Piše: Vjekoslav Rašić, hrvatski branitelj
Hrvatska je zemlja izgrađena na žrtvi svojih branitelja, no dok se reflektori gase, u sjeni zakonskih paragrafa odvija se drama o kojoj se rijetko govori. Dok službena retorika slavi dostojanstvo pobjednika, stvarnost na tržištu rada nudi potpuno drugačiju sliku. Pravo prednosti pri zapošljavanju za djecu branitelja, na papiru snažan alat, u praksi postaje nepremostiva prepreka.
Enigma “jednakih uvjeta”
Članci 102. i 107. Zakona o pravima hrvatskih branitelja trebali bi biti štit. Umjesto toga, oni su postali zakonski labirint. Ključna fraza — “pod jednakim uvjetima” — skriva enigmu koja u praksi guši svaku prednost. Što to zapravo znači? To znači da kandidat mora proći kroz filtere testiranja i intervjua te ostvariti identičan rezultat kao i drugi, da bi se njegovo pravo uopće aktiviralo. U sustavu gdje se bodovi mjere u decimalama, “jednaki uvjeti” postaju statistička anomalija, a prostor za manipulaciju — beskrajan.
Apsurdni uvjet: Prednost samo za socijalne slučajeve?
Ono što šokira, a što Vlada vješto skriva poput zmija noge, jest uvjet iz članka 107. Da bi dijete poginulog, nestalog ili ranjenog branitelja uopće ostvarilo pravo prednosti, ono mora biti korisnik minimalne zajamčene naknade. > Jednostavnim jezikom: Da bi država stala iza djeteta onoga tko je za nju krvario, to dijete mora biti socijalni slučaj. Je li to cijena dostojanstva? Zar je to nagrada za žrtvu — status socijalnog slučaja kao preduvjet za radno mjesto? Upravo ovdje leži razlog zašto Vlada ne objavljuje statistike. Te brojke bi vjerojatno razotkrile poraznu istinu o “konzumentima” prava koje je gotovo nemoguće konzumirati.
Namještena igra: Dok stručni odlaze, podobni ostaju
Dok se djeca branitelja guše u nemogućim uvjetima i pakiraju kofere za odlazak u inozemstvo, državni aparati pune se kadrovima po starom receptu. Politička elita, neovisno o predznaku, nastavlja tradiciju naslijeđenu iz bivšeg sustava — zapošljavanje podobnih, a ne sposobnih. Subjektivna procjena na intervjuima postala je savršen paravan za namještene natječaje.
Zašto ne uvesti transparentan bodovni sustav? Umjesto maglovitog “testiranja”, pravednost bi se postigla jasnim kriterijima:
Vrijeme provedeno na Zavodu za zapošljavanje
Školska sprema i ostvareni uspjeh
Imovinski i socijalni status
Status djeteta branitelja kao jasan bodovni bonus
Poziv na buđenje
Ova zakonska konstrukcija nije ništa drugo nego podvala. Ona se ponavlja i u novim izmjenama Zakona o obrani, cementirajući sustav u kojem su branitelji i njihove obitelji ponovno izigrani.
Kao netko tko je sudjelovao u stvaranju ove države, moram reći: Nisam se za ovo borio. Vrijeme je da branitelji otvore oči i zatraže pravo na rad koje nije uvjetovano siromaštvom, već zaslugama i stručnošću. Dostojanstvo se ne čuva prigodnim govorima, već pravednim zakonima.