Od početka godine Državnim hidrometeorološkim zavodom upravlja Ivan Güttler, a već u prvih pola godine morao se suočiti s posljedicama koje su ostavile velike oluje u Slavoniji, ali i toplinskim valovima. Uz temu neizbježne modernizacije DHMZ-a, govorio je i o vremenskim ekstremima, obrani o tuče, ali i klimatskim promjenama, donosi Tportal.
Kada je početkom godine preuzeo DHMZ, Ivan Güttler postao je i prvi klimatolog na čelu tog zavoda. Sa navršenih 39 godina Güttler iza sebe ima i mandat zamjenika ravnateljice DHMZ-a, a u Zavodu radi od samog početka svoje karijere.
U vremenima kada su klimatske promjene itekako postale realnost koju se ne može ignorirati, sve je više neuobičajenih vremenskih ekstrema – od tornada u zemljama regije, zrna tuče veličine teniskih loptica, razornih oluja i visokih temperatura. Neke od tih pojava bile su i teme intervjua Ivana Güttlera, u kojem nam je otkrio i možemo li neke od tih najvećih vremenskih ekstrema očekivati u Hrvatskoj.
Kakvo nas vrijeme očekuje u kolovozu?
Ne možemo dati točan slijed događaja. Znamo da će ovaj vikend doći do promjene vremena. Sezonske prognoze su za cijelo ljeto dale signal da će biti toplije od prosjeka i suše od prosjeka, ali ne možemo u ovom trenutku još reći hoće li sredina kolovoza biti toplija ili hladnija.
Građani su itekako osjetili toplinski val posljednjih tjedana. Radi li se o najdužem toplinskom valu koji je zabilježen u posljednjih nekoliko godina?
Nakon završetka vala, dobit ćemo tu analizu. Naime, krajem svakog mjeseca objavljujemo ocjenu klime za prethodni mjesec, što se tiče temperatura, ali i oborinskih prilika na području Hrvatske. Sigurno da je jedna od karakteristika ovog toplinskog vala, ne što smo imali temperature 40 ili 50, nego i njegovo produljeno trajanje. Isto izvještavaju i naši kolege u Beogradu i u Grčkoj, koji su također uočili duljinu ovog toplinskog vala. Posljedice tako dugog razdoblja visokih temperatura vide se ne samo u atmosferi, nego i u moru.
Upravo su ovaj tjedan zabilježene rekordne temperature more. Gdje je izmjerena najviša i koji je bio prijašnji rekord u temperaturi mora?
Definitivno smo imali temperature između 29 i 30 na Jadranu. Prije nekoliko dana je u Dubrovniku izmjerena 29,7 stupnjeva temperatura mora, a deset minuta kasnije čak 29,8. Imamo zapis iz Crikvenice od prije 10-ak godina kada je na jednoj investitorskoj postaji izmjereno 30 stupnjeva. Ali da, more je ovih dana izuzetno toplo – između 29 i 30 stupnjeva, a to onda ima za posljedicu izostanak onog efekta hlađenja koji ljudi priželjkuju.
Na društvenim mrežama mogli su se vidjeti komentari da je takva temperatura mora idealna za nastajanje uragana. Postoji li mogućnost takve pojave na Jadranu?
Jedan od uvjeta za nastanak uragana u Atlantiku jest visoka temperatura. U Sredozemlju nema uragana, mogu nastati tzv. medikeni, koji dosežu snagu do prve dvije kategorije uragana. Uragane ili tajfune poput onih u Pacifiku nećemo vidjeti jer jednostavno nema potrebnih uvjeta za njihov nastanak. Za stvaranje uragana potrebno je puno vodene pare, taj uragan mora imati dugačku putanju na kojoj se hrani iz morske površine. U Sredozemlju ne postoje takvi uvjeti. Treba držati oko na medikenima. Mi imamo svoje ciklone i anticiklone, imamo buru i jugo.
Možemo li u Hrvatskoj očekivati pojavu tornada? Prije nekoliko dana jedan se formirao i u Srbiji.
Imamo zapise o tome kako je Andrija Mohorovičić istraživao vijore kod Čazme iz 1898. Vjerojatnost nastanka tornada u Zagrebu nije nula, ali je puna manja nego u središnjoj Europi ili SAD-u. Neki od tih fenomena su karakteristika nekih lokalnih područja, kao što je bura u Hrvatskoj. Za tornado nije visok rizik u Hrvatskoj, ali nije ni nula.
Jesu li rekordi zabilježeni i kod temperatura rijeka i jezera?
Trenutno ne bilježimo rekordne temperature na rijekama. Nešto više vrijednosti temperatura, u razdoblju od 2018. do 2023. godine, zabilježili smo, primjerice, na vodotoku Rumin Mali 2022. godine kada je temperatura iznosila 28,9 stupnjeva te 2020. godine na vodotoku Krapina s temperaturom od 28,8 stupnjeva. Nova hidrološka mreža, za koju u Hrvatskoj brinu Hrvatske vode, DHMZ, i na određenim područjima HEP, omogućuje na nekim lokacijama mjerenja i temperatura, ne samo protok rijeke i vodostaji. Neke od tih rijeka imaju niže temperature jer im je izvorište ili u Alpama ili ispod Alpa, pa dolaze svježije. Neke su rijeke možda sada hladnije i pogodnije za osvježenje nego Jadran. Na našim stranicama imamo dostupne temperature za 10-ak rijeka. Drago mi je da smo u posljednje vrijeme ojačali suradnju s Institutom za vode, koji prati kvalitetu voda u Hrvatskoj. Dodirna su nam točka i toplinski valovi. Kolege s Instituta proučavaju koliko visoke temperature utječu na biološku aktivnost, koncentraciju određenih spojeva u vodi.
Koliko se koristi umjetna inteligencija u izradi prognoza?
Umjetna inteligencija koristi se u barem tri aktivnosti u meteorologiji. Jedna je prognoza vremena. Već više od 50 godina, meteorolozi u suradnji s matematičarima i fizičarima razvijaju modele koji koriste jednadžbe koje opisuju stanje atmosfere, količinu energije i gibanja, a zatim te jednadžbe numerički rješavaju pomoću superračunala primjenom matematičkim metodama kako bi se dobila prognoza vremena.
Kako su računala jača tako su ti modeli prostorno sve gušći, precizniji. Prije smo računali za svakih 100 kilometara, a sada za svakih pet kilometara, što se događa u atmosferi horizontalno, ali i vertikalno na stotinjak nivoa. Prognoze su s vremenom sve bolje i bolje, možda građani to ne osjete, ali kada se usporede prognoze danas i prije 30 godina primjećuje se velika razlika. Međutim, s umjetnom inteligencijom smo dobili nešto novo. S njihovim algoritmima, koji su uglavnom statistički, nema nametnutih zakona očuvanja energije, mase i količine gibanja, možemo neku mrežu naučiti da reproducira rješenja klasičnih modela. Modeli umjetne inteligencije treniraju se na ovim klasičnim modelima i dobivamo model koji je jedno 10-ak posto precizniji, puno brži, čak 1000 puta. Tu je najveći pomak. U Europi bi izdvojio Europski centar za srednjoročnu prognozu vremena (ECMWF), sa sjedištem u Reddingu, koji objedinjuje napore različitih meteoroloških službi baš u tom dijelu umjetne inteligencije. Na njihovim stranicama uz prognozu s klasičnim modelima, imamo i ove nove modele. U tom dijelu pokušava se istražiti možemo li zaboraviti te klasične modele koji su fizikalno utemeljeni te ići direktno na mjerenja. Na nekoliko lokacija, npr. Osijeku, Zagrebu i stotinjak lokacija u Hrvatskoj možemo mjeriti kolika je temperatura, tlak, vlaga, koristiti radarska, satelitska i sondažna mjerenja i vidjeti možemo li već tako trenirati naše modele umjetne inteligencije. To je jedno zanimljivo istraživačko područje i vidjet ćemo koliko će sljedećih godina biti napretka. Jedno od druga dva područja gdje se umjetna inteligencija može koristiti je u dijelu satelitske meteorologije. Recimo, Europa je izvrsno pokrivena radarima i satelitima. Sateliti daju procjenu što se vertikalno vidi s vrha oblaka, dok pomoću radara možemo točno detektirati gdje je unutar tog oblaka tuča, kiša, snijeg. Europa je po tom pitanju dobra jer se mogu kreirati algoritmi koji procjenjuju vezu između satelitskih i radarskih snimki, te se nakon uspostave veze između tih snimki, to može primijeniti na područje npr. Afrike koja je dobro pokrivena satelitima, ali ne i radarima. Treće područje gdje očekujemo napredak je korištenje algoritama umjetne inteligencije za isporučivanje prognoza. Možemo snimiti jednog AI prognostičara koji na hrvatskom izgovori prognozu, ali koristiti algoritam koji onda to prevede na slovački, češki, mađarski za naše turiste – dakle ne samo glas nego vizualno. Ovakve alate očekujemo vrlo skoro.
U nekim uobičajenim razgovorima mnogi zamjeraju DHMZ-u zašto ne može dati prognozu po danima za sljedeća dva tjedna, kao što to primjerice radi AccuWeather ili neka druga aplikacija.
Klasični modeli, kao i novi koji koriste umjetnu inteligenciju, u teoriji mogu izračunati 60 pa i 90 dana unaprijed. Međutim, kako gledamo što dalje u budućnost tako i naši modeli sve više bježe od stvarnosti. Zašto? Zato što mi ne poznamo savršeno početnu točku od koje krećemo i onda je logično da je prognoza za nekoliko idućih dana kvalitetnija nego ona za dva tjedna unaprijed, zato što je bliža stvarnosti i stvarnim događajima. U DHMZ-u računamo do tri dana s našim modelima, za sedam dana unaprijed koristimo i prilagođavamo podatke Europskog centra za srednjoročne vremenske prognoze (ECMWF). Aplikacije koje ste spomenuli pružaju takvu informaciju, ali pitanje je koliko je ona pouzdana. Tu je važno razlikovati prognozu vremena i sezonsku prognozu. Cilj prognoze vremena je tri dana unaprijed, sedam dana unaprijed dati informacije kakvo će biti vrijeme, odnosno kakav će biti slijed događaja, kakva će biti temperatura, kada će puhati i kakav vjetar. Kod sezonskih prognoza ne možemo reći 60 dana unaprijed kakva će biti temperatura neki određeni dan, ali možemo dati procjenu koliko je vjerojatno da će ljetna sezona ili jedan mjesec biti topliji ili hladniji od prosjeka. DHMZ izdaje sezonske prognoze za zimu i ljeto, tako smo početkom ljeta izdali sezonsku prognozu u kojoj procjenjujemo kako će ovo ljeto, uz visoku vjerojatnost, biti toplije od prosjeka te, uz umjerenu do nisku vjerojatnost, suše od prosjeka. Nitko u Europi nije u potpunosti zadovoljan sezonskim prognozama, i tu još imamo puno posla. Umjetna inteligencija možda može pomoći, ali ni ona neće moći prevladati temeljno ograničenje: ne znamo savršeno početne uvjete. Neki mali vjetrić, uvalica, drvo, mogu strujanjem kod prijenosa energije u atmosferu dovesti do promjene i utjecati na putanje velikih atmosferskih sustava.
Ima li naznaka za sezonsku prognozu za jesen ili za zimu?
Zasada je još rano govoriti o tome. Cijela 2023. bila je najtoplija od kada postoje mjerenja, to je bio rezultat i klimatskih promjena, ali i tople faze prirodnog fenomena u Pacifiku, El Niño, koja dodatno podiže temperaturu cijelog planeta Za sada, 2024. prati prošlu godinu po pitanju temperature. Bit će neizvjesno do samog kraja koja će od te dvije godine biti najtoplija. Primjerice, kada gledamo samo jedan kontinent, cijeli istok Europe je sada imao jedan dugačak toplinski val, dok su u Irskoj i Francuskoj temperature bile niže od prosjeka. Slična situacija je bila i tijekom zime, gotovo čitava Europa imala je zimu topliju od prosjeka, osim Skandinavije koja je imala česte prodore hladnog zraka.
Prvi ste klimatolog na čelu DHMZ-a. Hoće li to značiti neku promjenu u pristupu poslu u DHMZ-u i hoće li se možda više pažnje poklanjati primjerice klimatskim promjenama?
Posljednjih nekoliko ravnatelja, uključujući bivšu ravnateljicu Branku Ivančan-Picek, Natašu Strelec-Mahović i Ivana Čačića, bili su poznata lica građanima jer su desetljećima prezentirali prognozu na televiziji. Da, prvi sam klimatolog na čelu DHMZ-a. Ne umanjujući važnost i značaj drugih djelatnosti DHMZ-a, činjenica je da je prognoza najvidljivija, ali i vrlo važna usluga koju pružamo građanima, gospodarstvenicima, svim sektorima društva. Kontinuirano smo, od 0-24, u kontaktu s Civilnom zaštitom i podrška tijekom opasnih vremenskih događaja, sada u protupožarnoj sezoni surađujemo s Hrvatskom vatrogasnom zajednicom. Ako se dogodi neka situacija i prijete poplave, odmah se užare linije s Hrvatskim vodama. Te svakodnevne aktivnosti, koje se događaju iz dana u dan su i dalje u fokusu, neovisno o tome tko je ravnatelj DHMZ-a. Sada više gledamo i planiramo koje naše servise možemo prilagoditi i ojačati kako bismo pružili što bolju podršku procesu prilagodbe na klimatske promjene. Kako da naši sustavi obrane od poplava, požara, sustavi za upozoravanja građana na toplinske valove dobe što bržu i točniju informaciju. Velika je stvar ako možemo najaviti oluju dva-tri dana unaprijed, sat ili dva prije njenog dolaska. I tu nam mediji i portali pomažu. Svaki put kad DHMZ izda upozorenje, pomaže kada mediji brzo prenesu te informacije. Na taj način, građani mogu pravovremeno poduzeti mjere opreza i pripremiti se za nadolazeće vremenske nepogode.
Koji dio Hrvatske će prvi postati pustinja?
Činjenica da ljeta postaju sve toplija i suša, ali do kraja ovog stoljeća nećemo doživjeti da ijedan dio Hrvatske postane pustinja. Tu imamo sreće. Kod Pirinejskog poluotoka doista postoji ozbiljan rizik od dezertifikacije i to u širokom obliku. Srećom Hrvatska čak i u umjereno pesimističnim scenarijima nije u opasnosti. Temperatura raste, to bez daljnjeg, ali količina oborina na razini godine ostaje stabilna.
Kako gledate na one koji negiraju klimatske promjene?
Meni je to normalna stvar. Kada sam došao u DHMZ 2009., možda je bio drugi profil ljudi koji su se javljali oko te teme, imali smo neke akademike koji su bili dosta javno profilirani. U međuvremenu klimatske su promjene postale toliko izražene da ih više nitko ne može negirati. Primjerice, da i negiram klimatske promjene, ne mogu negirati činjenicu da je danas manje snijega nego ’90.-te kad sam bio klinac. Ne mogu negirati da su danas dulji toplinski valovi u odnosu na ’90.-te. Sjećam se ’90-ih da mi je tata branio sredinom dana ići van zbog ozonske rupe, a danas više nitko ne prosvjeduje zbog ozonskog omotača jer se on sporo, ali ipak obnavlja. Sedamdesetih godina bile su aktualne kisele kiše. Klimatske promjene su još jedan od okolišnih izazova. Možda je naglasak ovih javnih rasprava ili rasprava na društvenim mrežama ne toliko ima li ili nema klimatskih promjena, nego što je uzrok i koja su rješenja. Danas imamo poplavu teorija zavjere – da je to umjetno djelovanje na vrijeme, neke tehnologije su kontroverzne, neke nisu, koliko štete električna vozila, pa teorije da vjetroelektrane tjeraju crve iz zemlje i slično. Mislim da su meteorolozi dosta istrenirani zadnjih desetak godina kako odgovoriti na ta pitanja što se događa s klimom i koji se dijelovi klimatskog sustava najbrže mijenjaju.
Je li jedna od posljedica klimatskih promjena Saharski pijesak, koji je ovo ljeto bio intenzivniji nego inače?
Saharski pijesak, odnosno prašina dolazi iz tri točke – najveći dio iz područja Sahare, ali tu su i Bliski istok i njegove pustinje te pustinje središnje Azije. Atmosferska strujanja su uglavnom takva da se iz područja Sahare prema Brazilu, Južnoj Americi i središnjoj Americi prenose tone pijeska koji se taloži na tom području. Taj pijesak ima jednu dobru stvar, a to je da hrani Amazonu s fosforom i mineralima. Ponekad to dominantno strujanje okrene i na sjever pa imamo primjere pijeska i u Skandinaviji. Zadnje vrijeme imamo jedan novi fenomen tzv. hladne pustinje, primjerice na Islandu oko vulkanskog područja zna se pojaviti jak vjetar koji podiže prašinu. To je četvrti izvor prašine. Prašina u zraku je problematična i negativno utječe na respiratorni sustav, taloži se i ometa procese u tijelu. Zadnjih nekoliko godina češće ju uočavamo na području Europe. Nije još jasno je li to prirodna varijabilnost koja će nakon nekoliko godina nestati ili je to trend. Količinu prašine pratimo, DHMZ brine i o državnoj mreži za praćenje kvalitete zraka. Osim hidrologa i meteorologa, imamo i veliku skupinu kemičara koji prate kvalitetu zraka u urbanim sredinama i ruralnom dijelu. Gledaju količinu čestica, one mogu biti prirodne, kao primjerice ovaj pijesak, njihov izvor može biti požar, promjene u poljoprivredi, ali i strojevi, tvornice.
Možemo li idućih dana ponovno očekivati Saharski pijesak?
Glavni val je sada prošao. Ta prašina često bude na višim razinama atmosfere, malo čak i ohladi površinu, stupanj do dva, jer kad je velika količina prašine onda se sunčeve zrake odbijaju.
Jučer je obilježeno godinu dana od strašne oluje koja je pokosila Zagreb i Slavoniju, u kojoj su poginule tri osobe. Za sada ovo ljeto nismo zabilježili tako veliku oluju, možemo li je isključiti do kraja ljeta?
Prije godinu dana, 19. srpnja imali smo veliki sustav koji je prošao preko cijele kontinentalne Hrvatske, od Zagreba pa sve do istoka Hrvatske. Nažalost imali smo ljudske žrtve, puno štete, prvenstveno zbog jakog vjetra. Ali i ove godine smo imali epizode opasnih situacija – u Iloku je bilo velike štete na vinogradima, situacija u Bošnjacima gdje je svaki krov uništen, štete u Međimurju. Svake godine se događaju problemi s olujnim nevremenom, samo drugi dio Hrvatske. DHMZ tu ima jedan zanimljiv produkt, a to je Bilten DHMZ-a koji izlazi više od 30 godina. U Biltenu se bilježi iz mjesec u mjesec koje smo fenomene doživjeli. Zanimljivo je čitati kako smo i prije 20-30 godina imali velike štete u poljoprivredi, na objektima, uništavanje automobila. Najvažnije je da zaštitimo ljudske živote i da nemam stradanja. Treba biti oprezan i pratiti prognoze i upozorenja prije, za vrijeme i nakon olujnih nevremena. Jako me zabrinjava činjenica da nam se događaju ljudski gubici u fazi oporavka, sanacije štete. Treba učiniti sve kako bi se izbjegao gubitak ljudskog života.
Velika šteta i to od tuče zabilježena je ovo ljeto u Bošnjacima. Smatrate da je postojeća obrana od tuče neučinkovita, o čemu ste već i govorili. Koje rješenje za obranu od tuče bi onda bilo najbolje?
Što se tiče obrane od tuče, zakonski okvir je takav, DHMZ mora provoditi Zakon, iako smo jedina hidrometeorološka služba u Europskoj uniji koja ima zakonsku obvezu provoditi metodu koja nema čvrsto uporište u znanosti. Ministarstvo poljoprivrede nadzire provedbu Zakona o sustavu obrane od tuče. U Hrvatskoj se obrana od tuče provodi prizemnim generatorima, na 300 lokacija gdje naši motritelji, koji nisu profesionalci, pale generatore uz koordinaciju s kolegama iz DHMZ-a. Ako danas-sutra ukinemo po meni tu neopravdanu tehnologiju zasijavanja oblaka srebrovim jodidom, rado bih da nam svi ti motritelji ostanu u sustavu. Oni bilježe kada se tuča pojavila, kojih je bila dimenzija, koliko je dugo trajala. Za razliku od podataka o npr. temperaturi i tlaku, nedostaju nam podaci o tuči jer ona može biti jako lokalizirana te nam je svaki podataka o pojavi tuče vrlo važan. Nije svaki dio Hrvatske jednako ugrožen. Danas znamo da se u Dalmaciji tuča uglavnom pojavljuje u hladnom dijelu godine, na kontinentu u toplom dijelu godine. Istra je tu nekako miješana zona i postoji mogućnost gotovo u svakom mjesecu da se pojavi tuča. Isto tako u grubo znamo da se broj dana s tučom smanjuje, ali nam raste veličina zrna tuče. Procjena Svjetske meteorološke organizacije (WMO) je da metoda zasijavanja oblaka kemijskim reagensom srebrovim jodidom nije opravdana. Postoje naznake da metoda malo više funkcionira, u zaljevskim, pustinjskim zemljama i to djelovanjem na već formirani oblak kako bi se iz njega izvuklo 10 ili 20 posto više oborina. Što se tiče tuče, ne. Svaki put kada bi se radila istraživanja, ne bi se dobio signal da je manje štete od tuče. Štoviše, neke analize ukazuju na potencijalno povećanje štete čak i do tri puta. Iako su prvi laboratorijski eksperimenti s ovom metodom provedeni u 40-im godinama prošlog stoljeća u SAD-u, Sovjetski Savez je uvelike popularizirao tvrdnju o njezinoj 90% učinkovitosti. Međutim, nedostatak transparentnosti u objavljivanju rezultata i rigorozne znanstvene provjere ovih tvrdnji izazvao je značajnu skepsu u znanstvenoj zajednici. Veliki eksperimenti u Švicarskoj i SAD-u 70-tih godina prošlog stoljeća nisu ukazivali na smanjenje broja zrna tuče ili smanjenje kinetičke energije zrna tuče. Budući da je tuča lokalizirana, njezina pojava može značajno varirati od mjesta do mjesta, čak i unutar relativno malih područja. Ako, primjerice, padnu velika zrna tuče na području Zagreba, ne može se reći kako se to nikada prije nije dogodilo jer smo imali rakete. To nije točno. Događalo se i prije, samo što su velika zrna tuče pala, primjerice, u Zaprešiću ili Brdovcu, ali ne i u Zagrebu.
Prije nekoliko dana u Sloveniji su pada zrna tuče sa šiljcima.
Da, ne mora zrno uvijek biti okruglog oblika, mogu biti nepravilni oblici. Također, zrno ne mora biti niti homogeno, ponekad na tlo može pasti nekoliko zrna koja su se slijepila u tom padu. Uglavnom, tuča je neiscrpna tema. I u Bibliji postoje zapisi o tuči, stari Grci su pisali o događajima s velikim zrnima tuče, neki ratovi u srednjem vijeku su bili prekidani zbog šteta od tuče. Nažalost, imali smo nedavno u Španjolskoj jedan smrtni slučaj od tuče. Iako su smrtni slučajevi rijetki, tuča može uzrokovati ozbiljne ozljede.
Koje je onda rješenje za obranu od tuče?
Kada pitate meteorologe, oni će reći da ulažu napore kako bi detektirali putanje tih oblaka, kako bi građani što ranije dobili upozorenje, kako bi se spriječili gubici ljudskih života. Kolege agronomi razvijaju nove vrste biljaka koje su otporne na sušu, toplinu, pa možda i takve mehaničke udarce od tuče. To ide sporo jer nema čarobne biljke koja može izdržati veliku tuču. Tu su i mreže, koje nisu kontroverzna tema. I sada kada je bila tuča u Međimurju mogli smo na društvenim mrežama vidjeti fotografije mreža koje su zaustavile zrna razumne veličine. Naravno da mreža ne može zaustaviti zrno od 10 ili 15 cm, ali može se raditi na jačanju tih mreža. Posebna tema je i osiguranje od tuče. U svakom slučaju, nema čarobnog rješenja. Sigurno je da će s vremenom građevinski materijal postati sve kvalitetniji i otporniji na mehaničke štete. Danas je crijep, na primjer, puno čvršći i izdržljiviji nego što je bio prije 50 godina, a isti trend poboljšanja odnosi se i na fasade i stakla. Bio bih najsretniji da je srebrov jodid učinkovito sredstvo. Imali bismo, kao u Srbiji, 1800 lansirnih rampi i ja bih se hvalio kako ispaljivanjem raketa možemo spriječiti tuču. Ali to nije tako. Moram upozoriti građane da je to tehnologija koja se nije dokazala, koja je ušla prerano u primjenu, koja je dala lažnu nadu građanima. To je kao da koristite lijek koji nije prošao sve potrebne provjere i sustave kontrole. Niz vrlo ozbiljnih studija i istraživanja ukazuju kako ova metoda može povećati rizik od nastanka štete. To smo dužni jasno komunicirati građanima i donositeljima odluka.
Međutim, ministar poljoprivrede Josip Dabro nakon posjete Bošnjacima kazao je da bi postojeći sustav obrane od tuče možda trebalo zadržati zbog psihološkog efekta. Jeste li razgovarali s ministrom oko toga?
Razgovarali smo jednom, ministar se posebno interesirao za stanje mreže obrane od tuče nakon što je preuzeo dužnost i nakon nevremena u Iloku. Kontinuirano komuniciramo s njegovim kabinetom, komuniciramo i s načelnicima općina, županima. Uvijek smo otvoreni za suradnju i razgovor o toj temi, kao i pružanju svih relevantnih informacija. Trenutačno postoje nejasnoće i neizvjesnost kako će ta priča ići dalje budući da je još 2021. nacrt prijedloga Zakona o prestanku važenja Zakona o sustavu obrane od tuče upućen u službenu proceduru. Što se tiče Bošnjaka, najvažnije je da nije bilo ljudskih žrtava, država je brzo reagirala i pružila pomoć stanovništvu.
Jeste li možda razgovarali s Udrugom raketara?
S tom udrugom nemamo službenu komunikaciju. Osobno ne znam ni detalje funkcioniranja te udruge. U javnosti često istupaju pojedinci koji se prikazuju kao vodstvo udruge, dok u Registru udruga RH stoje drugačiji podaci. Raketari u Hrvatskoj više nisu aktivni, rakete ne koristimo, sukladno odobrenju Ministarstva poljoprivrede, od 2020. godine. Primjeri država koje koriste rakete, poput BiH i Srbije, pokazuje kako to nije čarobno rješenje. Zadnjih dana smo mogli čitati tekstove o „uspješnom“ sustavu u Mađarskoj u kojima se ističe da je danas manje tuče nego 2017. godine. To je poput tvrdnje da je protugradna obrana u Zagrebu savršena samo zato što danas nije bilo tuče, niti jučer, niti prije par tjedana. Kako se od tjedna do tjedna mijenja situacija, mijenja se i od godine do godine. Potrebno je pratiti sustavne trendove, a ne nasumično odabrane godine.
Što Slovenija koristi?
Slovenija nema sustav na nacionalnoj razini. Postoje neke aktivnosti, o kojima nemamo puno dokumentiranih tragova i javnih izvješća, na području Maribora gdje privatno avio udruženje zasijava oblake, isto srebrovim jodidom. U nekim državama to ide preko državnih agencija u sastavu ministarstva. No, od nacionalnih meteoroloških službi u Europskoj uniji takvu zakonsku obvezu ima samo DHMZ.
Kako napreduje izgradnja novog kompleksa DHMZ-a na Borongaju?
Prošle godine smo riješili pitanje građevinske dozvole zahvaljujući timu ljudi na čelu s bivšom glavnom ravnateljicom, koja je uložila mnogo truda u taj proces. Sada smo u pripremi projektne dokumentacije. Planiramo projekt financirati iz nove europske ovojnice, dijelom iz nacionalnih sredstava. Radi se o financijski dosta zahtjevnom projektu koji predviđa i unaprjeđenje naših usluga i servisa, nabavu superračunala i izgradnju zgrade u kojoj će biti smještene sve naše službe i laboratoriji, a koju ćemo dijeliti s Institutom za vode Josip Juraj Strossmayer. Idući mjeseci su nam dosta bitni da kompletiramo projekt i pokažemo važnost projekta svim nadležnim ministarstvima. Zgrada će ujedno biti i važan centra koji će omogućiti da u narednih 100 godina možemo koordinirati zajedničke aktivnosti ublažavanja i prilagodbe klimatskim promjenama. Trenutno smo smješteni u zgradi Kraša gdje smo u zakupu od 2020. i potresa u Zagrebu. Nalazimo se i na još tri lokacije u Zagrebu. Zgradu na Griču je preuzeo Hrvatski povijesni muzej, ali naša meteorološka postaja će tamo ostati, na čemu smo zahvalni. Tako će se temperature zraka, tlak i vlaga i dalje mjeriti na mjernoj postaji Zagreb-Grič.
