“Jugoslavenicus domestica vulgaris”, ili “Jugoslaven domaći obični”, endemska je vrsta Balkana koja se, usprkos povijesnim potresima i tranzicijskim čistilištima, tvrdoglavo održala do danas. Njegovo prirodno stanište jest šuma i divljina, no paradoksalno – najčešće ga se viđa u polit.ici, na festivalima opskurne ljevice ili u medijima gladnim egzotike. U sukobu s ljudima, ali još više sa samim sobom, ova vrsta preživljava zahvaljujući prevrtljivosti, viškovima hrane i neugasloj sklonosti da uvijek pronađe krivca u drugome. Dok jedni primjerci pokušavaju živjeti pripitomljeno, u skladu s društvom, drugi ostaju vjerni ideološkim mitovima i zakonima džungle, gdj.e se po tradiciji glasnije viče nego što se radi.
Tako dr.sc Ivica Granić piše na društvenoj mreži:
“‘Jugoslavenicus domestica vulgaris’, ili ‘Jugoslaven domaći obični’, vrsta je endemska za prostore današnje RH i BiH
Vrsta je u teškom položaju, zbog štete koju izaziva u stalnom je sukobu s ljudima, stoga ih se normalni ljudi žele riješiti.
Njihovo prirodno stanište isto je kao i njihovih bioloških prethodnika, dakle šuma i divljina, ali se znaju iznenada i nenajavljeni pojaviti među ljudima.
Obolijevaju najčešće od trbušnih oboljenja i tifusa.
Ovaj prevrtljivac u sukobu s ljudima u zadnjih 30-ak godina pretrpio je znatne gubitke, ali ipak još postoji u određenoj mjeri diljem šumovitog Balkana.
Za svoje postojanje zahtjeva velike količine hrane, veličina mužjaka kreće se između 160 i 190 cm, glava mu je poveća, šiljata, širina vrata mu varira između 40 – 60 cm.
Važno je znati da je veći broj primjeraka te vrste ipak pripitomljen i živi u skladu s ljudima, međutim postoji i stanoviti broj koji još uvijek živi po pravilima šume i divljine, i ne pokazuju nikakve naznake da bi mogli uspostaviti bilo kakav kontakt s normalnim ljudima.”
Sokolu s Pantovčaka poručili-FALIŠ, pa hitno sletio u Šibenik da posluša odu Sutjesci
U konačnici, “Sokol s Pantovčaka” nije slučajno završio ondje gdje jest. Njegov izbor društva i događaja jasno pokazuje pripad.nost ideološkom krugu koji ga određuje. Dok HDZ raste, a ljevica tone u vlastite promašaje i autogolove, predsj.ednik traži utočište među onima s kojima dijeli iste svjetonazore. Nije to samo politički signal, nego i potvrda: sličan se sličnome raduje.