Lov, sport ili elitizam, svejedno je ali u njemu se vrte ogromni novci, samo ga treba znati ubrati.
Lov, sport ili elitizam, svejedno je ali u njemu se vrte ogromni novci, samo ga treba znati ubrati. U hrvatskom ministarstvu to je ponekada na nekim sajmovima usputna tema, nevjerojatno da nešto što može donijeti ogromni novac može biti usputna tema, jer da se ima ideja, vizije i naprave studije, a vremena je bilo svi bi zaradili, zaradili velike novce.
Tako 24sata piše: Gosti lovnog turizma pretežno su veće platežne moći te troše više od prosječnoga gosta masovnog turizma, a kao takvi – lovci su gosti koje želimo i kod nas. Aktivnosti takvih gostiju protežu se dalje od smještajnih aranžmana, prehrane i ostalih dodanih sadržaja. Oni moraju platiti i hrvatsku lovačku iskaznicu, rezervirati lovne dane te angažirati lokalnog lovca za pratnju u lovu. Ako u lov idu i psi, oni moraju imati međunarodnu putovnicu i biti mikročipirani.
Javnoj ustanovi briga su bile četiri aktivnosti koje pripadaju pod lovni turizam su biološka aktivnost (briga o životinjskoj populaciji), ekstraktivna aktivnost (strogo određeno dopušteno vrijeme u kontroliranim uvjetima), organizacijska aktivnost (suradnja između subjekata na tržištu lovnog turizma) i valorizacijska aktivnost (paketi aranžmana i usluga lovcima turistima).
Kad govorimo o lokacijama lova, onda slobodno možemo zaključiti da je cijela Hrvatska jedno veliko lovište jer je malena kvadratura zemlje isprepletena raznovrsnim krajolikom, pa se mogu provoditi svi oblici lova.
Ribolov, strast, način života milijuna Europljana
Kada sam 2010. godine s prijateljem Željkom Šumatićem iz Zagreba s Udrugom IFC Mediteran organizira na Vranskom jezeru veliko međunarodno natjecanje u varaličarenju doveli smo elitu, od koji neki žive od ovakvih natjecanja, iz cijele Europe. Od Rumunjske, preko Mađarske i Njemačke pa sve do Švedske. Bili su tu natjecatelji iz Ukrajine, Bosne i Hercegovine, Srbije i naravno iz Hrvatske. Sve to bilo je priroda vodila brigu o jezeru, ne čovjek, ne zajednica, ne država, a Javnoj ustanovi briga su bili kormormorani, lokalnu zajednicu nije zanimalo.
Moja uvjeravanja i tekstovi da cijelo područje od Biograda, do Pirovca i Stankovaca može ostvariti na ribolovu više noćenja i prihoda nego za vrijeme dva mjeseca mora nisu pala na plodno tlo. Nije palo na plodno tlo ni ideja o izgradnji brane na kanalu Privlaka kako bi se smanjio utjecaj morske vode i pojačanja saliniteta i uništenja ribljeg fonda. Umijesto milijuna eura od ribolovnog turizma Park prirode uzme crkavicu od gledanja kormorana.
Drava, Sava, Dunav, Gacka, Kupa, Korana, Cetina, Vransko jezero, Peručko jezero, Kopački rit, to su zlatni rudnici, nekoliko bungalova, čamaca za iznajmljivanje ili sve popularnij kajkaka, svi zarađuju, otvaraju se novi OPG-ovci, stvaraju nova radna mjesta, a ribu ti ribolovcio ne nose kući, fotografiraju ju i vrate nazad, još to skupo plate. Park prirode Kopački rit ima ogroman, neviđen potencijal. Prirodno stanište i mrjestilište jedinstveno u Europi. Strastveni ribolovci širom svijeta platili bi nevjerojatne iznose da uhvate kapitalne primjerke štuke, soma, divljeg šarana ili smuđa, no zanima li to koga, naravno da ne i da će uvijek naći razlog zašto su im važniji komarci i kormorani od razvoja turizma.
Turizam i Javne ustanove nisu i nemogu biti u koliziji, oni moraju polučiti sinergijski učinak na korist njih samih, ali i lokalne zajednice i u konačnici od države.