Demografski kolaps, energetska ovisnost i tehnološko zaostajanje ugrožavaju europsku budućnost
Viktor Orbán je u studenom 2024. na Euroazijskom forumu u Budimpešti izjavio kako je ‘petsto godina zapadne civilizacijske dominacije završilo’ i da ‘budućnost pripada Euroaziji’.
Zapadni model, tvrdio je, izgubio je privlačnost, centri moći premjestili su se na Istok, a Azija raspolaže demografskom i tehnološkom prednošću, dok njezine ekonomije rastu znatno brže.
Piše Dr.sc. Ivica Granić
Prema njemu, Europska unija, opterećena migracijama, ideološkim sukobima i ratom u Ukrajini, najveći je gubitnik. Bez sumnje ova Orbánova teza nije puka retorika. Najteža i najbolje potkrijepljena dionica te dijagnoze tiče se same Europe, koja se nalazi u trostrukoj klopci: nedostatka ljudi, energetske ovisnosti i gubitka tehnološkog vodstva. Analizirajući ova tri problema dolazimo do objašnjenja zašto EU gubi relativnu težinu u svijetu, koji klizi prema Istoku. Krenimo redom.
Demografski kolaps: Europa ostaje bez radne snage
Što govore egzaktne brojke? Poznato je kako je EU ušla u razdoblje ekstremnog smanjenja stanovništva. Prema najnovijim projekcijama Eurostata (EUROPOP 2025), ako se nastave trendovi, broj stanovnika EU-a od 451,8 milijuna u 2025. godini pasti će na oko 445 milijuna do 2050., zatim i na 398,8 milijuna do konca stoljeća. Što je pad od 53 milijuna ili 11,7 posto.
Radno sposobno stanovništvo, ono od 20 do 64 godine, smanjit će se sa 263 milijuna, dakle 58 posto ukupnog stanovništva, na 198 milijuna ili 50 posto do kraja stoljeća, što znači gubitak od gotovo 65 milijuna ljudi u toj dobnoj skupini. Nadalje, stopa fertiliteta u EU pala je na rekordno nisku razinu od 1,34 djeteta po ženi u 2024. godini, daleko ispod razine zamjene od 2,1 dijete po ženi. Broj rođenih pao je s 6,8 milijuna 1960-ih na oko 3,5–3,6 milijuna godišnje.
Prema procjenama, EU bi do 2050. mogla gubiti u prosjeku 1,2 milijuna radno sposobnih ljudi godišnje. Omjer ovisnosti starijih, odnosno broj osoba starijih od 65 na 100 radno sposobnih, porast će s oko 35 posto na više od 50 posto do sredine stoljeća, a do kraja stoljeća na više od 60 posto.
To znači da će na svakog umirovljenika dolaziti sve manje radnika, što će opteretiti mirovinske sustave, zdravstvo i javne financije. Nedostatak ljudi već se osjeća na tržištu rada. Iako je sudjelovanje starijih radnika i žena poraslo, to samo privremeno ublažava problem. Bez migracija ili dramatičnog povećanja produktivnosti, ekonomski rast će biti usporen, a sposobnost financiranja države blagostanja ugrožena.
Energetska ovisnost EU-a: Europa plaća cijenu strateških pogrešaka
Europa ostaje jedan od najovisnijih energetskih uvoznika među velikim gospodarstvima. Prema Eurostatu, stopa energetske uvozne ovisnosti EU iznosila je 57,3 posto u 2024. godini. Za naftu i naftne derivate ovisnost doseže čak 96,6 posto, a za prirodni plin oko 85–87 posto.
Iako je EU uspješno smanjila ovisnost o ruskom plinu s 45 posto uvoza 2021. na oko 12–13 posto 2025., a naftu s 27 posto na 2–3 posto, problem nije nestao. Od početka rata u Ukrajini 2022. do kraja 2025. godini EU je Rusiji platila oko 213 milijardi eura za fosilna goriva.
Iako se taj iznos smanjuje, u 2025. oko 17 milijardi, ruski plin, posebno LNG, i dalje dolazi, a potpuni prekid planiran je tek do 2027.–2028. godine. Istovremeno je Europa postala najveći svjetski uvoznik LNG-a, s velikim oslanjanjem na SAD.
Visoke cijene energije u 2022.–2023. pogodile su industriju, posebno energetski intenzivne sektore, i ubrzale deindustrijalizaciju pojedinih država. Energetska ovisnost ograničava stratešku autonomiju i čini Europu ranjivom na geopolitičke šokove, upravo ono što Orbán naglašava kada govori o gubitku Europe u novoj stvarnosti.
Tehnološko zaostajanje: SAD i Kina preuzimaju vodstvo
Europa gubi utrku u ključnim tehnologijama budućnosti. U umjetnoj inteligenciji SAD proizvodi daleko najviše značajnih modela, oko 50 posto svjetskih ‘notable’ modela prema Epoch AI podacima, slijedi Kina s oko 24 posto, dok nijedna europska zemlja nije u top tri.
U 2025. SAD je objavio 59 značajnih AI modela, Kina 35, a Europa je daleko iza. Prema jednoj procjeni, SAD ima čak 40 velikih foundation modela, Kina 15, a cijela Europa samo tri.
Privatne investicije u umjetnu inteligenciju u SAD-u iznose desetke milijardi god
