Iako je manjak obiteljskih liječnika vidljiv i u svim velikim gradovima, pa tako u Gradu Zagrebu nedostaje minimalno 20 obiteljskih liječnika, u najvećem su problemu ruralni krajevi i otoci. Nema županije u kojoj, prema Atlasu liječništva Hrvatske liječničke komore, nije evidentiran manjak obiteljskih doktora. No, ni jedna statistika ne može opisati kako je ljudima koji žive na otoku, dok se njihov liječnik nalazi na drugom otoku i pacijent ne može doći do njega brzo i jednostavno. Ograničenje ne predstavlja samo udaljenost i posjedovanje plovnog vozila već i vremenske prilike na moru. A upravo je to slučaj u na više desetaka udaljenih, ali slabo nastanjenih otoka u Hrvatskoj. Svi oni i zbog nekog jednostavnijeg zdravstvenog problema moraju putovati kilometrima daleko pa se događa vrlo često odustanu i ne liječe se na način na koji bi trebali. Na žalost, iako brojne udruge liječnika i pacijenata, pojedinci i mediji, godinama upozoravaju na ovu tešku situaciju, gotovo se ništa nije promijenilo. Lokalne vlasti nisu u mogućnosti nekakvim dodatkom ili nagradom osigurati liječnika, a zdravstvena administracija ponaša se kao da problem ne postoji.
S druge strane, liječnici koji svojom ambulantom pokrivaju i po nekoliko otoka, također se nalaze u nezavidnoj situaciji. Nema doktora koji ih mijenjali u slučaju bolesti, a godišnji u ljetnim mjesecima, kada je i povećan broj turista – nemoguć je. Naime, liječnici su i tijekom godine opterećeni s brojem pacijenata i zahtjeva, a u turističkoj sezoni , liječnici dobiju i deset puta više pacijenata o kojima skrbe.
Predsjednica Koordinacije hrvatske obiteljske medicine u dva mandata, Nataša Ban Toskić nebrojeno je puta u javnosti zdravstvenu administraciju upozoravala na dva problema: nedostatak liječnika na otocima, a onda njihovo prekomjerno opterećenje u turističkoj sezoni. „Dičimo se hrvatskim turizmom, hvalimo se milijunima noćenja turista, a svih njih zbrinjavaju doktori koji nisu dostatni ni za liječenje stalnog stanovništva. Za liječnike u turističkim županijama dolaskom turističke sezone nastupa noćna mora. Često sam govorila o primjeru Grada Vodice u kojima se za 9.163 osiguranika brinu 4 tima obiteljske medicine (doktor i sestra) koji prosječno imaju 58 godina. U sezoni Vodice ostvare preko 220.000 dolazaka turista i preko 1 milijun noćenja, a naših četvero kolega uz svoje pacijente zbrinu najmanje 20.000 turista u tih par turističkih mjeseci. Istodobno, gotovo 85.000 ljudi u svojim vikendicama ostaju tijekom cijele godine. Prijavljeni su negdje drugdje, ali kada su bolesni idu toj četvorici liječnika. I sad zamislite kako je njima? Kakvi su to radni uvjeti kad se cijelu godinu brinu za najmanje dvostruko više ljudi nego što bi po svim ljudskim kapacitetima mogli i snoseći istovremeno kaznenu, etičku i građansku odgovornost za zdravlje i živote ljudi? Kako je njima kada u turističkim mjesecima imaju i 20 puta veće radno opterećenje? Tko njih štiti i tko štiti pacijente koji imaju pravo na odmornog i koncentriranog doktora?“, pita se dr. Nataša Ban Toskić.
Dodaje kako KoHOM o ovim stvarnim i konkretnim problemima govori godinama. Zdravstvene administracije se mijenjaju, ali nitko ne želi rješavati probleme. Pritom ističe jedan važan problem, a to je da u Hrvatskoj stanovništvo stari. Gotovo 24 posto stanovnika starije je od 65 godina. Starenje stanovnika prati sve veći broj kroničnih bolesnika s hipertenzijom, dijabetesom, kardiovaskularnim i onkološkim bolestima. Oni zahtijevaju i zaslužuju najbolju razinu zdravstvene zaštite. Nažalost, ne mogu je dobiti na svim mjestima i u svim uvjetima. A otoci kao i ruralni krajevi posebno su ugroženi.
Nataša Ban Tosić ističe kako je KoHOM predložio desetke i desetke konkretnih rješenja koje zdravstvena administracija nije prihvatila, a neke nije ni razmatrala. „Nama u obiteljskoj medicini treba više liječnika i više medicinskih sestara uz jednog liječnika u timu. Trebao bi se poticati i sustav grupnih praksi obiteljske medicine koje bi morale biti dobro opremljene bazičnom dijagnostikom (npr. ultrazvuk, oftalmoskop, spirometar, holter, dermoskop, mini laboratorij…) i koje bi mogle financirati specijalizaciju mladih liječnika ili zaposliti administratora. Za to je svakako potrebno osigurati veća ulaganja umjesto dosadašnjih, vrlo skromnih, 3.4 posto iz zdravstvenog proračuna. To se odnosi na cijelu Hrvatsku, a na otocima treba pronaći način ni osmisliti poticaji koji će doprinijeti tome da liječnici dođu živjeti na otok“, ističe Ban Toskić.
„Nemojmo zaboraviti da je preko 800 liječnika obiteljske medicine starije od 60 godina, a svaki peti ima manje od 3 godine radnog staža. Jasno je da ne mogu zbrinjavati sigurno i kvalitetno sve zdravstvene potrebe populacije, a pogotovo milijune turista. Nužne su radikalne promjene – maksimalno administrativno rasterećenje, ulaganje u specijalizacije, u opremu i edukaciju, angažiranje medicinske sestre sa završenim fakultetom u ulozi dodatnog člana tima/grupne prakse koja skrbi o kroničnim bolesnicima, zakonska regulativa telemedicine i online konzultacija (uz opremu), vremensko kadrovski normativ, izmjena kaznenog zakona u smislu maksimalne zaštite medicinskog osoblja, izmjena zakona koji se odnose na obvezu lokalne zajednice na ulaganje u med timove, porezne olakšice kao stimulacije, korištenje AI u administraciji, mogućnost angažiranja svih doktora i sestara kroz dobrovoljni prekovremeni rad i pripravnost, uvođenje obvezne participacije za turiste. U sustavu naručivanja nužno je osigurati e-naručivanje i izdavanje nalaza na licu mjesta kako bi otočani imali sigurnost i jednostavni put do dijagnostike i pregleda u bolnicama. Opremanje lokalnih dobrovoljnih društava (npr. Crveni križ, vatrogasci) za rješavanje hitnih i manjih stanja (npr. alergije, ozlijede, početne reanimacije). Nužno je maksimalno zdravstveno prosvjećivanje javnosti putem medija. I zadnje, ali ne najmanje važno, je nužnost značajnog povećanja osnovne plaće medicinskom osoblju u primarnoj zdravstvenoj zaštiti“, naglašava dugogodišnja predsjednica KoHOM-a Nataša Ban Toskić.
Dok se u tom smjeru zaista nešto ne promijeni, otočani će barem kad je u pitanju javno zdravstvo i primarni obiteljski liječnik ostati građani drugog reda.
Autor: Silvana Oruč Ivoš
Ovaj tekst objavljen je uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti
