Pogibija 15 osoba u padu nadstrešnice na novosadskom željezničkom kolodvoru potaknula je val prosvjeda u Srbiji koji ne jenjava. Studenti već dulje od mjesec dana blokiraju šezdesetak fakulteta, pozivaju na opći štrajk i dobivaju sve veću potporu.
Veliki dio javnosti za nesreću na kolodvoru odgovornom smatra vlast koja je zbog navodne korupcije provela nekvalitetnu rekonstrukciju zgrade kolodvora čiji je pad doveo do gubitka ljudskih života.
Vlast u Srbiji studente optužuje da su ‘politički instruirani‘ i ‘inozemni plaćenici čija je namjera provođenje obojane revolucije‘. Provladini mediji pokušavaju ih podijeliti i zastrašiti.
Poslije masovnog prosvjeda u petak navečer ispred Radio-televizije Srbije, od koje se traži objektivno izvješćivanje o prosvjedima i studentskim blokadama, provladini mediji objavili su službenu procjenu da se okupilo oko 15.000 ljudi.
Belgrade, 1/17/2025
Student protests are growing larger each week in opposition to dictator Vučić, who continues to blame the CIA & the West for the unrest.
Reports of students being stabbed, run over by cars, & intimidated by government forces have only fueled their resolve. pic.twitter.com/GyMCTt1F19
— NahBabyNah (@NahBabyNah) January 18, 2025
Organizacija Arhiv javnih skupova procjenjuje da je ispred RTS-a i na ulicama u središtu Beograda bilo između 53.000 i 55.000 studenata i građana koji su ih podržali.
Vlast optužuje Hrvate
U pokušajima “razbijanja” koherentnosti studentskih prosvjeda, srbijanski propagandisti u petak su po drugi puta pokušali prozvati “utjecaje iz Hrvatske” kao prave inicijatore prosvjeda. Prvi pokušaj uključio je studente zagrebačkog FER-a koji su bili optuženi za špijunažu, a drugi prozvani je jedan od najboljih hrvatskih komunikacijskih savjetnika, specijaliziran za krizno i strateško komuniciranje, Krešimir Macan.
‘Na prljavom zadatku’: Srpski tabloidi ‘zatočili’ Macana u Beogradu. On se javio s Trga u Zagrebu
Krešimir Macan je u interview za Danas objasnio što se točno dogodilo s njegovim putovanjem u Beograd, ima li Hrvatska ikakve veze sa studentskim prosvjedima te zašto su Hrvati i Albanci najbolji izgovor za sve unutarnje probleme u Srbiji.
“Cilj je posijati sumnju na eventualno samo jednoj točnoj informaciji, ako i to. Nekada i sve izmisle. Ja sam kratko, drugim poslom, nevezanim za politiku, bio u Beogradu u četvrtak 16. siječnja i još tu istu večer sam bio nazad u Zagrebu. Tako je u trenutku kada su tabloidi objavili da sam stigao u Beograd, jedino točno bilo da sam stigao u Zagreb i to večer ranije.
Bio sam u sličnoj situaciji 2016., ali tada jesam radio na izborima, pa sam pokaznu vježbu već prošao tako da sam bio miran. Očekivao sam neku moguću reakciju jer sam prošlu subotu u mojem podcastu “Špica s Macanom” ugostio Nenada Čanka, bivšeg lidera LSV-a i Anu Lalić Hegediš, predsjednicu Nezavisnog društva novinara Vojvodine upravo na ovu temu koju sada proživljavamo – zašto nas Hrvate stalno uvlače u te interne priče u Srbiji.
Ta epizoda je bila dosta gledana i još se gleda i komentira, pa sam vjerojatno time privukao pažnju. A kako su u podcastu objasnili gosti, mi Hrvati i Albanci smo idealni vanjski neprijatelji, kad imate unutrašnje pritiske poput studentskih prosvjeda, kaže za Danas Krešimir Macan, stručnjak za kriznu kominikaciju iz Hrvatske, za kojeg su mediji bliski vlasti, nazivajući ga propagendistom, u petak pisali da je stigao u Beograd da bi provodio kampanju u korist opozicije”, objasnio je Krešimir Macan.
Mediji bliski vlasti nisu proteklih dana štedjeli ni studente koji su u blokadi fakulteta, pa su tako objavljene putovnice studenata FER-a koje pokazuju da imaju hrvatsko državljanstvo. Kako vidite, to je način na koji se Vučić, navodni branitelj Krajiških Srba, obračunava s neistomišljenicima.
“Sve je to isti obrazac ponašanja po kojemu se radi. Ako imaš vanjske neprijatelje koji ugrožavaju zemlju, tada je potrebno braniti zemlju, a ne demonstrirati, makar mirno. Da bi izgradili takvu konstrukciju morate tražiti i najmanju vezu s Hrvatskom, tada prokazati te studente kao potencijalne suradnike SOA-e, hrvatske tajne službe i potom braniti državu od njih. Možda netko i povjeruje u tu priču, cilj je posijati sumnju, stvoriti narativ o ugrozi koja bi objasnila kako su studentski prosvjedi uvezeni, potaknuti od neprijatelja – a ne iskren prosvjed protiv vladajućih. Većina ljudi u Hrvatskoj uopće i ne zna što se događa u Beogradu, to je primarno interna srbijanska priča. Nije ugodno, ako atmosfera izbjegne nadzoru, možete i nastradati kao ona djevojka na prosvjedima prekjučer. Naš jedini krimen je da dolazimo iz Hrvatske u ovom trenutku, inače nije bilo nikakvih problema. Pa prva je nagrabusila Severina, kako vi volite reći – srpska snajka i to dva puta…
Vučiću je kriva i „Blokadna kuharica“ također iz Hrvatske?
“Te 2009. i naši političari su bili zatečeni plenumskim vođenjem štrajka na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, koji nije bio politički motiviran i vodili su ga sami studenti. Politika nema puno alata niti zna kako s ljudima koji idu neopterećeno i iskreno u borbu za neke promjene, a pritom imaju sav onaj entuzijazam kojeg imaju mladi širom svijeta. Sve promjene su uvijek kretale od njih. Tako da se isto ponovilo sada i u Srbiji – i koga okriviti da je to “zakuhao” – pa naravno Hrvate i njihove neke kuharice. Bez obzira što jedno s drugim baš i nema previše veze – od povoda pa do trajanja i broja sudionika. Studentska reakcija je originalna srbijanska priča, priča za sebe. I dogodila se sama od sebe, zbog pokušaja da se odgovornost za stradanje nedužnih ljudi izbjegne.
Je li padom nadstrešnice počeo i pad režima Aleksandra Vučića?
“Nadstrešnica je pala, stradalo je previše ljudi, zaljuljao se cijeli sustav jer nije prvi put da stradaju ljudi, a nitko ne odgovara. Kad niste ili ne možete ponuditi nekog drugog odgovornog za propuste, kada javnost ima dojam da zataškavate cijelu stvar, tada je moguće da će se bijes javnosti okrenuti prema samom vrhu hijerarhije, a i onima koji sudjeluju u zataškavanju, na bilo koji način. Od predsjednika Vučića do javnog servisa RTS-a. A pritom i ne znate koja je interna dinamika kod vladajućih – jer isto vlada psihoza tko je sljedeći koji će pasti i koga će povući za sobom. Postoji u Imotskom kod nas jedan izraz „mudovez“ koji jako dobro opisuje ovu međusobnu ovisnost vladajućih jednih od drugih. Ako padne jedan, pada i drugi, inače imamo pat poziciju. Nitko ne pada. E tada su se pojavili studenti koji nisu ni s kim povezani, samo su nezadovoljni takvim funkcioniranjem države u kojem izostaje bilo kakva odgovornost političara na funkcijama.
Koja je vaša procjena reakcija Vučića od tada, odnosno koliko je taktika kriznog komuniciranja do sad promijenio pokušavajući smiriti situaciju i zataškati ono što se dogodilo?
“Ovo je igra živaca – tko će dulje izdržati i Vučić ju je uvijek dosad dobro igrao. Ima medije pod kontrolom i morate biti svjesni kako većina Srba nema informaciju koliko je ljudi na prosvjedima i što se tamo stvarno događa. Ovisi iz kojeg izvora primate informacije. Zato i treba ova priča o nama Hrvatima da se hrani narativ o ugrozi Srbije izvana, iako je to sve samo ne istina. Ali bitno je da imaš priču koju tvoji mogu širiti i reći: Vidiš što nam ove ustaše rade. Tako se skreće fokus s onog što je bio povod prosvjedima – izostanak odgovornosti za 15 izgubljenih života u Novom Sadu. Studenti su rekli dosta, ne želimo živjeti u takvom sustavu gdje nema ni kaznene niti političke odgovornosti za najgore propuste. Vučić radi sve što može da se prosvjedi razvodne i studenti sami od njih odustanu – zasad mu ne uspijeva jer se uvijek dogodi nešto što dodatno motivira studente, poput napada vozilom na djevojku u Beogradu. Društvene mreže ne mogu kontrolirati, ali ih zato zatrpavaju smećem.
Šta je dobio privođenjem Vesića, a koliko je i da li je izgubio puštanjem da se brani sa slobode?
“Sve je bilo zakašnjelo i to je dovelo do iskazivanja nezadovoljstva. Sve je to izgledalo nedovoljno i odglumljeno. Da istražni organi rade po nečijem nalogu, a ne neovisno od bilo koga što bi trebao biti slučaj. Vidite sada kako oštro postupaju prema ovom liku koji je ozlijedio djevojku u Beogradu. Shvatili su da ako budu i dalje dopuštali da se njihovi izvlače, da time samo dolijevaju ulje na vatru studentskih prosvjeda. Općenito blaga reakcija ili izostanak bilo kakve reakcije je i doveo do ovog vala prosvjeda s jednostavnom porukom – ako nitko nije odgovoran, svi ste vi odgovorni – ruke su vam krvave.
Kako se sada nose sa studentskom blokadom, a pogotovo poslije pokušaja ubojstva studentice?
“A vidite kako je ministar Dačić promptno reagirao, izvijestio javnost i MUP je odradio svoj posao – jer da nije samo bi potvrdio sve ono što studenti stalno govore – sustav ne funkcionira, institucije, policija, tužiteljstvo i pravosuđe su pod kontrolom vladajućih i zataškavaju odgovornost krivaca i njihovih nadređenih koji su im nalagali što da rade”.
Nedostaje li nešto studentskom prosvjedu? Hoće li se sam od sebe ugasiti, kao i prethodne građanske pobune, ili ne?
“Zasad izgleda da dobro funkcioniraju i tu je ključ u tom plenarnom sustavu, kada se kolektivno odlučuje, u kojem ne postoje formalni lideri jer bi ih tada bilo lako izdvojiti i izložiti medijskom i bilo kakvom drugom pritisku – vidjeli ste izvješća o tome kako vaše službe pokušavaju ući u pametne telefone aktivista. Sve se to i sada događa, ali ako su svi lideri i istovremeno nitko, jako je teško baš sve zastrašiti. Oni koje su vladajući odredili kao lidere izloženi su ogromnim pritiscima sa svih strana – službeno i neslužbeno – znate kako to u Srbiji funkcionira – sve je dopušteno. Uvijek dođe do zamora u jednom trenutku i radi se o igri živaca. Ovaj put je ipak stvar nešto drugačija jer su zahtjevni jasni i jednostavni – ili će odgovarati oni koji su krivi ili oni koji ih štite ili se prosvjedi nastavljaju. Netko će prvi morati popustiti – studenti zasad ne popuštaju svim pritiscima usprkos.
Studenti se ograđuju od opozicije, je li to dobro?
“Apsolutno i poželjno, jer vladajući jedva čekaju da se pojavi poznato lice iz opozicijena na prosvjedima ili pak da mirni prosvjedi postanu nasilni. Tako su završili prosvjedi nakon Ribnikara zadnji put – kad su uspjeli isprovocirati nasilje. Tako da politika tu nema što tražiti – niti su pokrenuli studente niti ih studenti trebaju. Jer je i opozicija manjim dijelom odgovorna zato što je dopustila vladajućima da rade što žele, iako imaju imunitete i sredstva za suprotstavljanje vladajućima. To im je posao – ali čini se da ga bolje rade studenti, nego oni koji su za njega plaćeni. Politika tu sada nema što tražiti.”
Kako bi se opozicija u ovim okolnostima trebala ponašati?
“Pa za divno čudo rade ono jedino što mogu. Da pomažu svojim imunitetima i otvaraju zatvorena vrata koje vladajući zalupe u pokušaju zastrašivanja studenata uhićenjima, privođenjima i svim drugim metodama pritiska. Njihovo je da reagiraju na sve nezakonite metode pritiska na studente i svako nezakonito ponašanje i da traže političku odgovornost u tijelima u kojima djeluju. Dakle institucionalno, da štite prava svih građana iznutra. Jer kada je vladajući sustav ugrožen, prvo stradaju ljudska prava.”
