Kako piše Hina, saborska zastupnica Ivana Kekin i stranka Možemo! pokrenuli su u Osijeku peticiju i kampanju za hitnu kupovinu državnih PET/CT uređaja, oštro napadajući suradnju javnog zdravstva s privatnim sektorom.
Iza ovog agencijskog izvještaja, međutim, krije se još jedan plastičan primjer jeftinog populizma koji kompleksne probleme zdravstvenog sustava svodi na estradno skupljanje političkih bodova. Sustavni, agresivni i neprekidni napadi Ivane Kekin usmjereni protiv privatne tvrtke Medikol jasno pokazuju da primarni cilj ove kampanje nije stvarna briga za pacijente, već čisti ideološki aktivizam koji potpuno ignorira ekonomsku realnost i postavlja ključno pitanje: s čijim se novcem misle provoditi ovakva instant-rješenja?
Kroz pritiske da država pod hitno kupi vlastite uređaje, Možemo! zapravo pokušava oživjeti stari socijalistički i komunistički mentalni sklop. Umjesto modernog, sinergijskog modela zapadnih demokracija u kojem javno i privatno zdravstvo surađuju na dobrobit građana, javnosti se nameće rigidna dogma u kojoj je privatni poduzetnik dežurni krivac za sve sustavne propuste.
U nastavku prenosimo cjeloviti izvještaj o istupu Ivane Kekin u Osijeku:
HINA: Možemo iz Osijeka krenuo u kampanju za kupovinu PET/CT uređaja
“Da za te novce kupimo PET/CT uređaje za cijelu državu oni bi koštali devet milijuna eura, a u ovoj godini smo Medikolu dali već 20 milijuna eura, lani 20 milijuna eura, i to traje od 2007. godine”, rekla Kekin dodavši kako je Hrvatska za sredstva koje je dala Medikolu mogla kupiti PET/CT uređaje za cijelu EU.
Kampanja je krenula iz Osijeka jer je KBC Osijek središnja zdravstvena ustanova za sve Slavonce i Slavonke, a u njemu se na kolonoskopiju čeka 187 dana, na CT abdomena 267 dana, na pregled kardiologa 156 dana, a na ultrazvuk dojke više od 400 dana.
“U državi u kojoj je karcinom debelog crijeva drugi uzrok smrtnosti među karcinomima, na kolonoskopiju se čeka više od šest mjeseci, u državi u kojoj je najčešći rak kod žena rak dojke na ultrazvuk se čeka više od 400 dana. To je zdravstvo kakvo imamo jer se novac kontinuirano odlijeva u privatne džepove, a ne ulaže se u javne bolnice i javne aparate, u zdravstvene radnike”, ističe Kekin.
KBC Osijek je, osim po dugim listama čekanja, poznat i po nekoliko skandala i primjera izrazito lošeg upravljanja, gdje nitko nikada nije preuzeo odgovornost.
Podsjetila je na slučaj ginekologa koji je nepravomoćno osuđen da je silovao pacijenticu na radnom mjestu, nakon čega je nastavio raditi u bolnici. Također je istaknula primjer osječkog dječjeg psihijatra koji je prema potvrđenoj optužnici maltretirao i zlostavljao desetke maloljetnih pacijentica, te slučaj iz 2022. godine, kada je žena došla na prekid trudnoće, koji joj je nakon odugovlačenja napravljen bez anestezije, da bi se nakon nekoliko tjedana ustanovilo da joj trudnoća uopće nije prekinuta.
“Je li neminovnost da se mora trpjeti ponižavanje, neodgovornost i ovakvo ponašanje kakvo se događa u KBC-u Osijek? Mi kažemo da ne, zato pozivamo građane da potpišu peticiju, a Plenkoviću, Hrstić, Ružiću i svima u Vladi da kupe PET/CT uređaje odmah”, poručila je Kekin.
Tvrdnjama da se “novac kontinuirano odlijeva u privatne džepove” Ivana Kekin svjesno prešućuje ključnu činjenicu: svi ti milijuni eura zapravo su plaćeni za konkretne i skupe preglede hrvatskih građana na teret HZZO-a. Privatni sektor je uskočio i osigurao uslugu onda kada javne bolnice te iste aparate uopće nisu imale ili ih nisu bile u stanju organizirati.
Udarajući na privatnike, Kekin zapravo vješto skreće fokus s administrativnog kaosa, loše organizacije rada i nedostatka kadra unutar samih javnih bolnica. Skandali u KBC-u Osijek na koje podsjeća – poput stravičnih slučajeva liječnika pod teškim optužnicama ili propusta pri medicinskim zahvatima – upravo su dokaz potpunog sloma upravljanja unutar javnog sustava, što se nikada neće riješiti pukom kupnjom novih aparata i potpisivanjem populističkih peticija.
Ultimativni zahtjev Vladi da “kupi uređaje odmah” predstavlja potpuno ignoriranje financijske održivosti. Kupnja samog aparata u ozbiljnim zdravstvenim sustavima znači tek manji dio troška; dugoročno održavanje, zapošljavanje i skupa edukacija visokospecijaliziranog kadra zahtijevaju stabilne izvore financiranja koje jeftine političke parole ne mogu ponuditi. Ova osječka kampanja stoga ne predstavlja borbu za pacijente, već pokušaj nasilnog obračuna s privatnim sektorom metodama koje pripadaju nekim bivšim, totalitarnim vremenima.
