Nismo očekivali da će naši tekstovi o položaju hrvatske dijaspore u zemljama Latinske Amerike izazvati veliki interes, no dogodilo se da svaki dan dobivamo mailove iz zemalja Latinske Amerike, od Argentine, Kolumbije, Venezuele, a izdvajamo pismo koje smo dobili od Hrvata iz Kube, koji očajnički pokušava da se vrati u domovinu svojih predaka. Pismo koje smo dobili prenosimo u integralnom sadržaju, jer je očito da naš Kubanac barata hrvatskim jezikom, no na putu da se vrati u domovinu svog djeda ispriječila se hrvatska birokracija.
Evo pisma kojeg smo dobili od Zoraida s Kube:
Ja sam Kubanac,također hrvatskog porijekla i zanima me sve što ima veze s Hrvatskom jer volim Hrvatsku i moj djed je bio s otoka Raba i ja imam obitelj u Dalmaciji, ali kao da je nisam imao jer ne žele znati za mene, razloge zašto je moj djed napustio obitelj i došao živjeti na Kubu gdje je imao više obitelji, nisam imao prilika da ga znam od godinu dana prije mog rođenja on je umro, moj cilj je postati hrvatski državljanin, ali ovdje na Kubi nema hrvatskog veleposlanstva i nema veleposlanstva koje akreditira Hrvatsku da ih počne prenositi i oduvijek sam želio živjeti u Hrvatskoj postoji odvjetnik koji se zove Zoran Miočinović koji mi je pokušao pomoći ali ništa i ja kao obitelj želim napraviti stvari kako treba, molim vas ako imate mogućnosti i interesa da pomognete skromnim ljudima sa željom da poboljšati se, Bog će ih nagraditi. Bog ih blagoslovio, pozdrav Zoraida.
VRATIMO IH Hrvatski glasnik organizira tribinu i pokreće inicijativu za povratak Hrvata iz Južne Amerike
Ovakvih priča u Latinskoj Americi ima bezbroj, i krajnje je vrijeme da Majka Domovina vrati svoju djecu rasutu po svijetu. Ako mogu omogućiti Nepalcima, Filipincima, Indijcima i ostalim koji dolaze u hrvatsku da bi zaradili novac koji šalju van Hrvatske, od majke Domovine očekuje se da vrati svoju djecu koja ću tu živjeti, podizati obitelj i bar ublažiti demografsku kataklizmu.
Nepalci, Indijci, Pakistanci, Filipinci mogu, Hrvati iz dijaspore ne mogu
Ilustracija Pexsels