kakav je danas postavljen, i pogoršava se iz godine u godinu, jednostavno ne mogu pobijediti zlo korupcije, neorganiziranosti i različitih interesa.
“Mogu samo reći da ‘afera Beroš’, to nije samo sad afera, to je nešto što se događa dvadeset, trideset godina u Hrvatskoj. To je samo došlo do toga da danas i ministar zdravstva može raditi to da se uopće ne osjeća krivim. I to radi s ravnateljima bolnica koji se također ne osjećaju krivi, da prodaju nešto za vlastitu dobit, a ljudi nemaju instrumente da budu dijagnosticirani na vrijeme”, komentirao je Đikić.
U Hrvatskoj su tek dva ili tri CT uređaja, dok ih je u privatnim ustanovama dvadesetak. Nisu krivi vlasnici tih ustanova.
“Oni su samo preuzeli rizik nabave uređaja, jer su znali da će ministarstvo i vlada uništiti javno zdravstvo i na taj način prikupiti milijunske iznose”, dodaje Đikić.
U Njemačkoj liječnici iz javnih ustanova ne rade istovremeno u privatnim. U Hrvatskoj je sve toliko pomiješano da se ne zna tko radi u javnoj ustanovi, a tko uz to ima nekoliko bolnica.
“To je toliki kriminal, to je jedan moralni kriminal koji ljudi u Hrvatskoj to prihvaćaju kao normalu. Ali, to nije normalno. Nije normalno da netko krade od vlastite ustanove, zarađuje privatno, ne samo sebi nego i privatnom vlasniku bolnice, i da se nasmiješi nakon toga i veli: “Ja sam liječnik koji pomaže ljudima”, istaknuo je Đikić.
Ono što bi promijenio, kaže Đikić, bilo da je riječ o ravnatelju bolnice ili ministrici zdravstva, da prihvate kritiku kao poriv za promjenama, a ne kao napad na njih, da ljudi koji su na vlasti moraju služiti ljudima, da moraju biti odgovorni za svoja djela, a ‘obični ljudi’ moraju imati svoj glas i mogućnost smijeniti ili kazniti odgovorne.
“A taj jedan ciklus u Hrvatskoj je potpuno izgubljen. Niti imate kritiku, a i kada ukažete da je netko nešto stvarno krivo napravio, tada ta osoba je zaštićena od svih, dal’ je to premijer ili je to šef bolnice. Ako su u istoj stranci, svi su zaštićeni”, ocijenio je Đikić.
Zašto je HAZU odbio Đikića?
Prof. Đikić član je Leopoldine, njemačke akademije znanosti. Član je Europske akademija znanosti i umjetnosti, kao i američke, no nije član HAZU-a. Predsjedništvo HAZU-a odbilo mu je dopisno članstvo iako ga je Razred za prirodne znanosti predložio i podržao čak dva puta.
“No Akademija očito nije prepoznala ‘uistinu vrhunski znanstveni opus'”, kaže Đikić.
“Ja ne znam razloge zašto su članovi Predsjedništva odbili Razred biologije da oni ne mogu nominirati osobu za koju oni misle da je dovoljno dobra. Ali to vam pokazuje jednu hijerarhiju gdje vam Predsjedništvo može maknuti kandidata bez obzira i bez odgovora… Na taj način ja pokazujem koliko je nešto trulo u ovoj zemlji i ovoj Akademiji”, kritičan je Đikić.
Kaže da se nada da će promjene, ne samo u zdravstvu i školovanju nego i u Akademiji, doći do toga da nije najbitnije koliko akademika liječite u vašim privatnim bolnicama da biste postali akademik, nego da će se u Akademiji kriteriji izvrsnosti staviti na prvo mjesto.
“Zakoni kažnjavaju one koji su agilni”
“Malo je mladih znanstvenika koji će govoriti otvoreno i izražavati kritičko mišljene”, kaže Đikić, “i to zato što ih je sustav vrlo žestoko ‘oprao’. Ugrožena im je karijera i egzistencija”.
“Zato u Hrvatskoj imate samo 5 do 10% znanstvenika koji su u aktivnom angažmanu u javnosti. Oni pokušavaju i dosta uspijevaju. Moram reći da su dosta agilni, glasni kad treba. Međutim, zakoni na kraju kažnjavaju te koji su agilni… Ne možete dobit ‘grantove’, ne možete dobiti studente i odjednom vi morate zatvarati svoj laboratorij”, rekao je Đikić.
Na kraju razgovora Đikić nam je povjerio da bi ga usrećilo da se može baviti znanošću što duže.
“U Njemačkoj postoji normalan angažman do kada čovjek može raditi. I ja se približavam zadnjem desetljeću toga, što je na neki način još dugo vrijeme. Ali, meni to je kratko vrijeme. Tako bih ja radio i usrećilo bi me kad bih mogao raditi još dvadeset godina”, zaključio je Đikić.
