U prošlom tekstu obradili smo nekoliko primjera kršenja zakona dezertera s Pantovčaka Radi se o tome da je dezerter s Pantovčaka namjerno na službenim mrežnim stranicama Ureda Predsjednika RH iznio podatke koje su sadržavali zapisnici Inspektorata obrane o postupanju tadašnjeg načelnika Glavnog stožera i odnedavnog SDP-ovog savjetnika Hranja kada je bivšem ministru Predsjednik RH naredbom zabranio govoriti ročnicima u požeškoj vojarni. Prema Pravilniku o tajnosti podataka (članak 9. stavak 2. točka 40) obrane inspekcijski nalazi i zapisnici su klasificirani kao tajni i ne smiju se javno objavljivati sve dok se ne deklasificiraju.
Britka retorika je neupitno jedna od prepoznatljivijih karakteristika javnog nastupa Zorana Milanovića. Ponekad je vrlo oštar da ne kažemo i grub, ali u svakom slučaju one koje zanima to što govori nikako ne ostavlja bez nekog stava o temama koje komunicira. Međutim, činjenica da je on demokratski izabran predsjednik države članice EU, NATO saveza, Organizacije ujedinjenih naroda i niza drugih međunarodnih asocijacija podrazumijeva i uvažavanje odluka onih tijela koje su te međunarodne organizacije osnovale čak i ako se (on osobno) posve ne slaže sa sadržajem tih odluka.
Posebnu težinu tu ima Međunarodni sud za ratne zločine na području bivše Jugoslavije. Upravo taj sud je sustavno ubijanje tisuća nevinih ljudi nakon pada Srebrenice okarakterizirao kao genocid. To je najteži zločin protiv čovječnosti ne samo u kod nas nego svugdje u svijetu. Upravo zato je u našem Kaznenom zakonu kažnjivo umanjivanje kaznenog djela genocida na način na koji je prikladan potaknuti na nasilje ili mržnju, a kažnjiv je i pokušaj takvog ponašanja. Zoran Milanović je još koncem 2021. godine uspoređivao genocid u Srebrenici i holokaust rekavši kako postoji genocidi i genocidi nastavljajući kako nije svaka žrtva ista. Takva je izravno je u suprotnosti s pravomoćnom presudom Međunarodnog suda u Haagu štogod on o tom sudu i načinu kako su oni utvrdili postojanje genocida misli. Njegov osobni stav je očito nešto drugačiji. Posebno je zabrinjavajuća izjava kako nijedan sud nije Sveto pismo. Izgleda da je njegov stav koji javno komunicira u rangu sudske presude. Ako ne nigdje dalje nego u njegovoj glavi.
Nastavak takve retorike se dogodio i na radnom ručku u okviru procesa Brdo Brijuni pred nizom predsjednika država s prostora bivše Jugoslavije. Nekoliko dana kasnije Milanović kaže kako je definicija genocida kaučuk definicija i koja se rasteže (tko ju rasteže nije rekao?) i kako sud tko god da je i tko god da su i da je donio deset presuda to je politička kvalifikacija. Dakle, presuda suda koji nije političko tijelo i kojeg su osnovali Ujedinjeni narodi je politička jer on tako misli. Sve navedeno nedvojbeno relativizira genocid u susjednoj Bosni Hercegovini i bez ikakve dileme predstavlja kazneno djelo iz članka 325. stavak 4. Kaznenog zakona Republike Hrvatske. Ako ništa drugo onda sasvim sigurno barem u pokušaju koji je kažnjiv kao i završeno kazneno djelo.
Sve tvrdnje Zorana Milanovića su javno objavljene, provjerljive i donošenje zaključka o njima nije neki veliki misaoni napor. Kasnija retorika kojom je malo reterirao od svojih stavova je ništa drugo nego ponašanje počinitelja kaznenog djela nakon počinjenja.
Prihvatiti retoriku aktualnog dezertera s Pantovčaka kao nešto normalno jer je on takav ipak ima neke granice, a te granice su vrlo jasno određene u kaznenom zakonu. Radi se o čistom iživljavanju nad tisućama mrtvih koje ne smije proći bez posljedica. Barem ne bi trebalo u državi u kojoj živimo.